Brandon Sanderson je čarobnjak fantasy-žanra! On, Patrick Rothfuss i George R. R. Martin su moje osobno Sveto Trojstvo čije se Riječi nikada ne mogu zasititi.

Sanderson i u ovoj knjizi, kao i u svim svojim knjigama (ne znam odakle mu tolika mašta), iznova stvara sasvim novi svijet; Ameriku zamišljenu kao arhipelag (United Isles) otočića-država, među kojima je New Britannia, otok na kojem je smještena prestižna Armedius Akademija.

16-godišnji Joel pohađa elitni Armedius koji obučava mlade Rithamtiste. Rithmatisti su inicijacijom izabrane osobe kojima je podarena moć oživljavanja dvodimenzionalnih crteža od krede. Na prvi pogled je to sasvim beskorisna sposobnost, dok se ne upoznamo s tim novim svijetom i njegovim sustavom magije i nadljudskih sposobnosti. Rithmatistički crteži imaju vojnu, obrambenu funkciju. Svaki Rithmatist tijekom školovanja savladava crtanje geometrijskih konstelacija kao što su Obrane, Linije (linije Snage, Blokiranja, Zaštite, Stvaranja) i (u nedostatku adekvatnog hrvatskog prijevoda) chalklings.

 

Chalklingsi su stvorenja koja Rithmatisti crtaju oko svojih Obrana, da bi u duelima koji se odvijaju među Rithmatistima napadali Obrane drugih Rithmatista. Ili da bi se borili protiv divljih chalklinga, jedinih poznatih crteža od krede koji mogu nauditi ljudima; iako su dvodimenzionalni, imaju razornu snagu na sve što posjeduje i treću dimenziju. Svaki Rithmatist, nakon završetka školovanja na nekoj od Rithmatističkih akademija, dužan je provesti 10 godina na linijama obrane u Nebrasku, gdje se konstantno vodi rat protiv divljih chalklinga. Nebrask je jedino mjesto gdje uspješan rat protiv divljih chalklinga može osigurati mir ostatku zemlje.

Joel nije Rithmatist, no dao bi sve da može biti. Opsjednut je svime što ima veze s Rithmatikom, kao što je bio i njegov pokojni otac, koji se bavio izrađivanjem rithmatističkih kreda. Joelova majka radi kao čistačica na Akademiji. Njih dvoje zajedno žive u sobičku na Akademiji u kojemu je samo jedan krevet; noću i njemu spava Joel dok mama radi, a preko dana, dok je Joel na predavanjima, spava mama. Joel školovanje na Akademiji može priuštiti samo zbog stipendije koja mu je dodijeljena iz poštovanja prema radu njegovog pokojnog oca, ali pohađa program obrazovanja koji se ne dotiče rithmatističkih znanja za kojima Joel najviše žudi.

“Technically, he wasn’t supposed to be at this school. Armedius was horribly expensive, and you either had to be important, rich, or a Rithmatist to attend. Joel was about as far from any of those three things as a boy could get.”

Unatoč tome što mu je pristup rithmatičkim materijalima strogo zabranjen, Joel nalazi načina da uči o svemu što ga zanima – potajno se šulja na rithmatička predavanja i upija sve što se tamo predaje. Zbog toga Joel zna više o rithmatičkim linijama od prosječnog učenika Rithmatista; Joel može nacrtati bez pogreške svaku Obranu i svaku Liniju, ali Joelove linije ne mogu oživjeti.

Sva djeca Ujedinjenih Otoka prolaze inicijaciju u svojoj osmog godini života; prolaze kroz inicijacijsku komoru i iz nje izlaze sa rithmatičkim sposobnostima ili bez njih. Joel je propustio svoju inicijaciju zbog iznenadne smrti svog oca.

Tijekom ljetnih praznika je učenicima Akademije dopušteno pohađati individualnu nastavu kod jednog od profesora kojeg odaberu. Nastava može biti popravna, ukoliko trebaju nadoknadu iz određenih predmeta, ili napredna, ukoliko žele iz nekog predmeta preko ljetnih praznika naučiti više.

Priča počinje kada Joel odluči zamoliti starog profesora Fitcha da ga preko ljeta poučava Rithmatici, unatoč tome što ne posjeduje rithmatističke sposobnosti. Ušulja se u predavaonicu profesora Fitcha s ciljem da mu pristupi nakon predavanja. No, Joel svjedoči nečemu potresnom. Usred profesorovog izlaganja, u predavaonicu uđe bahati mladić i izazove profesora Fitcha na rithmatistički duel. Tradicija na Akademiji nalaže da jednom godišnje profesor profesora može izazvati na duel za njegov kolegij; onaj koji pobijedi dobija mjesto predavača na tom kolegiju do kraja godine. Tek nakon isteka godinu dana, profesor koji je izgubio može pozivom na novi duel pokušati vratiti svoju poziciju predavača na tom kolegiju. Mladi profesor Nalizar, koji se upravo vratio s ratišta u Nebrasku, izaziva starog profesora Fitcha i u vrlo kratkom i tužnom duelu mu oduzima mjesto predavača na kolegiju koji poučava o Obranama.

Joel je šokiran i shrvan, ali ipak moli profesora Fitcha da s njim provede ljeto barem kao pomoćnik u bilo kojim poslovima koji bi profesoru Fitchu mogli olakšati rad na Akademiji. Bilo što u zamjenu za barem teorijsko znanje o Rithmatici.

Profesor Fitch je divno i mudro stvorenje, u mojoj glavi inkarnacija savršenog djeda. Netko od koga Joel može čuti ovakve životne lekcije, kada ih već ne može čuti od oca:

Lekcija o posljedicama bullyinga:

“Fitch raised a finger: ‘The most dangerous kind of man is not the one who spent his youth shoving others around. That kind of man gets lazy, and is often too content with his life to be truly dangerous. The man who spent his youth BEING shoved around, however… When that man gets a little power and authority, he often uses it to become a tyrant on par with the worst warlords in history. I worry this could become you.'”

Lekcija kad je bio bahat prema Melody zbog njenog lošeg crtanja:

“‘There is nothing wrong with doing your best, son,’ Fitch said sternly. ‘Never be ashamed of aptitude. However, the comment you made in there… That was not a sign of a boy who was proud of his aptitude. It was a boy who was proud of being better than another. You disappointed me greatly.'”

Lekcija o važnosti ustrajanja u učenju, kada je materijal naporan i besmislen:

“Joel, lad, school is about learning TO learn. If you don’t practice studying things you don’t like, then you’ll have a very hard time in life. How are you going to become a brilliant Rithmatist scholar and attend university if you don’t learn to study when you don’t feel like it?'”

Nedugo nakon dolaska mladog profesora Nalizara, sa Akademije počinju nestajati mladi Rithmatisti; iza njih ostaje samo krv, polomljene rithmatičke linije te neke nove linije za koje nitko do tada, čini se, nije čuo; ne znaju ni kako se zovu ni koje moći imaju.

Profesor Fitch je, kao dugogodišnji poznavatelj povijesti rithmatičkih crteža i Obrana, pozvan da pomogne u istraživanju koje provodi policija. Ovo indirektno uključuje i Joela u proces razrješavanja ubojstava mladih Rithmatista.

Joel nije sam. Stalno se susreće sa Melody, djevojkom koja kod profesora Fitcha pohađa popravnu nastavu iz crtanja. Melody je Rithmatist iz vrlo ugledne obitelji poznatih i uspješnih Rithmatista, ali Melody ne pokazuje nimalo entuzijazma za svoje sposobnosti. Njene sposobnosti crtanja su čak i manje od njenog interesa za svoju sposobnost. Melody je zbog toga izopćenik među svojim kolegama i nema prijatelja; činjenica koja nju, samo na prvi pogled, ne pogađa previše. Joel misli da je čudna, nestabilna, naporna i pomalo paranoična i često jedno drugome idu na živce. No, tijekom istrage ubojstava, shvate da jedno drugome mogu jako pomoći. Primjerice, Melody ima pristup rithmatičkim knjigama u knjižnici Akademije koje ona nema volje čitati, a mogu sadržavati bitne informacije koje Joel treba, ali do kojih Joel kao ne-Rithmatist nikako ne može doći. Kada s vremenom počnu shvaćati koliko jedno drugome mogu pomoći i koliko zajedničkog imaju kao izopćenici iz elitnog kruga Rithmatista na Akademiji, između njih se razvija divno prijateljstvo.

“Melody: ‘You are in serious trouble!’
Joel: ‘What?’
Melody: ‘You went on an adventure, you nearly got killed, you fought chalklings, and you didn’t invite me! Honestly, that was terribly thoughtless of you. What good is having friends if they don’t put you in mortal peril every once in a while?'”

Preslatko! 🙂

Ono što Joel učini za Melody na kraju knjige, i zbog čega knjiga ima tako dirljiv završetak, me doslovno natjeralo da malo zasuzim. Samo malkice. No, dobro, zašmrcala sam barem 5 puta, ali nisam zaridala, kunem se. 🙂

Brandonu Sandersonu je ovo prva YA (young adult) knjiga u kojoj se također prvi put i sam malo očešao od tzv. steampunk fikciju. Čini se da je knjiga samo početak serijala… Ako jest, onda moram i Sandersona dodati na jedan mali oltar u mozgu gdje su već Rothfuss i Martin, pred kojim svako malo cvilim kao onaj tovar iz Shreka sa svojim „Are we there yet?“. Samo što ja čupam kose, naričem, prijetim i ispitujem o tome kad će više ti prokleti nastavci! 🙂 Sreća je što je Sanderson nekakav izvanzemaljac, pa neumorno štanca knjigu za knjigom jako brzo.

Divna knjiga! Da, knjiga je za YA publiku, ali na isti način na koji je i Harry Potter “za djecu”. Za sve one koji se odluče čitati ovu knjigu samo mali savjet; svako upoznavanje sa novim fantasy-svijetom je malo škripavo dok se ne pohvata vokabular, pa se nemojte obeshrabriti! Knjiga je puna dijagrama koji objašnjavaju sve rithmatističke crteže taman prije nego se pojave u priči, pa strpljivo proučite tih nekoliko rečenica. Kunem se, vrijedno je tih nekoliko dodatnih minuta vaše pažnje. I nakon što pročitate posljednje poglavlje, ponovno pročitajte prvo ili prva dva. Tu sam shvatila što je Sanderson zapravo napravio i tu sam se malo rascmoljila. 🙂 A i malo se čudila samoj sebi što mi je “ufuravanje” bilo malo šepavo, “pa ovo je sve sad tako jasno!”. 🙂

Sanderson je genijalan i toliko ga volim da bih na koljenima hodala za svakim od vas i molila da ga počnete čitati. 🙂 Moje upoznavanje s njegovim knjigama krenulo je ovim redoslijedom:

Sve ostale doziram, jer ako i ako sve njegovo pročitam do kraja, a da još ni Rothfuss ni Martin nisu ni blizu sa svojim nastavcima, neću biti dobro.

Warbreaker ima meni jednu od najljepših naslovnica fantasyja kojeg sam ja do sada čitala, i uživam gledati ovaj Youtube video u kojem je ilustrator Dan Dos Santos (re)kreira:


Hvala na čitanju!