Moram pisati. Jednostavno moram pisati. Ako nisam stalno okružena priborom za pisanje (i crtanje), blokićima, bilježnicama, dnevnicima, papirima – nisam dobro. Toj mojoj kompulzivnoj potrebi za pisanjem ne smeta što ne znam pisati (odnosi se više na onu stvaralačku kategoriju, nego na grafomotoričku vještinu) niti to što ponekad nemam nešto pametno o čemu mogu pisati. Tada prepisujem ili crtam. Užitak proizlazi isključivo iz škrabanja bilo čime po papiru. 

Negdje od zadnjih razreda osnovne škole pa do danas prikupila sam kutije ispisanih dnevnika i bilježnica. Kada ne pišem nekoliko dana, osjećam se “zatrovano” iznutra; onda mi uvijek treba barem sat-dva vremena u kojem ću se družiti s kavom, dnevnikom i sama sa svojim mislima. 🙂 Tako se ja resetiram.
S tim potrebama je usko vezana i ljubav prema bilježnicama i dnevnicima. U koji god grad odem, moram posjetiti lokalni bookstore (ili više njih) i ako već kojim slučajem izađem bez knjige, gotovo sigurno neću izaći bez bilježnice ili dnevnika. Svaki od njih će prije ili kasnije doći na red, dobiti svoje ime (kad je bal…) i nekoliko tjedana moje pune pozornosti, nakon kojih će biti brižno arhiviran. 
Prije nekoliko tjedana smo ja i dragi išli u Graz. IKEA je na takvim shopping-ekspedicijama nezaobilazna, naravno. 🙂 Istog trena kad je on spazio nekakva golema ogledala, ja sam spazila ove bilježnice. “Jube, ovo bi tako dobro pasalo u…” je sve što sam čula prije nego što mu je sva moja pozornost okrenula leđa za narednih 20 minuta, dok nisam ulovila svaki primjerak ovih bilježnica koje su tamo stajale, uredno složene po bojama. 🙂 Mislim da sam ga počela doživljavati tek kad su nam na blagajni izdali račun i kada sam bila sigurna da su moje i da ih vodim doma i da mi ih nitko neće oduzeti. 🙂
Ove malo veće imaju dimenzije 20x15cm (2,99€/kom), a manje su 14x10cm (1,99€/kom). 



I da, sve su prazne, tj. bez linija ili kvadratića. Linije su mi druga najdraža opcija, ali samo ako su uske. Kvadratiće nikako ne volim. Nije posljedica traumatičnih iskustava s matematikom. Više zbog toga što su ti kvadratići uvijek tako masno otisnuti da se sve napisano preko njih čini tako jako neuredno. 

Što pišem po tim dnevnicima/bilježnicama? Svašta. Neke su već uposlene za zapisivanje ideja (spontano ili planirano brainstormanje), druge za učenje stranih jezika, treće čekaju u redu kako bi jednog dana postale jedan od privatnih dnevnika, koji inače sadrže stvari zbog kojih bi me se odrekli valjda svi koji me poznaju. 😉


Možda nekad nešto i podijelim, ovisno o tome koliko smo hrabri, i ja i vi. 😉

Ima netko kakvu sličnu opsesiju? 

Hvala na pažnji!

Iva