Kada Don Tillman, profesor genetike, zaključi da je došlo vrijeme da si pronađe idealnu životnu partnericu, odluči tome pristupiti na jedini način na koji osoba njegovih specifičnih sposobnosti zna – hladno racionalno i znanstveno objektivno. “Projekt Žena” je njegov pokušaj da sastavi eliminacijski upitnik, koji će mu pomoći da sustavnim filtriranjem partnerica s neželjenim osobinama dođe do one idealne.

 

Najbolji prijatelj i kolega, upoznat s njegovim nastojanjima, odlučuje mu pomoći i šalje mu Rosie – gesta koja Dona zbunjuje jer je Rosie po svim svojim osobinama dijametralno različita od žene kakvu Don smatra idealnom.
“Gene sent me the world’s most incompatible woman. A barmaid. Late, vegetarian, disorganised, irrational, unhealthy, smoker – smoker! – psychological problems, can’t cook, mathematically incompetent, unnatural hair colour. i presume he was making a joke.”

Ipak, pristaje joj pomoći u njenom projektu pronalaženja biološkog oca, što ih tjera da dosta vremena provode zajedno. U tom vremenu Don se počinje suočavati s mogućnošću da je netko koga on smatra svjetlosnim godinama daleko od njegovog ideala zapravo netko tko bi mogao biti idealan za njega.

—o—

 

Tko je taj Don, čudni čovjek koji na vrlo nekonvencionalan način (u njegovu obranu – sirotan ne zna bolje) pristupa traženju bračne družice? To vam je mladi profesor koji je nesposoban za subjektivno iskrivljivanje bilo čega, pa tako ni vlastitog opisa te dojma koji ostavlja na druge, pa je možda najbolje pustiti njemu da se predstavi. Nitko drugi to objektivnije ne bi ni mogao. 🙂

“I am thirty-nine years old, tall, fit and intelligent, with a relatively high status and above-average income as an associate professor. Logically, I should be attractive to a wide range of women. In the animal kingdom, I would succeed in reproducing.

However, there is something about me that women find unappealing.”

Ma da? 🙂 Naš prof. Tillman je tipični Aspergerovac. A kakav je tipični Aspergerovac, pitate se možda? Gleda netko “The Big Bang Theory”? Je li vam poznat Sheldon Cooper? 🙂 “That’s my spot.”

 

Prof. Tillman je inteligentan, ali naprosto nema “vijugu” za socijalne odnose, komunikaciju i interakcije. Ovisnik je o rutini i njegov život se odvija u pomno isplaniranim rasporedima od kojih nikada ne odstupa. Ne zna čitati neverbalne znakove, nedostaje mu sposobnost empatije te često djeluje grubo i neosjetljivo, ne razumije sarkazam, šale i metafore. Što se događa kada netko toliko socijalno nekompetentan uleti u proces koji i one s normalnim socijalnim vještinama dovede na rub vlastitih sposobnosti – traženje romantičnog partnera? Cirkus. Dogodi se cirkus. 🙂 I dogodi se ova prezabavna i smiješna knjiga koju ja već privatno zovem “knjiga 1001 facepalma”. 🙂 Primjer? Don Zavodnik i umjetnost dijeljenja komplimenata.
Još primjera? Rekoh da Don, kao tipični Aspergerovac, ne razumije sarkazam i izgovoreno shvaća doslovno. Evo što vas snađe kad ono što kažete Don shvati doslovno. 🙂

“‘If I find a partner, which seems increasingly unlikely, I wouldn’t want a sexual relationship with anyone else. But I’m not good at understanding what other people want.’
‘Tell me something I don’t know,’ said Rosie for no obvious reason.
I quickly searched my mind for an interesting fact. ‘Ahhh… The testicles of drone bees and wasp spiders explode during sex.'”

Don se kroz cijelu knjigu uvaljuje u nemoguće socijalne situacije u kojima reagira toliko neprimjereno da sam ja čitajući knjigu tulila i cvilila i cerekala se zbog trapavosti izmišljene osobe. Ne znam je li ikome od vas poznat onaj osjećaj kada, npr. na TV-u (nekom talent-showu) gledate nekoga kako se sramoti i vama je neugodno što ga gledate? Ono kad vam je neugodno u nečije tuđe ime i ne možete se prisiliti ni na “eye-contact” s televizorom? Eto, tako sam se ja osjećala zbog Dona… 🙂

 

Ipak, kao lik me zadivio na dva mjesta; kada je grupi majki čija djeca “boluju” od Aspergerovog sindroma na vrlo nekonvencionalnom primjeru objasnio prednosti rezoniranja bez interferencije emocija i kada je studentu, koji je na njegovom predavanju zagovarao kreacionističku teoriju nastanka živih bića, objasnio zbog čega je teorija evolucije superiornija. Objašnjavanje je uključivalo donošenje mrtve ribe (list) iz sveučilišne kantine na predavanje. Zbog čega je prof. Tillman završio u stolcu preko puta dekanice. 🙂
Izvrsno napisana, smiješna, zabavna i indirektno vrlo, vrlo poučna knjiga (neke stvari ni ja nisam znala o ribi koju sam jela više puta); odlična kombinacija atributa za jednu knjigu, što se mene tiče.

 

Hvala na čitanju!