Ovako kaže tekst na poleđini knjige:
Chicago, 1931
Harper Curtis nasilnik je koji je pronašao kuću s nevjerojatnom tajnom, gotovo jednako strašnom kao što je ona njegova poremećenog uma. Kuća otvara vrata u različita vremena, a u njima Harper pomno bira djevojke koje sjaje kako bi ih lišio tog sjaja. On se čini savršen ubojica: nezaustavljiv, neuhvatljiv, on misli.
Chicago, 1992
Jedna je djevojka ipak preživjela njegov surovi napad i odlučna je u tome da mora naći svojg krvnika. Kirby Mazrachi u istrazi otkriva lica djevojaka koje nisu preživjele i dokaze koji su zapravo nemogući. No za nju, koja je trebala biti mrtva, nema nemogućeg…
—o—
Već prije mi se događalo da se susretnem s knjigom koju nekoliko puta moram počinjati čitati. Prije ili kasnije, nešto škljocne, uletimo u iste tračnice i čitanje se privede kraju bez problema. Bilo je samo pitanje pravog raspoloženja i vremena.
Mislila sam da je i ovo jedna od takvih knjiga. Što me isprva razočaralo, jer sam bila jako uzbuđena oko ove knjige; kupila sam je nedavno na Interliberu. Zašto me ne “lovi” na prvoj rečenici? Zašto me ne “lovi” na prvom poglavlju? (zabrinutost)
Počnem je čitati navečer prije spavanja.
Hm, ne čini se baš zanimljivo.
Počnem je čitati ujutro:
a) prije kave, prije IČEGA drugog, dok sam svježa…
I dalje naporna.
b) nakon kave, kad sam dodatno razbuđena…
Jok. Razumijem ja što se tu zbiva.
Počnem je čitati na prazan želudac. Sigurno je mozak budniji dok stomačić ništa ne prerađuje.
M-m-m. Ne ide mi.
Počnem je čitati nakon što se najedem. Sad ionako mogu samo ležat i disat, pa taman možda imam dovoljno vremena da se temeljito posvetim čitanju.
Pa dobro, šta je ovo?
Čitala sam u svakoj sobi u stanu, pri svakakvom osvjetljenju, sa zvučnim pozadinama i bez njih, uz čokoladu i grickalice, na zahodu, u radnoj sobi, u spavaćoj sobi, itd. Nope. Nešto s ovom knjigom ne štima…
I dosjeti se Iva gdje bi mogao biti problem! “Da! Prijevod! Sigurno je prijevod loš! Kad god mi knjiga tako šepavo ide, uglavnom je to zbog nespretnog prijevoda.” Pa si Iva kupi knjigu, uzme svoj Kindle i krene od početka. I otkrije dvije blago raspižđujuće stvari.
Prvo, knjiga je stvarno loša. Bezveze. Ideja je intrigantna, ali tu sve prestaje. Izvedba je grozna, zbivanja su površna, dijalozi dosadni, zamorni, neinformativni. Pojedini sporedni likovi su psihološki bolje razrađeni nego dva (ili tri) glavna lika.
Drugo, prijevod je ne samo loš, nego i netočan. Dokazi? Može.
1. FAIL
2. FAIL
Dok se engleska Zora zabavlja trgajući novine i praveći strelice, prevedena Zora se igra – kamionom?!? Da ne spominjem sve ostale nepodudarnosti prijevoda i originala samo iz ovih nekoliko paragrafa.
3. FAIL
Saga o kamionima i čudnim tipovima koji oblijeću oko mladih curica se nastavlja. Čudim se da Curtis tu nije preimenovan u Paravinja. Da, da, znam, crno…
4. FAIL
Dakle, upaljač je u hrvatskoj verziji “art deco” dok je u originalnoj “art nouveau”. U hrvatskoj verziji se, iza pitanja o otiscima prstiju, javlja nekakav devedesetogodišnjak kojeg u originalu nema u tekstu. Cijela rečenica “Ipak, čuo sam i za čudnovatije stvari koje su ubojice ostavljali” je izmišljena i dodana.
5. FAIL
“Tri Miesara buhu klala.” He??? O.o
I to sve u prvoj trećini knjige. Dalje mi se nije dalo istraživati; knjiga je naporna i dosadna i kada se čita samo na jednom jeziku. Propišala bih krv da sam do kraja čitala i uspoređivala original i prijevod.
Osim toga, dragi čitatelji, u oko 300 stranica priču će vam pričati 11 likova. I u post scriptumu će se pojaviti i poglavlje iz perspektive dvanaestog lika, eto, da ne fali. Od tih 12 likova i njihovih poglavlja, dva poglavlja nekog Malcolma se komotno mogu izbaciti; potez koji ne bi, doduše, poboljšao knjigu, niti bi osakatio priču da ga nema. Ali bi skratio agoniju čitatelju za par desetaka stranica.
U tih 300 stranica ćete se prošetati kroz točno 18 različitih godina (negdje čak ima i datum specifičnog dana, kao da je to bitno), a bit će i nekoliko poglavlja koja se događaju “bilo kada” ili tako nešto.
Navodno su neka velika spisateljska imena (strana) oduševljena drugom knjigom ove autorice. Ne znam zašto. Nikako, ni uz najbolju volju, ne mogu razumjeti oduševljenje oko ove knjige. Površna, naporna, neuzbudljiva, zbunjujuća, nerazrađena. “Snažno. Napet, privlačan triler.” Ne. Ne i ne. Žao mi je svake kune koju sam dala (i to DVA puta) na ovo, po meni, smeće od knjige.
Jedino što mi se sviđa je – naslovnica (i to ova naša).
Ako netko ima suprotno mišljenje, rado bih ga čula.
Hvala na čitanju!
Iva (djevojka koja nije htjela baciti 79,00kn na knjigu koja se nije trebala tiskati, kamoli prevesti)
8 Comments
Kija Kršlak
Zupčanici i mehanički dijelovi?! Šta je prevoditelj paralelno učio mašinstvo? 🙂 A na "Tri Miesara buhu klala" sam vrištala 😀 Sva sreća, još uvijek sama na poslu 😀 Daj je na njuškalo za 69,00kn…možda je netko kupi 😀
Iva
… nije ti to uopće loša ideja… samo što je onda neću moći ritualno zapaliti i tako proći nekakvu malu katarzu zbog frustracija koje mi je izazvala… 🙂 ah well, alcohol will do… 😀
Anonimno
u potpunosti se slažem s tvojim osvrtom. već nekoliko dana se mučim s knjigom, došla sam do polovice, jedva, i uopće mi se ne da nastaviti s čitanjem. jednostavno, nikako da se kliknemo, ne odgovara mi stil pisanja, sad je li to samo do prijevoda, ne znam
Iva
Uh, dobro je, nisam jedina kojoj se čini da nešto tu baš ne ide glatko. 🙂 Upravo to, je li samo do prijevoda…? Ali s obzirom na to da sam se natjerala da je pročitam cijelu i da kad se osvrnem samo na strukturu knjige i (ne)povezivanje svega ispričanoga, slutim da nije do prijevoda… Mislim da sam samo nasjela na lijep cover i dobar marketing. :))
Valentina Story
I ja imam isti problem. Kupila sam je nedavno i srećom je platila oko 40-ak kuna, bila je na nekom popustu. Kupila sam je prvenstveno jer je svi hvale, čak je i naslov zanimljiv i privlači te čitanju. Došla sam čini mi se do 130 stranice i to jedva jedvice. Nikad nešto nisam sporije čitala. Inače mi je rekord da knjigu pročitam u 2 dana možda čak i manje, ovisi kakva je. Sa ovom se mučim već dobrih 5 dana i jednostavno sam je zatvorila i vratila na policu. Da budem iskrena, potrošila sam 40 kuna bezveze. Dosadna je, baš onako naporna za čitanje i neshvatljiva. Morala sam se vraćat na neke prethodne rečenice jer ništa nisam shvaćala. Ne znam zašto je toliko hvali i tko je uopće hvali?! Spisateljica je trebala izbacit pola onih likova, jer su stvarno naporni za čitanje. Ne znam što da radim sa knjigom, da je dam nekome (nisam sigurna da je to dobra ideja jer je knjiga loša) možda je i ostavim samo zbog naslovnice jer je to jedino što mi se sviđa u knjizi
Iva (Bibliovca)
"Ne znam zašto je toliko hvali i tko je uopće hvali?! Spisateljica je trebala izbacit pola onih likova, jer su stvarno naporni za čitanje. Ne znam što da radim sa knjigom, da je dam nekome (nisam sigurna da je to dobra ideja jer je knjiga loša) možda je i ostavim samo zbog naslovnice jer je to jedino što mi se sviđa u knjizi"
– E upravo to! Bravo! Baš to je sample mojih razmišljanja o toj knjizi! 🙂 Hvala ti što progovori o svojim dojmovima o toj knjizi, ja sam se već počela brinuti da naprosto ne znam prepoznati vrhunsku kvalitetu štiva, jelte… 😀 😉 :-*
Anja Karuza
Apsolutno ti vjerujem jer sam procitala par knjiga i tvoje recenzije i poklapaju se, tako da iako mi je ovo bila jedna od sljedecih u redu, preskacem ju. Tenks
Anonimno
Počela sam čitati ''Djevojke koje sjaje'' i knjiga je definitivno zaokupila moju pažnju. Na stranu s prijevodom i ostalim stvarima koje možda nisu sukladne originalu, a koje su vjerojatno u detaljima i ne utječu na kompletnu radnju knjige, ono što se meni osobno najviše sviđa je koncept priče. Serijski ubojica koji putuje kroz vrijeme i ubija djevojke, ali jedna djevojka preživi njegov napad i kreće u potragu za njim. Napetost? Napetost je prožeta u detaljima, koji su vrlo precizno opisani, toliko dobro da opis kao scenu mogu zamisliti u glavi. Ne znam jesi li stigla do prizora jedne od ubijenih djevojki? Njezino stanje nakon ubojstva toliko je nasilno i odvratno opisano (nešto kao Dexter)… Radnja se ne događa klasično, uvod, zaplet, vrhunac (…) i to možda dosta zbunjuje. Netko ne voli neskladnu i ovako nasilnu radnju, te puno detalja, ali to ne znači da je knjiga loša. Mene podsjeća na mješavinu Koontza i Gillian Flynn. Ipak, hvala ti na tvojoj iskrenoj recenziji. E.