Kada bi se radila anketa koliko čitatelja bi željelo živjeti u suživotu sa vilinskim bićima, rezultati bi sigurno bili iznenađujući. Da li bi mogli zamisliti takav suživot? Jednu takvu verziju stvorila je Laurell K. Hamilton u djelima o vilinskoj princezi  Meredith NicEssus; u jednoj modernoj verziji uklopila je keltsku mitologiju i povezala je sa sadašnjošću . Ukupno je osam knjiga, a prve tri su prevedene na hrvatski jezik.
Čovječanstvo dijeli svijet sa različitim vrstama vilinskih bića : sidhi, goblini, brownie-ji, poluvile, izgubljena božanstva, bezimena strašna stvorenja,… Mnoge europske zemlje prognale su vilinska bića te su ona našla utočište jedino u SAD-u i to uz strogo određene uvjete. Ukoliko ih prekrše, vilinska bića biti će prognana iz svih zemalja te će morati živjeti u tajnosti među ljudima. Iako su besmrtni imaju neke moći koje su godinama slabljele, ali dovoljno da im ljudi ne mogu ništa nažao učiniti. Sidhi se ipak pokoravaju zakonima i poštuju dogovor. Najjača su vrsta među vilinskim bićima, vrlo slični ljudima, prekrasnog izgleda koji su podjeljeni na dva dvora: Tamni i Svjetli.
Prošlost su obilježili brojni ratovi između dvorova u kojima su također sudjelovala i druga vilinska bića koja su se priklonila jednom ili drugom dvoru kao ratni saveznici.
Kako je magija vilinskih bića slabila, tako su ratovi slabili i trajao je mir. Jedini problem je bio da zbog slabe magije nema čistokrvnih sidha – kao narod izumiru. Tko je onda Meredith NicEssus? Ona je princeza Tamnog dvora, potomak pet raličitih božanstava  plodnosti. Trebalo bi biti vrlo jednostavno, ali nije tako. Mnogi je vide kao suparnicu za prijestolje, te je žele ubiti. Najveća opasnost prijeti od kraljice Andais, kraljice Zraka i Tame, te njezinog sina Cela.
Princeza je izabrala bijeg kako bi ostala živa, jer ona je dijelom sidhe, dijelom brownie, a dijelom čovjek, pa time i smrtna. Tri godine je živjela u gradu radeći kao i sve druge djevojke kako bi imala za stan, hranu i osobne potrebe. Više nije bila Meredith NicEssus već Merry Gentry, detektivka u agenciji za nadnaravno. Nakon još jednog slučaja na kojem je radila – biva otkrivena. Dolaze po nju! Žele li ju ubiti? Ili vratiti na dvor kako bi ju kraljica radi neposluha mučila? Kraljica je besmrtna, vlada strahom, neuračunljiva, seksualni sadist… ne može joj se vjerovati jer ju je htjela utopiti dok je imala samo šest godina.
“Ja ne mogu biti ljudsko biće, jer to nisam. Ali ne mogu u potpunosti
biti ni vilinsko biće, jer nisam ni to. Napola sam s Tamnog dvora, ali
nisam jedna od njih. Djelomično sam sa Svijetlog dvora, ali ne pripadam
svjetlucavom soju. Dijelom sam tamni sidhe, dijelom svijetli sidhe, a ipak
nijedna strana ne svojata pravo na mene. Uvijek sam bila vani i gledala
unutra, nosa pritisnuta o prozorsko staklo, no unutra nikad nisam bila
dobrodošla. Shvaćala sam izolaciju i usamljenost. Osjećala sam bol zbog
Uthera. Kajala sam se što mu nisam mogla pomoći s malo prijateljskog,
usputnog seksa, ali nisam, i ne bih mogla. Kao i obično, bila sam vilinsko
biće u dovoljnoj mjeri da shvatim problem, a opet previše ljudsko biće da
bih ga riješila. Jasno, da sam bila čisti Svijetli sidhe, ne bih taknula Uthera
ni po koju cijenu. On tada ne bi bio vrijedan moje pažnje. Svijetli se ne
jebu s čudovištima. A Tamni sidhe… pa, definirajte čudovište.”
Ova priča u nekoliko nastavaka je odlično ispričana priča o borbi dobra i zla, o borbi među zlima i o opstanku onih koji su između.  Jer , vjerujte mi na riječ, onih dobrih jako je malo.  Bogatstvo bića iz keltske mitologije je svakako plus, također i moderan stil pisanja, brzog tempa. Dvorske spletke nisu nikakva novost, magija i preživljavanje su osnova uz puno senzualnosti i strasti. Jer svaki poljubac diže vjetar, svaki pogled žudnje rađa potres, svaki škripac kreveta rađa vrtlog magije u oluji užitka!
“Gospode i Damo, kako je samo dobro znao koliko mrkve zanjihati

pred nosom većine žena. Da vam naslutiti da biste baš vi mogla biti ona

žena koja će ga pripitomiti, s kojom će se smiriti. Većina žena to voli.

Ja sam bila pametnija. Muškarci neće osnovati obitelj zbog prave

žene. Osnovat će je jer su najzad spremni za to. S kojom se god ženom

viđali kad postanu spremni, to je žena s kojom će se i smiriti, i to nije

nužno najbolja ili najdražesnija, već jednostavno ona koja je slučajno bila

pri ruci kad je došlo pravo vrijeme. Neromantično, ali ipak istinito.”
Ovo su romani koji se doslovno ne ispuštaju iz ruku, jednostavno zovu na čitanje. Uz njih ćete zaboraviti sve svoje obaveze i uz kuhano vino ostati u krevetu i nadati se da vas nitko neće ometati. Laurell K. Hamilton nije napisala novog Harry Pottera – ovo nije knjiga za djecu. Svi ostali trebali bi uživati u njoj ukoliko se ne boje nasilja, seksa i krvavih obračuna!
“Trebala sam reći ne, natjerati ga da me pusti, ali nisam mogla.
Nisam mogla odbiti taj izraz u njegovim očima, a iskreno, ako si više
nikad neću dopustiti da budem s njim, i ja sam htjela posljednji poljubac.
Podigao je lice prema mom, a ja sam spustila usta na njegova. Usnice su
mu bile tako mekane. Moji su dlanovi pronašli njegovo lice i obuhvatili
ga dok smo se ljubili. Njegovi su masirali moja leđa, lagano mi prešli
preko guzova, kliznuli mi niz bedra. Nježno je povukao moje noge, te
sam opet kliznula na njegovo tijelo. Ovaj se put pobrinuo da ne bude
prostora između nas. Osjećala sam ga, napetog i tvrdog, pritisnutog o
njegove hlače, o mene. Osjećaj njegova pritiska o mene otrgnuo je moja usta s njegovih i istjerao mi uzdah iz grla. Njegove ruke spustile su se niz moje tijelo,
obuhvatile mi guzu, privile me snažnije uz njega. ‘Možemo li se riješiti
pištolja? Žulja me.'”

Antonela