Moja je filozofija prilicno jednostavna – svaki dan u kojem me nitko ne pokuša ubiti za mene je dobar. U posljednje vrijeme nemam previše dobrih dana.“

 

MacKayla Lane ima dobar život. Ima super prijatelje, pristojan posao i auto koji se kvari samo svaka dva tjedna ili tako nekako. Drugim riječima, ona je obična cura 21. stoljeca. Ili barem tako misli… dok joj se ne dogodi nešto nevjerojatno. Kad je MacKaylina sestra ubijena i ostavi trag o svojem ubojici – tajanstvenu poruku na MacKaylinom telefonu – Mac otputuje u Irsku u potrazi za odgovorima. U Dublinu, Mac se nađe u svijetu polusjena u kojem ništa nije onakvo kakvim se čini, a dobro i zlo nose jednaku izdajničku i zavodljivu masku. Uskoro se Mac nađe pred još vecim izazovom: mora preživjeti dovoljno dugo da ovlada moći za koju nije ni znala da ju posjeduje – darom koji joj omogućava da vidi više od svijeta koji je okružuje, da vidi u opasan svijet Fae…

 

Dok se Mac uvlači sve više u maglu kojom je obavijena smrt njezine sestre, svaki njezin pogled prati mračni i tajanstveni Jericho, čovjek koji prošlosti nema, a budućnosti se ruga. Kako se Mac približava istini, bezočni V’Lane – jedan od vođa Fae, koji žene pretvara u ovisnice o seksu – približava se njoj. Dok se granice između svjetova ruše, Mac postaje jasno koji je njezin pravi zadatak: pronaći zagubljenu Knjigu Tame, Sinsar Dubh, prije nego što ona padne u bilo čije ruke – jer onaj u čijim je rukama ova knjiga stječe apsolutnu vlast nad oba svijeta.

—o—
Ne dajte da vas zavaraju ove relativno neinteresantne i neizazovne korice. Iako sam za ovaj serijal znala već neko vrijeme, odgađala sam početi čitati jer sam – sudila knjigu po koricama. Koza. 🙂 Srećom, početkom ove godine sam počela na Goodreads-u čitati komentare i osvrte drugih čitatelja. Stalno se ponavljala jedna riječ u raznim varijacijama – adiktivno; potencijalno adiktivno, užasno adiktivno, pakleno adiktivno… Mislim si, gdje je porok, kako može bit’ da mene nema? Ajmo, Iva, čitaj!
…. jao…. 🙂 Mislim da sam u samo nekoliko tjedana pročitala serijal skoro do kraja. Ostala mi je još zadnja knjiga. Ne mogu se natjerati da je čitam. Ne želim da serijal završi. Ne želim reći pa-pa ni MacKayli, ni Barronsu, ni V’Laneu! U ovoj knjizi ne postoji dosadan lik, ljudske ili vilinske vrste. 
 
Jericho Barrons je misteriozni, veličanstveni, magnetični testosteronac s mozgom, i to kakvim mozgom, koji kod prosječne čitateljice (ako smijem nagađati) kao i kod MacKayle, izaziva konfliktne nagone; ne znaš bi li ga mlatio ili povalio. A ne možeš mu ništa od toga ako on neće, jer je nadljudski snažan. Na što ja inače ne reagiram kad su frajeri u pitanju, osim kad sam u ovoj fazi menstrualnog ciklusa i cave-woman u meni preuzme vlast nad mojim ionako klimavim intelektom. 🙂
 
V’Lane… V’Lane, V’Lane, V’Lane. Nigdje, ni u kojoj knjizi koju sam čitala, nisam naišla na lik koji bi se mogao usporediti s njim. (Ali sam, k’o za vraga, u susjedstvu pronašla jednog Sina koji 98% odgovara onome kako ja V’Lanea zamišljam…)
 

 

… mda. V’Lane je fae (na našem jeziku nema nekakvog izraza kojim bih ga mogla nazvati, a da ga ne kastriram – nije vilenjak, al’ nije, brate mili, ni vila), i to ono što se zove death-by-sex fae. Eto, u tom nekakvom fae-svijetu postoje ti nekakvi stvorovi čija priroda i ponašanje se sastoje od toga da zavode ljudske žene/djevojke. Pred njima vam, kako bi se reklo, gaće same spadaju. Za MacKaylu to nije samo fraza. 🙂 Njihova seksualna privlačnost je naprosto preplavljujuća i doslovno izluđujuća; kada se nađete pred takvim bićem, zaboravite da ste osoba – pretvorite se u osjećaj – i to najintenzivniji, nadljudski snažan osjećaj požude. Postajete kombinacija seksualnog poriva i neodgodive želje da ga zadovoljite odmah. But there is a catch… Kad vas dograbi jedan takav stvor, seks ne prestaje (jer vi ne želite, ne shvaćate više da u seksu postoji “prestati”) sve dok, potpuno fizički iscrpljeni, ne ispustite dušu. Mislim, ja ne bih imala ništa protiv takvog odapnuća, thank you very much. 🙂
Gomila fanova ovog serijala je već izmaštala kako bi Barrons i V’Lane mogli izgledati i većina se slaže oko ovog:
I ne dao vam Stvoritelj da sad cmoljite “joooj, pa V’Lane je baš bezvezeee, ne volim dečke s dugom kosom, njanjanjaaa”. Pročitajte knjigu. Molim vas. Preklinjem. 🙂
Iako su njih dvojica divni i apsolutno savršeni, MacKayla Lane je zvijezda knjiga.
Ne nalazim često ženske likove koji su tako složeni, koji se toliko transformiraju kroz priču. Kada osvane u Dublinu, MacKayla je tek plavokosa, naivna ljubiteljica svega ružičastog, djevojka koja bi i meni i vama vjerojatno vrlo lako dizala živce koliko je, kako bi moji splićani rekli, “promaja u glavi, brale”. I ta Hello-Kitty/Paris-Hilton MacKayla prolazi takvu brutalnu, nemilosrdnu transformaciju kroz serijal.
“I used to need my bedroom completely dark in order to sleep, with no tricklets of light stealing in through the blinds, no neon-blue glow cast by my stereo or laptop. I would never sleep in full dark again.” – Mac
Samo kad se sjetim, raste moje poštovanje prema tom liku. Tako se vidi razlika između djevojke i žene; u ponašanju, prioritetima, razmišljanju, stavu, hrabrosti, otpornosti. Njen unutarnji svijet je vrlo kompleksan. Što god je snađe – gubitak, prijetnje, strahovi, izazovi, traume – ona se bori kao lavica – bori se sama, odrasta sama. Da, Barrons je tu. Ali Barrons je vrlo neobičan oslonac; njegove se tehnike svode na izlaganje surovoj istini i ne može ih svatko podnijeti. On prvi je uvjeren da Mac ne može.
“What do you want to be, Ms. Lane? Survivor or victim?
Because you have one hope of survival, Ms. Lane. You MUST believe and you MUST fear, or you’re wasting my time.” – Barrons
No, najbitnije mi je što, dok razvija čvršću i deblju kožu, ipak ostaje žena od krvi i mesa; osjeća zbunjenost, strah, sumnju, sram, ljutnju. Voljela bih više čitati o takvim ženskim likovima.
Žao mi je što knjige nisam pročitala prije nego što sam posjetila Dublin. Koliko bi moj doživljaj tog grada bio drugačiji! 🙂 Koliko bi mi noćni Dublin bio u isto vrijeme fascinantan i uznemirujuće privlačan!
Drago mi je da je netko u izdavačkoj kući HENA COM prepoznao potencijal ove knjige i preveo prvi nastavak 2011. godine. Žao mi je, grozno mi je žao što je vjerojatno interes čitatelja bio mali, pa se nisu preveli ostali nastavci. Ne znam uopće imaju li plan prevoditi ostatak. Ne znam ni postoje li čitatelji u Hrvatskoj kojima je ovo jedna od dražih priča uopće… Meni sigurno jest. Nisam čitala prijevod i ne znam koliko je dobar, a znam da prijevod jako utječe na dopadljivost knjige. Molim sve one koji se dobro snalaze s engleskim da knjigu svakako čitaju na engleskom.
I da… pošto ne mogu uteći od svog hormonalnog stanja, još samo jedno pitanje. Oni koji su do sada čitali moje postoje znaju za Susjedu i njena dva bogolika Sina, jel tako? 🙂 Jel’ vam već ide na živce što ih svako malo spominjem, a nikako da vam stvarno i POKAŽEM za čime se to toliko nariče preko ove moje tipkovnice? 🙂 Ne postoji način da vam ih pokažem, a da ne poberem fine batine od moje Susjede, pa da si 7 dana skupljam zube po ulazu. Ali evo, ova slika oko 85% odgovara onome što ja vidim kada gledam jednog od njih. 😀
Model Daniel Rumfelt (Izvor)
“When insane things start to arrange themselves in sane patterns around you, you know you’ve got problems.” – Mac
Eto na.
Gotovo.
Da ne pretjeram.
Jer bih lako mogla.
Mogu do sutra pisati o V’Laneu.
Ali radije bih da netko od vas to pročita, pa da mi se javi, da zajedno malo diskutiramo… 🙂
Da…
Hm…
(mentalni wake-up&get-your-shit-together šamar)
Daaaakle, odala sam vam knjigu/knjige koje su “moja slatka tajna”.
Imate vi takvih knjiga? 🙂 Now would be a good time to share. It’s urgent! Mislim da će ova moja preplavljenost hormonima zbog kojih preferiram ove mišićave, goleme, uglate i ćoškaste frajere potrajati još samo dan ili dva. 🙂
Hvala na čitanju!
Iva

P.S. – Ozbiljno, pročitajte to. I nema na čemu. 😉