Kao studentica pedagogije, dosad sam pročitala knjiga i knjiga o zlostavljanju, ljudskim sudbinama i još uvijek se nisam navikla na ljudske sudbine od kojih stane knedla u grlu. Ponekad mislim da mi je život težak, a onda pročitam knjigu kao što je “Push” (“Guraj“, prijevod dostupan u našim knjižarama) i shvatim da nemam apsolutno nikakvih životnih problema.

Claireece Precious Jones je prekrasna mlada žena, koja živi u Harlemu, a koja će vam se uvući pod kožu. Kroz knjigu sam se doslovno zaljubljivala u njenu snagu, volju, iskrenost, hrabrost… Ona sanja o završetku školovanja, upisu na fakultet, budućem poslu i brizi o sebi i sinu. Knjigu sam čitala na engleskom i to lošem engleskom jer ona piše svojim engleskim, engleskim jezikom koji je na razini nižih razreda osnovne škole, ali je tako iskrena i ne srami se svojeg životnog iskustva.
Sa 16 godina pohađa junior high school (što je kao srednja osnovna škola) i trudna je s drugim djetetom. Prvo je rodila kada je imala samo 12 godina. Otac i prvog i drugog djeteta je njen vlastiti otac! Socijalna radnica (učiteljica) joj ponudi prijelaz iz redovne škole u alternativnu zbog trudnoće, što ona i prihvati. Moram vas upozoriti kako knjiga uopće nije lagana. Moje bilješke su prepune komentara „Kuja!“ – uglavnom rezervirani za postupke njene majke; „***em ti život!“ – tijekom cijele knjige i „Marš!“ – ah, tih imam puno. Nemamo mi težak život, a Precious nema težak, nego život iz pakla! Tužno, žalosno, mučno i dozlaboga poučno!
Majka ju zlostavlja psihički, fizički i seksualno, svakodnevno ju nazivajući pogrdnim imenima i optužujući je kako joj krade muža. Precious ima jako slabo samopoštovanje i često želi biti mrtva. Pati zbog boje kože, debljine, nepravednog života. Kada ih učiteljica pita kako bi izgledao savršen život, Precious je iskrena: „I would wish for in my fantasy a second chance.“, ali me kupi rečenicom: „I wonder what reading books be like.“
Nakon što rodi drugo očevo dijete, majka joj prijeti smrću i ona pobjegne, te se smjesti u sigurnu kuću za mlade majke. Precious je uporna što se tiče obrazovanja i nastavlja ići u školu, te osvaja nagradu za pismenost koju dodjeljuje gradski ured.
Skoro godinu dana je bila u toj kući kada ju je majka posjetila da je obavijesti kako joj je otac preminuo od AIDS-a. Na savjetovanju sa Precious priznaje kako je znala da je otac zlostavljao od njene treće godine i ističe kako je bila dobra majka jer je Precious cijeli život imala sve! Ovdje sam u bilješke stavila sve gore navedene komentare sa redom uskličnika. Precious je neuka, nikada nije bila na zdravstvenom pregledu, čak i dok je trudna ne zna da bi trebala ići na preglede, niti zna u kojem je mjesecu – doslovno nagađa kada joj je termin! Odluči se i sama testirati, te dobije pozitivan nalaz na HIV.
Kolege iz škole i učiteljicu smatra ne samo prijateljima, nego svojom obitelji. Povremeno piše poeziju i često razgovara s učiteljicom i kolegama s nastave. Svi su pisali svoje životne priče za razrednu knjigu. Svi u grupi su imali težak život, obilježen zlostavljanjem, prostitucijom, drogom, zatvorom. Tolike tužne sudbine u malom razredu odraslih neukih ljudi. Nevjerojatno je koliko nam obrazovanje dobroga može donijeti.
Na nastavi se jednom prilikom osjeća kao da se utapa, a treba pisati u dnevnik rada, no ne može jer je premorena i učiteljica joj govori: „I know you are (tired) but you can’t stop now Precious, you gotta PUSH!“
Odajem priznanje svim osobama koje nisu imale lagan život i koje su ustale, stresle prašinu sa sebe i nastavile dalje. Nastavite prema naprijed!
Do skorog čitanja,
Kija