Ovaj naslov sam vidjela u prodaji još početkom godine, no kupila sam ju tek za Svjetski dan knjige kada je bila cijelih 14,99kn. Mala cijena za ovako, u najmanju ruku, čitljivu knjigu. Ruku na srce, ne čitam često chick romane, ali me je ovaj privukao prvenstveno naslovom. Ah, ta znatiželja! I što sam saznala u tih tjedan dana? Da je život i lijep i ružan i sretan i tužan. Iz nekog filma pamtim rečenicu: „Život nije težak, ljudi ga takvim naprave!“ U isto vrijeme i istina i laž. Na neke stvari ne možemo utjecati, da li su za to zvijezde krive, Bog ili sudbina – tko to zna. Ono što možemo je truditi se stvoriti život kakav želimo. I ne tražit kruha nad pogačom! 🙂 Da vidimo kako je to našim glavnim likovima pošlo za rukom. 🙂

Knjiga je podijeljena u 7 poglavlja, odnosno dana (od nedjelje do subote) i svaki od likova govori svoju varijantu događaja koji se trenutno odvija. U svakom danu, svatko od likova osjeti minimum 150 emocija i to je ono što mi je bilo presmiješno. Odrasli, obiteljski ljudi, koji se ponašaju kao tinejdžeri. God damn it, zar pubertet nikad ne završi?! A baš sam se veselila biti odrasla. 🙂
Polly, žena, majka, kraljica (jer kućanstvo drži na sebi)  je u braku s Arthurom, kreativnom dušom koja piše roman, no nikako da zaradi novac koji će kućni budžet izvući iz problema. To je najčešći razlog svađa s Polly.
Em je Pollyina najbolja prijateljica koja ima crush u Arthura od mladosti. Izgubljena u vremenu i prostoru što se tiče života, no uspješna novinarka “Lifestyle”-a koja Arthura nagovori na pisanje kolumne koja postane pravi hit. Gošća urednica joj je Greta, koju je navodno Arthur potrošio nekad u prošlosti, što nije istina, no spletom okolnosti i oni se sretnu nakon desetljeća, no o tom malo kasnije.
James, Pollyin dečko prije Arthura, je taj koji pokreće lavinu događaja kada sretne Polly i pozove je na otvorenje svog hotela, koji je zapravo preuređeni samostan i želi da mu Polly uredi livadu kraj hotela. James je također i bolesno bogat, a i bolesno zgodan. Hmmm… what to do, what to do… 🙂
Nastavite čitati na vlastitu odgovornost – spoiler alert! 🙂
Doslovno, drugi dan otkad je Polly srela Jamesa, ona se gadno posvađa s Arthurom i on ode od kuće. Potpuni šok, s obzirom da su ljudi u braku 10 godina i da se svađaju kao pas i mačka.
Arthur mi  je potpuno razočaranje, kada u uredu (Bog zna šta im je bilo na pameti), Em poliže bradavicu! Ni više ni manje, žena otkopča košulju, on joj priđe i poliže bradavicu! Tko to radi?! Oženjen čovjek i njena najbolja prijateljica?! Mooooj Bože! Doduše, hajde, odustali su prije nego što su i počeli, no to pijana Em ipak izbrblja Polly na mobitel, na što ova naravno – poludi. Tko ne bi?! (naivna sam 30-ogodišnjakinja koja misli da se to ne događa svima)
Em je zbunjena žena, koja se želi udati za Dana, dečka koji je više odsutan nego prisutan, no njoj taj status „udane žene“ očito puno znači. Toliko da na kraju završi sa Arthurovim najboljim prijateljem Malcolmom, koji je zbunjola i probisvijet, no zna popravljati stvari i dobro se ljubi. Ima i u tome nešto. 🙂
Arthuru se zbog kolumne počinju otvarati prilike za posao: gostovanja u školama, emisija na radiju, objava knjige… On se spetlja s Gretom (a-ha!), koja je njegova propuštena prilika iz mladosti. No, sve završi na ljubljenju. Zajedno odlaze na otvorenje Jamesovog hotela i taman prije nego što završe u krevetu, Arthur napokon shvaća da je oženjen čovjek (wow, koje prosvijetljenje!).

Dok James pokazuje Polly svoj posjed, nešto nije previše zanimljiv u svojim pričama, a i on je ništa doli umišljena seljačina, koja posiječe voćnjak kako bi napravio mjesto za helikopter. Bljak!

Arthur i Polly napuštaju posjed, skačući preko zida. Ah, zar jedna stvar ne može ići normalno? 🙂 Uglavnom, u tom spidermanskom poduhvatu, Arhur pretrpi frakturu glave i on i Polly se pomire u bolnici. Na kraju sve ispadne dobro i život je lijep!

Moji najčešći komentari u bilješkama su: „Luda kuća!“, „Bože, lude li knjige!“, „WTF?!“ 🙂 No, očito mi je trebala ovakva knjiga kao predah od učenja jer sam ju progutala u 2 dana. 🙂 Ima u njoj onih pravih životnih situacija, premda se na pojedinim mjestima doslovno osjeti kako ju je pisao muškarac. A to dokazuje i rečenica: „Da su u nogometu glavne žene, morale bi imati tajmaut za čavrljanje.“ (Kiss my ass, Andrew! :))
A vas sve pozdravljam pusom, zagrljem i do čitanja! 🙂
Kija