CINDER – Marissa Meyer

Ako se slučajno nađete u New Beijingu, 120 godina nakon Četvrtog svjetskog rata, u kraljevstvu koje se zove East Commonwealth, i baš vam zatreba najbolji mehaničar u gradu jer vam se pokvario vaš najdraži kućni robot, pitajte obične ljude na cesti. Svi će vas uputiti do Cinder.

East Commonwealth je kraljevstvo (zamišljeno na području današnje Kine) nad kojim će vladavinu uskoro preuzeti mladi princ Kaito, ukoliko se zdravstveno stanje njegovog oca nastavi pogoršavati. East Commonwealthom hara epidemija letumoze, bolesti kojoj nitko ne zna uzrok niti lijek, ali, na žalost, svi poznaju neizbježan ishod – munjevito tjelesno propadanje i skora smrt.

Cinder živi u New Beijingu sa maćehom Adri, sestrama Peony i Pearl te kućnim androidom Iko, šarmantnom roboticom koja, zbog smetnji na čipu na kojoj je pohranjena njena osobnost, često zaboravlja da je zapravo robot. Cinder izdržava cijelu obitelj svojim poslom mehaničarke i jedino o čemu mašta je bijeg iz kandži maćehe (i vlasnice) Adri i iz društva u kojem je ona građanin nižeg reda. Cinder je, naime, kiborg; dio njenog tijela sastavljen je od sintetičkih materijala i elektroničkih elemenata.

Cinder ne sluti kakav će zaokret njen život pretrpjeti onoga dana kada joj u radionicu uđe prerušeni princ Kai (ne vole se svi prinčevi, čini se, nagizdani i u pratnji osobne straže, šepuriti po gradu) i zamoli je da popravi njegovog robota.

I Cinder zbog njegovog osmijeha i prijateljskog ophođenja ima potrebu sakriti umjetnu ruku ispod zaštitne radne rukavice i nekako prikriti da joj nedostaje desno stopalo. Treba joj novo. Ovo staro škljoca i zglob ne radi kako treba. 🙂 Jedva čeka da dođe doma i ispriča sestrici Peony, koja je djetinje zaluđena zgodnim princom, tko ju je danas posjetio u radionici. Želi joj reći da je princ Kai jednako lijep i šarmantan uživo. Ne da ona to sama misli, naravno. Ona to samo primjećuje… 🙂

No, Kai pripada drugom svijetu. Istom onom u kojem se nalazi i kraljica Levana, prelijepa vladarica kraljevstva Luna na Mjesecu, kojeg nastanjuju okrutni, nemilosrdni i opasni Lunarci – imaju sposobnosti manipuliranja percepcijama i emocijama ljudi, kao i stav da su im po svojim sposobnostima nadređeni. Ili bi barem trebali biti.

U tom svijetu u kojem žive Kai i Levana, vrlo mali broj ljudi ima povlašten položaj. I vrlo mali broj ljudi ima pozivnicu za godišnji bal na kojemu će princ Kaito biti predstavljen kao novi vladar East Commonwealtha. Niti jedan kiborg, koliko je njoj poznato. Nema veze.

Levani je mjesto uz Kaija. Narod je obožava, zaljubljen je u prekrasnu kraljicu.

Cinder ionako ima svoje planove.

Ali nakon što je maćeha, nakon tragičnih i neočekivanih obrata, proda laboratoriju kao pokusnog kunića za istraživanje lijeka za letumozu, nalazi počinju otkrivati da je Cinder puno više od kiborga. Štoviše, tih 40-ak posto sintetike i elektronike koji čine njeno tijelo nisu najkontroverzniji dio njenog identiteta.

Cinder otkriva i da postoji ružna strana Levanine nadzemaljske ljepote. Levana nije navikla da je netko imun na njene neprirodne moći zavođenja. No, Cinder je otporna… Zašto? Tko je Cinder? Što je Cinder?

Zbog odgovora na ova pitanja, Cinder bi uskoro mogla postati najtraženija osoba East Commonwealtha. Ili bolje rečeno – najprogonjenija…

—o—

Knjigu sam kupila krajem prošle godine, čini mi se samo zbog toga što me naslovnica osvojila. Da, mislim da je to sasvim razuman razlog za kupnju knjige.

Odgađala sam čitanje zbog toga što je svaki opis knjige govorio da je to “SF bajka”. SF nije moj žanr; mislim da sam već negdje rekla da se ne smatram dovoljno pametnom da upratim SF terminologiju i znanstvene ideje. Pretpostavljam da i tu ima nekih hibridnih žanrova, od kojih su neki malo “mekši”, drugi malo “tvrđi”, ali generalno gledano, kada sam o sebi razmišljala kao o čitatelju SF-a, nekako sam se uvijek mogla zamisliti samo kao Penny iz The Big Bang Theoryja među jedanaest klonova Sheldona Coopera.

Drugi razlog zbog kojeg sam odgađala čitanje to što je priča temeljena na bajci. Da, poznata mi je Pepeljuga. Znam kako završava. Zašto bih žurila čitati priču za koju znam kako počinje i kako završava?

Konačno sam je počela čitati jer mi je siječanj ove godine bio malo turbulentan i trebalo mi je nešto “lagano, nekomplicirano, bajkovito jednostavno, neozbiljno, možda i površno” za čitanje. Nisam ni znala koliko sam tim pretpostavkama izvrijeđala ovu knjigu.

Od trena kad sam je primila u ruke, nestala sam za okolni svijet. Nosila sam je na kraće putovanje iz Zagreba do Osijeka i bila autističan i beskoristan suvozač. Također sam je vukla na sve kave na koje sam bila pozvana i bila autističan i bezobrazan “sukavopija”. Najčešće je moj dragi bio za istim stolom i zatekla sam se kako molim Jahvea, Alaha, Budu, Krišnu, Zeusa, Odina i druge da ga netko nazove na mobitel, po mogućnosti njegova mama, jer znam da ću dobiti bar 20 minuta da pročitam još koju stranicu. Nisam se odvajala od knjige. Riječi su ovce i ako ne pazim na njih, razbježat će se sa stranica i nikad ih više neću moći okupiti i nanizati u priču. I nema druge knjige. Ja imam jedan jedini primjerak. Dakle, kao što vidite – bolest. 🙂

Čim sam knjigu dovršila, bez vijećanja sam je smjestila na IVINE NAJVOLJENIJE KNJIGE EVER policu. (Tamo su, primjerice, svi do sada izdani nastavci Igre prijestolja, Ime vjetra Patricka Rothfussa, sve od Brandona Sandersona, Kena Folletta, itd.) Eto, toliko je volim.

I sretna sam što ima hrpu nastavaka, a i zbog nekakvih nagađanja i šuškanja… (drum-roll)

Naime, u intervjuima koje je autorica Marissa Meyer davala tijekom prošle godine spominju se pregovori sa filmskim kućama oko prava na ekranizaciju knjige. I naravno, već svi mi fanovi imamo svoje ideje i prijedloge oko glumaca. 😀 Ovo bi bili moji.

Osim toga, Algoritam je, čini se, kupio prava na prevođenje i objavljivanje knjige u Hrvatskoj. E, pa… mi čekamo. VRRRRRRLOOO STRPLJIVOOO! 🙂

Obožavala sam bajke kao klinka. Obožavala sam sve Disneyeve crtiće i filmove, a obožavam ih i sad. Mislim da VHS-icu Male sirene imam i dan danas, iako sam je toliko puta gledala i premotavala da se i boja zgulila sa crtića. Kunem se, bio je u koloru kad mi ga je tata snimio. I baš od svih Disneyevih crtića (i bajki koje sam čitala) Pepeljuga mi je nekako najmanje bila draga. Ali u ovu verziju sam se zatelebala. Ljubav na prvo poglavlje. 🙂 Pepeljuga – kiborg mehaničarka.

U nastavcima serijala Lunar Chronicles su Scarlet, Cress, Winter i Fairest. Prve tri su tiskane, zadnje dvije se očekuju tijekom sljedeće godine. Svaka ima svoju novu protagonisticu, ali su vezane za Cinder i njenu sudbinu. Scarlet je zapravo Crvenkapica, čija je bad-ass baka bila pilot. Cress je prepričana Zlatokosa, koja je u ovoj varijanti hakerica u bijegu. Winter je Snjeguljica koja odbija koristiti svoje urođene moći iz straha da je ne pretvore u tiranina, no zbog toga možda gubi razum. Fairest je priča o kraljici Levani (upoznajemo je u prvoj knjizi, Cinder), kronološki se zbiva 10-15 godina prije Cinder.

Hrpica stvari se može naći na web-stranici autorice Marisse Meyer – besplatne kratke priče koje se vrte oko ovih likova, besplatna poglavlja knjiga, popisi pjesama koje su autoricu inspirirale u pisanju, preporuke za čitanje i sl.

Mene su jako oduševile naslovnice koje je ova knjiga dobila u raznim zemljama u kojima je prevedena. Evo primjera:

Iskreno se nadam da me hrvatska naslovnica (i sa strahom očekivani prijevod naslova) neće (baš jako) razočarati. 🙂

Jel se ako vidi da sam došla do kraja interneta kopajući po najsitnijim informacijama o serijalu? 🙂

Dakle, da zaključimo…

XOXO

Iva