Cather (Cath) i Wren Avery nerazdvojne su od rođenja. Tako to i treba biti sa sestrama, pogotovo ako su uz to i – identične blizanke. Odmalena su dijelile sve; sobu, igračke, odjeću, interese, male tajne, odlazak majke i život samo s ocem.

Ono što ih je posebno povezivalo je ljubav prema čitanju i to prema serijalu knjiga o malom čarobnjaku, Simonu Snowu, autorice Gemme T. Leslie. Zajedno su stajale u redu kako bi kupile najnoviju knjigu, skupa čitale do kasno u noć, odlazile zajedno na sve filmske predstave, prerušavale se u najdraže likove iz knjiga, pisale po forumima posvećenima knjigama i likovima.

Uskoro su se pridružile posebnoj grupi čitatelja – onima koji su svoju očaranost knjigama o Simonu Snowu iskazivali time što su postajali pisci fan-fictiona. Cath i Wren pridružile su se fan-fiction zajednici i počele pisati svoje priče koristeći se istim likovima u istom svijetu koji je stvorila Gemma T. Leslie. Unatoč životu bez majke te odgoju simpatičnog, predanog oca, s čijim su mentalnim poremećajem svi morali naučiti živjeti, sestre su imale zadovoljno i ispunjeno djetinjstvo.

Za Cath i Wren je, međutim, došlo vrijeme da po prvi puta napuste svoj dom i presele se na sveučilišni kampus, kako bi započele svoj život kao studentice.

Cath je zamišljala da će to biti samo malo proširenje svijeta u kojem su ona i Wren bile najbolje prijateljice, nerazdvojno dijeleći iste interese. No, ono što na kampusu uslijedi može biti malo previše za Cath.

Wren više ne želi biti njena cimerica i ne želi samo s njom provoditi vrijeme. Ne želi više ni izgledati isto. Cath većinu vremena provodi u svojoj studentskoj sobi. Ne odlazeći čak ni u kantinu jer ne zna kako bi se tamo ponašala, pa živi od zaliha energetskih pločica ispod kreveta. Cathina nova cimerica, Reagan, neprekidno je neprijateljski raspoložena, a Reaganin dečko je malo prečesto u njihovoj sobi, čak i kada Reagan nije tamo.

Tata Avery po prvi puta ostaje doma bez pomoći svojih cura. Mora se naučiti sam nositi sa svojim poslom i mentalnim poremećajem. Cathina najdraža profesorica traži od Cath više nego što Cath osjeća da može ili želi dati. Cathin kolega, Nick, pokazuje više nego prijateljski interes za nju, a Cath se ne snalazi baš najbolje sa romantičnim osjećajima. I na koncu svega, njihova majka, koja ih je napustila prije toliko godina, traži način da uspostavi kontakt, a možda i odnos, sa svojim kćerima.

Hoće li sve ovo biti previše za Cath? Hoće li Cath to izdržati takav pritisak već na prvoj godini studija?

“Nothing. Nothing. Just… isn’t giving up allowed sometimes?
Isn’t it okay to say, ‘This really hurts, so I’m going to stop trying’?”

Zato što me knjiga Eleanor and Park oduševila, odlučila sam svakako pročitati i ostale knjige autorice Rainbow Rowell (genijalno ime, jel da?). Ovo je druga njena knjiga koju sam pročitala i već sada mogu reći da je Rowell dobila doživotno članstvo u grupi mojih najdražih živućih pisaca. Ne znam je li ova žena sposobna napisati nešto ispodprosječno.

Njene radnje nikada nisu vratolomne pustolovine supersposobnih likova kojima se možemo samo sa dvije stepenice niže diviti. Njeni likovi nikada nisu papirnata, jednodimenzionalna bića kroz koje čitatelji žive neke natprosječne živote. Nemam ništa protiv takvih likova ni knjiga s takvim likovima, ali likove Rainbow Rowell zapravo možemo sresti i dok kupujemo mrkvu u Konzumu. Barem se tako čini. 🙂

Njeni likovi su uvijek lijepo složeni od stotina nesavršenih slojeva osjećaja i postupaka. Njihove mane su iste one koje mi skrivamo, njihovi problemi su isti oni koji i nas tište, koji nemaju gotova rješenja, ali njeni likovi, kao i svi mi, unatoč svemu – preživljavaju. Među njenim likovima se osjećam dobrodošlo, čak i kada sam nepočešljana, nenašminkana, neraspoložena da budem najbolja verzija sebe pred cijelim svijetom. Čitatelj se u Rowellinim svjetovima uvijek osjeća kao u svom vlastitom, i osjeća da tamo pripada sa svim svojim uvrnutostima i zgužvanostima. 🙂

E, sada kada sam nahvalila autoricu, da malo nahvalim i knjigu. Rowell se u knjizi dotakla mnogih tema koje su činjenica u svijetu oko nas, ali se o njima ne govori jer nisu baš uzbudljive ili ih je netko pomeo pod tabu-tepih.

Prije svega, ovo je priča o važnom razdoblju u životu svake osobe, kada nakon srednje škole ulaziš u ono čudno doba između djetinjstva i odraslosti, kada bi ubrzano trebao naučiti kako postati zreo i što to uopće znači. Neki počnu raditi, drugi odlaze na fakultet. To razdoblje je teško za svakoga, ali je pogotovo zahtjevno za one mlade ljude koji imaju povučenije karaktere, koji su sramežljivi ili čak socijalno anksiozni.

Cath je takva. Wren nije. Cath je introvert, povučenija je i njena inteligencija blista u njenom malom svijetu. Wren je otvorenija, društvenija, lakše upoznaje nove ljude i lakše se snalazi na mjestima gdje ne poznaje baš nikoga. Zbog ovoga se dvije sestre po prvi puta u životu ozbiljno razilaze, i čini se da Cath to teže podnosi nego Wren. Cath se osjeća izdano, Wren osjeća da je Cath guši. Hoće li jedna lijepa veza iskovana u složnom djetinjstvu postati stvar prošlosti?

Ono što je konstantna u Cathinom životu je njeno pisanje, njena fan-fikcija. Rainbow Rowell je izmislila ne samo svoj svijet u kojem žive Cath i Wren, nego je izmislila cijelu priču unutar priče; autorica Gemma T. Leslie i njen serijal knjiga o malom čarobnjaku, Simonu Snowu, je literarni fenomen u svijetu koji nastanjuju Cath i Wren.

“The whole point of fanfiction,” she said, “is that you get to play inside somebody else’s universe. Rewrite the rules. Or bend them. (…) You can still stay in this world, this world you love, as long as you want, as long as you keep thinking of new stories…”

Zvuči li vam poznato? Da, naravno. Harry Potter i J. K. Rowling. Cath obožava Simona Snowa i za nekoliko desetaka tisuća online-fanova piše svoju verziju priče u kojoj su Simon Snow i njegov suparnik Baz (čitajte Harry Potter i Draco Malfoy) zapravo zaljubljeni jedno u drugo. Kroz cijelu knjigu “Fangirl” ćete naći ulomke koje Cath piše o Simonu i Bazu.

Autorica FB-stranice Hrpa Knjiga koja piše (brilijante i zabavne, svakako pogledajte ako niste) mini-recenzija/osobne iskaznice knjiga je napisala pohvale o “Fangirl” knjizi, samo je spomenula da joj ti ulomci o Simonu i Bazu nisu baš sjeli. Da, mogu vidjeti kako nekome oni mogu biti višak. Ali meni je to bio jack-pot ove knjige. Dobila sam dvije priče u jednoj. Dobila sam dodatni prozor u svijet Cath Avery i dobila sam dobru lekciju iz svijeta fan-fictiona. Čak sam naučila da postoji i podžanr koji se zove slash fiction. 🙂

Mislim da ću se malo kasnije zagooglati, možda nađem nekakve zanimljive fan-fiction romance između ovih likova: Iron Man i Hulk (ijuu, lol), Thor i Captain America, Wolverine i Magneto (samo ako ga igra Michael Fassbender), Mistique i Storm, Batman i Joker (e ovo bi bio genijalan gay-porn film za mene, da je Christian Bale voljan, a Heath Ledger živ…) i jedan par koji bi ja htjela vidjeti, Margaery Tyrell i Daenerys Targaryen iz “Igre prijestolja”. 😀 Je, znam, grozna sam… Ajmo sad natrag na “Fangirl”. 🙂

Dakle, toplo mi je oko srca zbog toga što je Rainbow Rowell iskoristila svoju priču da bi me podsjetila na posebnu sponu koja će uvijek vezivati generacije koje su odrastale s Harry Potterom. Pokazala je koliko nam mogu biti važne knjige s kojima smo rasli, kako postanu dio našeg identiteta, kako su nam najdraži likovi među prvim prijateljima koje ćemo uvijek pamtiti. Znam da je ovo istina u mom slučaju; nemam pojma kako se zove pola moje šire familije, ni kako se zove 90% djece mojih prvih rođaka (iz Bosne su, pa se držim katoličkog kalendara kad moram pogađati). Pokazala je i koliko nam svjetovi najdražih knjiga mogu biti utočište u razdobljima života kada nam je teško, ali jedino što možemo je naprosto – izdržati.

Rainbow Rowell je čak otkrila da su je stotine fanova zasule molbama da doista jednog dana napiše knjige o Simonu Snowu. I nije rekla ne. 🙂

Druga bitna tema je život s mentalnim poremećajem. Mentalnih poremećaja ima gomila i svakoga od nas mogu  zaskočiti u nekom razdoblju života. Neki su teški, neki su otklonjivi i s nekima se može naučiti živjeti. No, o tome se još uvijek govori šaptom, iza dlanova. Rainbow Rowell pokazuje kako mentalni poremećaji nisu i ne smiju biti dehumanizirajuća pojava i kako ljudi i obitelji, uz ljubav i podršku, mogu savršeno lijepo i vrlo uspješno funkcionirati.

“A little manic was okay. A little manic made him happy and productive and charismatic. Clients would eat awesome straight out of his hands. She and Wren had gotten good at watching him. At noticing when a little manic slid into a lot. When charismatic gave way to crazed. When the twinkle in his eyes turned into a burnt-out flash.”

Treća osjetljiva tema – tko su majke koje ostavljaju svoju djecu? Ima ih svakakvih, sigurno. Kao što postoje i tisuće razloga da jedna majka ostavi svoje dijete. U našem svijetu, ni jedan razlog nije dovoljno dobar. Možda i nije, ali se takve stvari događaju. Rainbow Rowell se hrabro, ali nježno i bez osude, dotiče te teme. Majka je napustila Cath i Wren, da bi nekoliko godina nakon toga započela sasvim novu obitelj.

“Her mom kept saying, ‘I’m done, Art. I’m just done. I’m living the wrong life.’ (…) Her mom left for good a week later, hugging both of the girls on the front porch, kissing their cheeks again and again, and promising that she’d see them both soon, that she just needed some time to feel better, to remember who she really was. Which didn’t make sense to Cath and Wren. You’re our mom.”

Wren traži kontakt s majkom, želi znati tko je ona, zbog čega je otišla i kakav odnos danas mogu imati. Cath ne želi čuti za nju. Otac prepušta svojim kćerima da odluče kakav će odnos imati (ili nemati) sa majkom. Rowell ne diktira koji je “pravi način” ili “prava odluka”; pokazuje samo da svatko mora odlučiti za sebe. Ali ne dopušta tebi, čitatelju, da odahneš u crnom ili bijelom stavu prema svemu. S jedne strane me sablaznila hladnoća iza razloga zbog kojeg Cath i Wren imaju imena koja imaju – majka je očekivala da će dobiti jednu curicu, Catherine, ali došle su dvije, pa je jedno ime podijelila na dvoje djece, jer joj se nije dalo smišljati drugo ime.

S druge strane vidimo sve razloge zbog kojih je bila nesretna i nespremna na majčinstvo onda kada joj se dogodilo, ali je ipak odlučila roditi.
Uh…

Velim vam, riječima psihologa s ozbiljnim interesom za slastičarstvo, knjiga je emocionalna mađarica. 🙂

Srećom, kroz cijelu knjigu vidimo kako se djevojke kroz specifičan humor nose sa svime. Po meni, koliko god crn humor bio, ako si se spreman zezati na račun svoje situacije – dobro si i bit ćeš dobro.

“Who’s King Solomon?”
“It was your mother who wanted to raise you without religion.”
“She also thought you should raise us without a mother.”

Osim toga, Rowell pokazuje kako se inteligencija ne svodi samo na psihologijsku definiciju iste niti se ispoljava kroz akademska mjerila uspješnosti.

“This is why I can’t be with Levi. Because I’m the kind of girl who fantasizes about being trapped in a library overnight – and Levi can’t even read.”

Konačno, što sam ja naučila iz knjige?

Osim da je Rainbow Rowell brilijantna. 🙂

Ne moraš imati otvorenu, neustrašivu, izravnu i glasnu narav niti moraš doći iz savršene, cjelovite obitelji da bi izastao u divnu, pametnu, sposobnu odraslu osobu. Ne moraš nadrasti niti se odreći stvari koje si volio kao dijete da bi postao zreo. Ne moraš biti savršeno mentalno i emocionalno neokrznut da bi bio uspješan i sretan. Jedino što moraš je uzeti čitati knjige Rainbow Rowell. :DE, da. Prijatelje i ljubav možeš naći i tamo gdje ih nikada nisi očekivao naći. Ili čak tamo gdje ih nisi smjeo tražiti. 😉

Odlična knjiga za sve one koji se žele omotati toplom, mekanom i pametnom pričom, koja unatoč tome što nema jurnjava za ubojicama ili spašavanja žive glave ili seksualnih tenzija od kojih se zarumenite i vi i vaši preci do sedmog koljena, ipak uspijeva zatresti srce, zaškakljati usne, ovlažiti oko.

Hvala na strpljenju za ovu moju opširnu Poslanicu Bibliovčanima, ali knjiga ne zaslužuje ništa manje. 🙂

Ljubim vas!