Autorica Lurlene McDaniel je dobitnica RITA Award nagrade, najistaknutije nagrade u žanru romantike. Međutim njene knjige nisu samo romantične, u njima ima nešto više; nešto poučnog, nešto tužnog, nešto veselog. Napisala je nešto više od 40 romana o klincima koji se susreću s bolestima opasnima po život. A zašto piše baš takve knjige kaže:

“I write the kind of books I write because I want to help kids understand that nobody gets to pick what life dishes out to them. What you do get to choose is how you respond to what life gives you. No matter what happens, life is a gift. And always worth living.”

A Rose for Melinda je knjiga koja vam pokazuje da ne možete uvijek dobiti ono što želite. Priča djeluje dosta istinito, realno, surovo, rijetko tko može ostati ravnodušan. Melindina hrabrost i ljubav je nešto što se treba zaista poštivati, nešto na što se svi trebamo ugledati.
Čitajući ovu knjigu zaista mi je bilo žao te mlade djevojčice. Možda zvuči sebično, ali u istom trenutku bila sam i sretna što sam još uvijek tu, imam šansu za život i mogućnost ispraviti neke stvari. Priča ove balerine treba svima nama otvoriti oči, da nikad ne odustajemo, da se borimo za sve ono o čemu sanjamo. Ovo je potresna, ali na neki čudan način i doista inspirativna priča o hrabrosti, ljubavi i snazi. Napisana je u obliku pisama, mejlova, chat-razgovora, školskih izvješća pa čak i medicinske dokumentacije i stvorila mi je osjećaj kao da sam cijelo vrijeme čitala tuđa pisma, kopala po tuđem poštanskom sandučiću i kao da sam istinski involvirana u sve događaje.
Melinda Skye je djevojka koja još od prvog razreda osnovne škole ima snove i ambicije da jednog dana postane prima balerina. Iako kasnije dobiva leukemiju, ne odustaje od svojih snova. Jesse Rose je njen najbolji prijatelj i zaštitnik.
Priča počinje s prvog školskog dana Melinde i Jesseja, a taj dan počinje i njihovo nevjerojatno prijateljstvo, povezanost i ljubav. To su dvije mlade osobe velikog srca i velikih ambicija. Dijele svoje djetinjstvo, kućicu na drvetu, dijele svoje tajne i snove… Sve do trenutka kad se Jesse mora odseliti u Kaliforniju radi obiteljskih problema. Međutim njihovo prijateljstvo ne prestaje; i dalje se nastavljaju dopisivati s ogromnom željom da jednog dana ponovno budu skupa, a njihovo prijateljstvo polako prelazi u ljubav.
Melinda uspijeva upasti u jednu od najboljih plesnih škola i polako počinje ostvarivati svoj san, no s obzirom na to da ima zdravstvenih problema sustižu je strašne vijesti – boluje od leukemije. Naravno, to pogađa nju, ali to je ogroman udarac i za Jessija koji nikako ne može povjerovat u to.
Njeni roditelji su spremni učiniti sve za svoju kćer, pa čak i platiti let Jessiju da bi joj bio moralna podrška. I sami su bili svjesni da je njihova ljubav prevelika, da previše znače jednom drugome iako su možda još uvijek premladi da bi bili sigurni da je to prava ljubav, iako se ona razvija još od ranog djetinjstva.
Kraj knjige me je najviše rastužio, nisam očekivala da će se dogoditi ono što se dogodilo. Sve knjige, pa čak i filmovi imaju sretan kraj, ali ne, ne i ova knjiga.
Melinda odlazi na transplantaciju koštane srži, svjesna da se možda više neće vratiti, pritom ostavlja pismo svojim roditeljima u kojem me je jedan dio zaista dirnuo.
To, naravno, nije jedino pismo koje je ona ostavila…
Nadam se da će vas ova knjiga inspirirati da radite u životu ono što volite.
I uživajte u životu, kakav god on bio…
Joci