Raine Gayle je nedavno preživjela tragediju – njen otac, policajac koji kobnog dana nije bio na dužnost – uhvaćen je i hladnokrvno smaknut streljanjem, kao žrtva demonstracije snage i nedodirljivosti kriminalnog podzemlja u okršaju s policijom.
Na nagovor svoje najbolje prijateljice, dugo razdoblje žalovanja i povratak u normalan život želi razdvojiti i nekako obilježiti malim poklonom samoj sebi – izletom po karipskom moru.

Daniel je… šupak.

I 29-godišnji vlasnik i kapetan broda kojim vodi imućne putnike na krstarenja po Karibima. Asocijalan i arogantan, preferira provoditi vrijeme u izolaciji i tišini, u blizini boce votke i društvu pokoje kurve, ako za njih ima strpljenja. Za vrijeme trajanja izleta čini sve što je u njegovoj moći kako bi u relativno skučenom prostoru broda izbjegao svaki ljudski kontakt.
… sve do trenutka kada u sred noći brod zadesi (i prevrne) snažno olujno nevrijeme, a Daniel se na jednom jedinom preostalom brodu za spašavanje nađe s jedniom putnicom – Raine.

 

—o—

 

Raine je prestravljena situacijom; nikada nije ni sanjala da se čovjek danas može zateći u splavi za spašavanje, bez načina da kontaktira ikakve službe za spašavanje. Jedino zbog čega nije izluđena od panike je to što nije sama. Zna da nemaju ni vode ni hrane niti ikakve zaštite od surovih vremenskih uvjeta kojima su izloženi dok plutaju na sred pučine. Možda sa muškarcem s kojim se našla u čamcu, i koji ju je, po njegovim riječima, onesviještenu izvukao iz vode, uspije smisliti način da se domognu kopna.
No, kao što rekoh, Daniel je šupak. I to podnošljivi šupak dok je pijan. Najviše ga brine što mu u brodu nedostaju tri stvari: alkohol, cigarete i upaljač. Ne brine ga djevojka na drugom kraju čamca. U biti, poprilično ga iritira; spasio ju je iz vode, ali ona ne pokazuje ni trunku inteligentnog ponašanja kada je preživljavanje u pitanju – tko još žeđ gasi morskom vodom? No, kroz alkoholnu izmaglicu primjećuje da djevojka gotovo nema odjeće na sebi… I Danielu se sviđa to što vidi; možda za njega ovaj scenarij i nije toliko loš; i njegov mozak i njegov pimpek titraju od jedva suspregnutih nagona.
A onda stvari krenu na gore…

U grču apstinencijske krize, Daniel počinje Raine bljuvati neke svoje tajne; da je pri punoj svijesti, sigurno bi uživao gledati izraze šoka, zgražanja i konsternacije na njenom licu.

Raine se pita predstavlja li veću opasnost za nju situacija u kojoj se našla ili osoba s kojom se u toj situaciji našla?

—o—

 

Ipak, Daniel je koristan šupak.
Ako želite s nekime zaglaviti – ako MORATE s nekime zaglaviti – na splavi ili nenaseljenom otoku negdje na minijaturnoj zelenožutoj točkici u beskraju modrog prostora na nautičkoj karti – onda je to netko tko je nekada za život zarađivao – preživljavanjem. Skučeni prostor u kojem danima borave Raine ne može zaštititi od njegovih zlobnih riječi, lascivnih pogleda i eksplozivnog temperamenta, ali joj dalje dovoljno prilike da ga upozna da shvati da joj je on jedina i najbolja šansa za preživljavanje. Preživljavanje je jedino u čemu je Daniel dobar, jedino u čemu nikada nije zabrljao. Štoviše, preživljavanje u puno brutalnijim uvjetima svijeta koji postoji ispod radara policije mu je bila profesija za koju bio odgojen i jako dobro plaćen… Nju zanima sve o njegovom prošlom životu, a on gori da joj kaže, ne bi li je držao podalje.

 

 

Što više on govori, to ona više shvaća da oni ne samo da žive i postoje na suprotnim stranama socijalnog solarnog sustava, nego između njihovih svjetova stane barem četiri cijele galaksije. Raine ne poznaje nikoga kao što je Daniel. Ne poznaje nikoga tko bi mogao poznavati nekoga kao što je Daniel. Raine nije znala da na svijetu mogu i smiju postojati ljudi kao što su on i ljudi koji su ga odgojili, trenirali – dresirali.

 

 

No, što je bolje upoznaje, Daniel saznaje da oni, iako se nikada nisu upoznali, nisu stranci. Njihovi životi su isprepleteni na jeziv način – i svjestan je da Raine to ne zna. Svjestan je da Raine ne zna mnogo toga, ne samo o njemu, nego i o sebi.

Na primjer, njegovo ime nije Daniel…

“I’d been there when her father was killed. I heard him beg for the mercy of death as they tortured him. I heard him cry for his daughter. I heard him beg for his life before I watched the barrel of a gun point at his head. It didn’t matter at that point – he couldn’t have survived what they had done to him.”

Može li Raine preživjeti ono što će joj on tek otkriti o sebi?
Može li Daniel preživjeti otkrivanje svoje uloge u Raineinoj tragediji?
Mogu li njoj dvoje preživjeti to što će Raine saznati stvari o njemu zbog kojih će umiranje na moru možda biti bolja opcija nego traženje “sigurnosti” kopna?

—o—

 

Knjigu sam progutala u par sati. Uzbudljivo putovanje ne samo za likove nego i za čitatelja i to:
emocionalno putovanje – nalazak ljubavi i samopoštovanja
spiritualno putovanje (ni prostote ni psovke ne ometaju ovaj spiritualni okus) – nalazak razloga za život i promjenu, te nalazak razloga i snage za oprost
fizičko putovanje – preživljavanje
Na momente i ovako površno, knjiga može djelovati kao neoriginalna priča o običnom nasilniku, oštećenom zločestom dečku i djevičanski čistoj, naivnoj kokoši, koja iznova srlja u uragan nečije grubosti – ali nije.
Raine je sušta suprotnost Danielu; mlada, slatka, nježna, tiha, nenametljiva, ljubazna, brižna i suosjećajna. Naivna je, ali nipošto nije glupa niti bespomoćna. Raineina vještina preživljavanja nije u agresivnosti, koliko u pripitomljavanju. Hoće li se ta kombinacija pokazati kao idealan recept da se oboje živi izvuku iz problema u kojem su se našli, a da jedno drugo prije toga ne unakaze? 🙂 Može li ona svojom vještinom pripitomljavanja bijesnih životinja dovoljno ukrotiti njega da on ovaj put pomogne preživjeti ne samo sebi, nego i njoj?
“I used to work at an animal shelter,” she started. “It was before Dad died – while I was in high school. There was one summer when a bunch of pit bulls were brought in. They had been trained to fight, and they weren’t used to being around people. I helped one of the trainers try to get them acclimated so they could get adopted.”
“Did it work?” I asked. “Did you find homes for the dogs?”
“For some of them,” she said, her eyes darting away from me.
“What about the rest?”
“We had to put some of them down,” Raine said quietly.
“I don’t go down easily,” I said, chuckling at the double entendre. The though of going down on her was actually pretty enticing. “You’ll have to find some other way of taming me.”
Daniel je zloban, grub i neotesan.

 

 

ALI!
Daniel je sposoban.
Snalažljiv je, potpuno hladnokrvan u situacijama kada je ugrožen život. Nemoguće ga je zateći nespremnog. Gotovo je nepovrediv, fizički i emocionalno. Daniel nije ranjiv. I to je najveća prepreka između njih dvoje.
Daniel je podizan i odgajan na način da se iz njega batinanjima i tjeranjima do ruba psihičke i fizičke izdržljivosti istjerana ranjivost. Ranjivost = slabost; slabost = nesposobnost za preživljavanje; nesposobnost za preživljavanje = beskorisnost; beskorisnost = smrt. A Daniel je još tu…
Čovjek je stroj za preživljavanje. I zapravo opasno pronicav, obrazovan i inteligentan. Za mene – ubojita kombinacija. Recept za poguban seksipil. 🙂
Kad naletim na ovakve muške likove (a rijetko kada naletim), očarana sam. Zato mi je nekada teško, pogotovo kada čitam YA romane, natjerati se da povjerujem da su bad-boys zapravo stvarno tako bad. Teško da mogu povjerovati da si bad-boy samo zato što nosiš kapuljaču nabijenu preko čela, razbacuješ okolo ubojite poglede ispod grčevito stisnutih obrva, osornošću tjeraš djevojčice da ispred tebe bježe k’o miševi, a onda te iz svoje rupe požudno promatraju – dok znam da ti vjerojatno mama (sestra, teta, susjeda) doma pere i pegla bokserice koje nosiš. Nope. Magic – broken. 🙂
Zato Daniel nije lik iz košare označene “Badass Boys”, nego “Badass Men”. 🙂 Takve je ljude zapravo teško na prvu i spontano zavoljeti – nemaju dlake na jeziku, nemaju filter na mislima, nema apsolutno nikakve cenzure na onome što misle, čine i govore. Nepopravljivo su izravni, zbog čega se ljudi oko njih vrpolje od neugode. Nemaju vremena ni strpljenja za kurtoazije i preseravanja, često djeluju vrlo okrutno. To su neke osobine koje, u dosta razblaženoj verziji, prepoznajem kod sebe. Valjda sam ga zato zavoljela na prvu. 🙂 A što se više toga otkrivalo o njemu i njegovoj prošlosti, to sam mu više bila spremna oprostiti neke kromanjonsko poteze, samo da doznam što i tko je on bio prije nego je postao Daniel i tko i što je postao nakon što je upoznao Raine. I što će od njega ostati ako se ikada dokopaju sigurnosti i ako ga Raine više ne bude trebala kako bi preživjela; kada on više ne bude njena jedina opcija.
Mislim da ni Piscine iz knjige/filma “Life of Pi” nije bio uhvaćen s opasnijim stvorom na svojoj splavi za spašavanje… 😀
Uglavnom, vrlo uzbudljivo i jako, jako sexy.
Ako vas itko pita opet što biste ponijeli sa sobom na pusti otok, pametno je odgovoriti – Daniela. Ako ni zbog čega drugog onda zbog toga što govori istinu kad kaže da vas može dovesti do orgazma, a da ni prst ne stavi na vas. Samo i dalje nisam sigurna da si ne biste međusobno oči iskopali u međuvremenu. 🙂
Dakle, ako vam ne odgovara kombinirati sunce i more sa ležaljkama, zvukom gitare i koktelima, nego biste radije kombinirali sunce i more sa opasnim, sposobnim i inteligentnim muškarcem britkog jezika i jedva obuzdane požude, ovo je knjiga za vas. 🙂 Ako je ne stignete nabaviti ovog ljeta (halo, Ebay; halo, Amazon; halo, Algoritam – drugačije neće ići, mislim), do sljedećeg stignete sigurno. 🙂
Pusa svim zločestim, inteligentnim, teško ranjivim curama i ženama! 🙂
Iva