Ovo je jedna od onih knjiga o kojima sedam puta više vremena provedem razmišljajući nego što mi je trebalo da ih pročitam. Nisam očekivala da će mi dati toliko materijala za razmišljanje. Nisam očekivala da ću se toliko smijati. Nisam očekivala da će mi se knjiga toliko svidjeti.
Živi s dečkom, Jackom, kojeg obožava i s kojim uživa biti intimna. No, Jack je toliko okupiran poslom – dio je tima za vođenje predizborne kampanje nekog političara – da već duže vrijeme ne reagira ni na njene suptilne ni otvorene pokušaje zavođenja.
Na studiju, pak, maštu joj raspaljuje profesor koji tako otvoreno, stručno i bez straha raspravlja o erotizmu u filmovima koje analiziraju.
Catherine se gotovo miri s činjenicom da će morati živjeti u dva svijeta; onom stvarnom, u kojem su njene seksualne potrebe zanemarene i fikcionalnom, u kojem će svojoj seksualnoj znatiželji dati oduška samo u krotkim scenarijima koje se usudi zamisliti ili nešto smjelijima o kojima čita u knjigama i gleda u filmovima. Miri se s činjenicom da će njen zamišljeni seksualni život (Jack je i tamo glavni akter) uvijek ostati uzbudljiviji nego onaj stvarni.No, onda upoznaje Annu.
Anna je simpatična, ljupka i pametna kolegica sa studija; istovremeno je i žena kakvu Catherine do tada nije upoznala. Anna je seksualna avanturistica čija seksualna znatiželja ne poznaje granice. S njom Catherine počinje upoznavati svijet u kojem ni jedna seksualna fantazija nije tabu.
No, taj svijet ima svoje žrtve. Koliko daleko Catherine želi ići?
Seksualne fantazije su normalan dio unutarnjeg svijeta seksualnih bića.
Znači, koliko god netko tu istinu, radi vlastite moralne ugode, gurao na margine svijesti – žene imaju seksualne fantazije. Bogate i raznolike. Ružičaste i slatkaste, kao i one tamnijih nijansi i zahtjevnijih aroma.
Ono što žene nemaju je sigurno mjesto, podržavajući socijalni prostor u kojem imaju pravo o njima govoriti otvoreno, a da zbog toga ne nose ožiljke srama.
Koje su neke fantazije koje društvo “dopušta” ženama?
Skladna i velika obitelj, ona u centru simpatičnog kaosa dražesno nestašne, ali dobro odgojene djece, blistavog ugodnog doma i sretnog mužića? Dobra, fina, pristojna, marljiva, obrazovana žena. Najčešće to “dobra, fina, pristojna, marljiva, obrazovana” nekako stoji u oštroj opreci sa “seksualno osviještena, seksualno pismena, seksualno ekspresivna”.
Što se dogodi s Catherine kada pokuša, nakon upoznavanja s Annom (koja i svoje i njene i općenito seksualne fantazije uzima zaigrano i bez straha) pokuša svom dečku, kojeg voli, ponuditi nešto od svojih stvarnih potreba?
On se, blago rečeno, usere od šoka.
Navikao je, valjda, da su žene pasivna, a ne aktivna stranka u seksu. One bi trebale biti te koje čekaju i udovoljavaju.
Catherine je mislila (kao što sam sigurna da je gomila nas mislila iako nije znala da to misli) da je sve o seksu naučila onog dana kada je iz dostupnih izvora (ženski časopisi, porno i erotski filmovi) naučila što treba raditi da muškarca učini seksualno sretnim i zadovoljnim, što njega “pali”. Ali onda spoznaje da postoji cijeli dan “što JA želim i trebam” svijet… i kolika je ona amaterka na tom području.
Gledajući Annu uči koliki užitak leži u promatranju nekoga ili nečega tko/što nas seksualno opušta i uzbuđuje i zabavlja u isto vrijeme, prenosi u neki novi svijet.
Muškarac na par minuta uživa razmišljajući – Ja bih TO htio imati.
Žena, pak, može danima uživati razmišljajući – Ja TO mogu bit. Ja TO jesam.
Što me onda u razmišljanju vodi malo dalje.
Samo jednom ćeš ti, ženo, imati sveto pravo reći DA; do tada svaka dobra žena gleda u pod ili u križ (ili gleda u križ od gledanja u križ) i vrti glavom lijevo-desno. No, kada dođe tvoje vrijeme i “onaj pravi” kojem ćeš reći DA, onda si rekla DA za vijeke vjekova i za sve što njemu padne na pamet. Reći ćeš DA i na svako njegovo NE, koliko god to tebe ostavljalo praznom.
Evo, jedno pitanje za razmišljanje – kada ste zadnji put uživali u seksu koji je od A do Ž (ili prigodnije, do O) bio baš po vašem scenariju i guštu, do te mjere da ste premoreni i potpuno ispunjeni zaspali? Ja probala razmišljat. Izdeprimirala se u roku dvije minute. 🙂
A ja razmišljam kako je razdoblje i prostor za eksperimentiranje u seksualnom odrastanju jako bitan. Kako je prostor da praviš i pogreške i krive procjene jednako tako bitan. Kako taj prostor treba ograditi od srama i zaštititi ga od gomile onih koji njime žele (pogotovo u ime žena) upravljati.
Pod time mislim jednako i na one koji kao svoju svetu misiju uzimaju čuvanje ženske čednosti i tjelesne čistoće do te mjere da sakate normalan ženski seksualni razvoj, kao i na one koji prijetvorno potiču žene na seksualne slobode, ubrzavaju i guraju seksualni razvoj, skrivajući pritom svoje prave motive i koristi.
Djevojke i žene bi trebale imati potpunu kontrolu nad time. A za to im, mislim, trebaju stalno dostupne i necenzurirane informacije kao i siguran prostor unutar kojeg o tome bez srama mogu raspravljati.
No, Catherine je zabavna, šašava, iskrena pripovjedačica. Na kraju krajeva, upozorila nas je na početku knjige da ulazimo u njen najintimniji svijet – njene misli, a one nisu cenzurirane.
Catherine je inteligentna; razlikuje stvarnost i fantaziju. Brzo uči o svijetu moćnih i bogatih, o tome što sve oni mogu kupiti – šutnju i anonimnost prije svega. Trezvena je i uspijeva razlikovati svijet u kojem je ona glavni akter svojih fantazija i svijet u kojem bi ona bila samo lik u tuđim fantazijama – sposobnost da to dvoje razlikuje je i spašava.
Druge djevojke su one koje nisu na vrijeme vidjele razliku i stradale. Anna je ta koja je nestala.
Je li i Anne samo njena maštarija?
Je li i Anna samo žrtva svojih maštarija, koja nije vidjela granicu opasnosti između “oni su dio moje fantazije” i “ja sam dio njihove fantazije”?
Klub Juliette nije mjesto. Klub Juliette je tradicija. Tradicija moćnih i bogatih da kontroliraju seks, da kontroliraju seksualne živote žena. A moć i bogastvo su do sada bili pretežno u rukama muškaraca.
Mnogi zamjeraju i kraj. Catherine se odriče istraživanja svoje seksualnosti jer je shvatila da za to ne postoji sigurno mjesto u društvu u kojem živi – mjesto na kojem nitko neće iskoristiti žensku potrebu da istražuje.
Vraća se svom dečku kojeg doista voli, a cijena na koju pristaje je vrlo suboptimalan seksualni život. Gdje on diktira što je prihvatljivo, a što ne; njegove granice su jedine koje se poštuju.
Nije li to cijena koju svaka od plaća ili barem jednom plati?
Naslovnica u tom pogledu prigodna, jednako koliko je i lijepa; ako odlučite zaviriti ispod sklopljenih ženskih kapaka – oooh, kakvi vas sve svjetovi tamo čekaju! 🙂
Kako je u zahvalama rekla sama autorica, Sasha Grey:
Ova knjiga je namijenjena svim ženama i muškarcima kojima je, poput mene, u jednom trenutku njihova života preostala samo književnost i i film kao ventil koji im je omogućio da se osjećaju ugodno u vezi s vlastitom seksualnošću.
Ovako je djelovala samo na mene, ne pada mi na pamet tvrditi da će knjiga na jednaka razmišljanja potaknuti bilo koga od vas. Možda će vam se na prvoj eksplicitnoj sceni zgaditi, ako ste navikli ili preferirate mekše erotske scene. No, ako ste među onima koje sočan, lasivan, možda čak i vulgaran vokabular dovodi u “ono posebno raspoloženje”, onda slobodno zavirite među korice. I za vas samo jedan moj savjet – znam da ih nitko ne traži, ali ih ja uvijek tu i tamo udijelim – kao što ne biste išli na polnoćku u zagrebačku katedralu nakon što popijete dvije čaše otopljene gorke soli, nije pametno ni čitati ovu knjigu ako nemate blizu sebe nekoga na koga ćete naskočiti kada vam se oči zacakle. 🙂
P.S. – Svaka čast prevoditeljici, odličan posao!
7 Comments
Anonimno
Hvala na recenziji! Veselim se čitanju :*!
Iva
Ma nema na čemu! Hvala na posjeti! 🙂 :-*
Anonimno
odvažno napisana recenzija, slobodna, bez ograda i zidova koje mnoge žene stežu. Knjigu pročitao, zanimljiva i daje uvid u ženska maštanja koja žene nažalost rijetko dijele, daje uvid u ono što uvijek pokušam naći u ženi. Izvući iz nje. A tu maštu žene radi odgoja, radi okoline, zadržavaju samo za sebe. Ova knjiga neka razmišljanja piše direktno,vulgarno, otvoreno i to je najveća kvaliteta knjige.
Pijuk
Prevoditeljica zahvaljuje na pohvali. Rijetko se tko sjeti prevoditelja.
Iva (Bibliovca)
Moj duboki naklon. 🙂 <3
Istina. A golema je odgovornost prevoditelja, možda čak i presudna, za uspjeh neke knjige na domaćem tržištu.
omg
Nimalo kritično ako se uzme u obzir CIJELI tekst! Naime, omalovažavanje drugih djevojaka, nezainteresiranost za Anninu smrt, činjenica da protagonistkinja ostaje s dečkom koji je ne može zadovoljiti, njezina submisivnost i van kreveta te stil koji bi htjela zazvučati pametno, a davi površnim književnim info – ženski pogled se banalizira kao iz usta stereotipnog i patrijarhalnog muškarca.
Iva
Ako se uzme u obzir cijela tema i ako se uzme u obzir kako su igrači od samog početka posloženi na šahovskoj ploči priče, da, slažem se. 🙂