Jocelyn Joss Butler godinama izbjegava suočavanje sa bolnim gubicima u svojoj prošlosti. Već četiri godine živi u Škotskoj i nastoji pokrenuti karijeru spisateljice, usput izbjegavajući bilo kakve bliske veze, pogotovo one romantične. Njoj savršeno odgovara njen samotnjački život.
No temelji i zidovi tog savršeno izoliranog svijeta počet će podrhtavati kada se doseli u Dublin Street; mjesto gdje će susresti ljude zbog kojih će se morati početi suočavati sa svime onime od čega je godinama bježala.
Braden Carmichael posjeduje škotsku drsku samouvjerenost. Šarmantno je tvrdoglav i izravan i navikao je dobiti ono što želi, a ono što Braden želi je – Joss u svom krevetu. Bradenov plan također uključuje stvaranje novih uspomena na adresi Dublin Street, kojima želi prikriti bolne trenutke koji su se u njegovoj prošlosti tamo odigrali.
Ne mogavši sakriti obostranu fizičku privlačnost, odlučuju se upustiti u odnos isključivo zasnovan na zadovoljavanju požudnih potreba. Ipak, neće proći mnogo vremena da oboje otkriju kako čista seksualna strast niti je moguća niti im je dovoljna; no dok jedno od njih bježi od mogućeg produbljenja veze, ono drugo je odlučno u namjeri da pokuša ujediniti njihova dva različita svijeta.
—o—
Moram priznati da me na čitanje ove knjige nije potakla ni njena popularnost među čitateljicama niti preporuke, one licem u lice i/ili one online. Na čitanje me potaknulo putovanje u Edinburgh u svibnju ove godine. Znala sam da ću šetati po glavnoj shopping ulici Ediburgha, Princes Street, i znala sam da Dublin Street neće biti daleko, pa zašto ne svratiti i vidjeti stvarno mjesto koje je popularna autorica posudila kao pozornicu za svoju ljubavnu priču?
Ono što mi se odmah svidjelo kod knjige je brzo započinjanje zagrijane atmosfere između Joss i Bradena. 🙂 Ne treba čekati da se na, karikiram, 106. stranici (od nekih 200-tinjak) razmijeni par tisuća ukradenih pogleda, krivo protumačenih znakova privlačnosti, uzmicanja i negiranja interesa i cijelog tog cirkusa u kojem se glavni likovi “pauniziraju” jedan pred drugim. 🙂
Dakle, sama privlačnost nije upitna; napetost cijele radnje počinje s preprekama, a njih je puno i uglavnom ih je podigla sama Joss puno prije nego što je mogla i sanjati da postoji netko kao što je Braden. Joss je zbog tragičnih gubitaka iz svoje prošlosti emocionalno komplicirana. I svjesna je toga. I svjesna je da ima energije samo za jednu stvar – ili kopanje po prošlosti ili krčenje puta u budućnost, nadajući se da je tamo negdje čeka relativno uspješna karijera spisateljice. Ni u kojem slučaju u svojoj budućnosti nije zamišljala složene i tople obiteljske odnose, prijateljske, a kamoli intimne partnerske odnose, kada još nije raskrstila sa onima iz prošlosti.
Kako god bilo, njena emocionalna preopreznost je frustrirajuća i za čitatelja i za nju i za Bradena. Njen oporavak kroz knjigu se događa brzo i elegantno, pa bi mi to djelovalo kao jedan vrlo neuvjerljiv element priče da se nisam stalno podsjećala na žanr; fokus je tu malo više na razvoju romantičnog odnosa između likova nego što je na osobnom razvoju svakog pojedinog lika. Zbog toga nisam dopuštala ni sebi da previše glođem po tome, nego da uživam u čitanju.
A ima se u čemu uživati. Štivo je pitko, “gleda” se kao serija, dijalozi su britki i zabavni. Likovi su, koliko god brzo pretrčavali preko pozornice, interesantni i simpatični.
Privlačnost među njima se osjeti. A osjeti se i koliko je Joss ustrašena zbog toga, pogotovo kada shvati da se sama ne može držati svoje odluke da odnos zadrže samo na seksu. Joss ne može podnijeti da joj je netko toliko blizak, da nekoga toliko treba, da joj je s nekim toliko lijepo i da joj je do nekoga toliko stalo. Takvi osjećaji te čine ranjivom ukoliko ta druga osoba ode… A koliko Joss zna, nema garancije da neće otići, i to na način koji će ostaviti krater u njenoj duši; duši u kojoj više nema mjesta za nova lijepa mjesta, kamoli za kratere. No, otići je postalo jednako teško…
Braden mi je ipak nekako najdraži među likovima. Ne zato što je muško, ne zato što je zgodan i privlačan, ne zato što je Škot. 🙂 Dobro, malkice zato što je Škot, ali puno više zbog toga što je pribran i ne samo da zna što želi, nego zna da oboje žele isto, iako Joss čini sve da svojim osjećajima stane na kraj. Provokativan je i izravan, ali i dalje gentleman. Inteligentan, emocionalno zreo i zdrav. Otvoren je, ali nije nasrtljiv.
Nekako mi se čini da zbog tih osobina ipak on taj koji drži priču da se ne rasprsne, pogotovo stoga što je Jocelyn kaotična. 😀 I da, kad prijeti smrću, onda je to vrlo sexy. 😀 Stvarno, nije pacijent, imao je dobar razlog za to. Mislim da mi je to najdraža scena u cijeloj knjizi. 🙂
I samoj autorici,
Samanthi Young on je najdraži među njenim muškim likovima koje je pisala u cijeloj ovoj lepezi naslova za odrasle. Drugi “njen” muškarac za kojeg misli da ga čitateljice nikako ne bi smjele propustiti je Nate iz knjige “Before Jamaica Lane”.
“Dublin Street” ima niz labavo vezanih nastavaka; nastavci se u centar pažnje stavljaju romantične priče likova koji su u knjizi “Dublin Street” bili tek prateći likovi. Koliko sam uspjela vidjeti (neka me netko ispravi ako nije tako), kod nas su prevedeni samo “Dublin Street – Opasna žudnja” i “London Road – Skrivena strast”. Cijela lista knjiga koje se bave ovim simpatičnim mladim stanovnicima Edinburgha (zapravo serijal On Dublin Street) izgleda ovako:
- On Dublin Street (#1; početak serijala sa Joss i Bradenom)
- Until Fountain Bridge (#1.5, novela o Ellie, Bradenovoj sestri i Adamu, Bradenovom prijatelju)
- Down London Road (#2, Johanna i Cameron)
- Castle Hill (#2.5, novela o Jossu i Bradenu, što se s njima događa kasnije)
- Before Jamaica Lane (#3, Olivia i Nate)
- Fall from India Place (#4, Hannah i Marco)
- Echoes of Scotland Street (#5, Shannon i Cole, očekuje se u listopadu ove godine)
Autorici Samanthi je “On Dublin Street” bila prva moderna romansa za odrasle koju je sama objavila na Amazonu samo u digitalnoj verziji 31. kolovoza 2012. godine. Knjiga je nedugo nakon toga postala veliki međunarodni hit i Samantha (koja danas ima 28 godina i 21 objavljen naslov iza sebe) je uskoro potpisala ugovor za nastavke serijala kod “pravog” izdavača. 🙂
U intervjuu za USA Today predložila je i play-listu za čitanje ove knjige:
—o—
A kako izgleda ta Dublin Street uživo? 🙂 Namjera mi je bila skrenuti sa glavne shopping ulice i uslikati usput nekoliko slika. Iznenadila sam se što sam morala čekati svoj red kako bih brzinski mobitelom blicnula nekoliko fotki. Ljudi su tamo stajali u redu, strpljivo se sklanjali jedni drugima tako da svatko može uhvatiti ulicu bez ikoga drugog u kadru. Neki su čak donijeli tronošce za svoje fotoaparate i očito planirali nekakav malo opsežniji foto-session kad se svi mi amateri izredamo. 😀 Kako bilo, evo tih nekoliko fotografija. 🙂
—o—
—o—
—o—
—o—
… baš me zanima jesu li se Joss i Braden držali ovog pravila. Sa stana u prizemlju se svašta može čuti, pretpostavljam. 😉 😀
Da zaključim, ako vam pašu romantične priče sretnog završetka, ali ne i završetka do kojeg se lako dolazi te ako volite boraviti duže vrijeme s istim, poznatim likovima i gledati njihove ljubavne zgodne i nezgode, serijal On Dublin Street je sasvim solidan izbor.
I prije nego zbrišem, još jedna pametna iz usta Bradena Carmichaela:
Eto ga, dosta od mene!
Hvala na pažnji, tipkamo se/čitamo se brzo!
Iva
3 Comments
Ključ za knjigu
Joj, krasan post!
Meni se sviđaju i Dublin Street i London Road :))), a i u vezi Edinbourgha se slažem. Grad je jednostavno prekrasan i da ga posjetim još 10 puta, ne bi mi bilo dosta!
Iva (Bibliovca)
Hvala! :-* <3
A Edi… iz ovih stopa bih selila, ne zato što mi je tu loše (stvarno volim Zagreb, iako nije ni moj rodni grad i tek odnedavno je grad u kojem sam, nakon Splita, najduže živjela) nego zato što je tamo čarobno. <3 Joooj, moram tipkat taj još jedan post vezan za to putovanje…
Ključ za knjigu
Stvarno je krasan grad- arhitektura i taj neki škotski duh…da ne govorim o tome kako su nam dali da degustiramo whiskey <3
Najviše mi je žao što nisam imala vremena vidjeti Elephant House- 2 sata se čekalo u redu za ulazak 🙁
Napiši post pa da usporedimo dojmove :))