LABIRINT: NEMOGUĆI BIJEG – James Dashner

—o—

Ovo je prva knjiga trilogije (ako ne računamo “pred-nastavak”, The Kill Order, koji je James Dashner objavio naknadno, kao dodatak, uvod i kontekst trilogiji), koju slijede The Scorch Trials i The Death Cure. U nekakvim generalnim preporukama, namijenjena je fanovima serijala Igre gladi; young adult čitateljima koji vole priče o posebnim, hrabrim pojedincima koji se bore protiv nekakvog krutog, organiziranog i nepravednog (čak i otvoreno okrutno) uređenja u distopijskoj budućnosti.

U tom smislu, sama knjiga i radnja su mi se činili kao dostojan rival Igrama gladi. Od trenutka kada Thomas stupi iz lifta, atmosfera knjige je “na rubu”, naelektrizirana. Što više i čitatelj i Thomas saznaju o mjestu na koje je pristigao, napetost i znatiželja gotovo da proizvode glasno titranje u fizičkom prostoru između čitatelja i knjige.

Mjesto zvano Poljana je okruženo visokim, okomitim sivim stijenama. Iako postoje dan i noć, Sunce se nikada ne vidi na onom malom komadu neba iznad Poljane. Nitko od mladića koji su već tamo ne zna tko su bili prije nego što su istim tim liftom dopremljeni na Poljanu. Liftom im se tjedno dostavljaju namirnice i druge potrepštine. Jednom u mjesec dana, lift im doveze novog mladića ili dječaka; svaki od njih zna samo svoje ime i ništa više. Oko Poljane su visoki sivi zidovi organizirani u golemi labirint u se koji iz Poljane ulazi na 4 različita ulaza. Ulazi se noću zatvaraju, a hodnici labirinta se reorganiziraju u nove rasporede.

Nitko od mladića ne zna zbog čega su tamo. Nitko od njih ne zna tko ih je tamo poslao. Znaju samo da je labirint jedini mogući izlaz, ali su kroz krvave žrtve naučili da ih na istom mjestu gdje je potencijalni izlaz čeka sigurna smrt. Nitko se ne želi naći izvan Poljane kada padne noć i prolazi u labirint se zatvore.

Ono što od trenutka Thomasovog dolaska još više podiže napetost je njegov dojam da – što više boravi tamo, što više saznaje o Poljani i labirintu – počinje ga obuzimati čudan osjećaj da nije tamo po prvi put… I to mu možda daje nadu, samo ako uspije potaknuti sjećanja da postanu jasnija. I možda zna što učiniti i kako pomoći kako bi svi oni pronašli izlaz u sigurnost.

No, Thomas nije jedini koga čudna sjećanja počinju žuljati… Postoje mladići koji su u Poljani već neko vrijeme, koje njihova sjećanja (više predosjećaji nego slike) progone tjednima i onog trena kada ugledaju Thomasa, neke stvari počinju sjedati na svoje mjesto. Ali njihova reakcija nije nada. Njihova reakcija je ili sumnja…

… ili strah. Je li ono što ih čeka izvan labirinta doista sigurnost i spas? Jesu li oni u Poljani zapravo zarobljeni ili zaštićeni?

Dan nakon Thomasovog dolaska, potpuno neočekivano, lift ponovno zazuji. Iako su namirnice dostavljene za taj tjedan. Iako novog mladića ne očekuju još tjednima. Kada se vrata otvore, na podu lifta je tijelo djevojke. Prve djevojke ikada u Poljani. Još čudnije od nje je poruka koju, ispisanu na papiriću, čvrsto steže u šaci.

I onda kreće kaos. 🙂

Prvi dio knjige – uvod u priču, ono što zateknemo kada Thomas otvori oči, upoznavanje svijeta u kojem se našao – osigurava grizem-nokte-koliko-je-napeto atmosferu. Početak priče intenzivniji u odnosu na Igre gladi. No dok se radnja Igara gladi ubrzava i razvije u borbu bez predaha i bez praznog hoda, u ovoj knjizi mi se u zadnjem dijelu stvari počinju malo razljepljivati. Neobično mi je dočekati kraj knjige i ostati zbunjena po pitanju gomile stvari. Imala sam osjećaj da je pisac odgovore na previše pitanja ostavio za drugu knjigu. A kako sam pročitala i drugi nastavak i pola trećeg, mogu već sada reći da nastavci nisu ispunili očekivanja koja je kraj prve knjige postavio.

Iskreno, na trećoj sam knjizi i dosta toga mi još nije baš jasno, npr. koje je to Veliko Zlo koje naprosto likovi ne mogu prestati progoniti do kraja? U Igrama gladi je barem to jako jasno; svaka radnja, svaki potez ima svoje precizno ZATO.

Sami likovi su interesantni, no ne razvijaju se mimo, čini mi se, polovice prve knjige. Najčešće takvi likovi donose veliku dozu predvidljivosti priči, pogotovo u nastavcima ukoliko ih knjiga ima. Koliko to volimo? Ja baš i ne.

Sve u svemu, zadovoljna sam prvom knjigom. Prvom. Idejom koja tu još uvijek nije bila pretjerano zapetljana i apstraktna; znatiželjom koja je u prvoj knjizi bila toliko snažna da sam knjigu pročitala u dan.

—o—

Profil uskoro sprema prijevod ove knjige; koliko mi je poznato, još uvijek, dok ovo pišem, nije na policama knjižara. Bit će uskoro, nadam se. Taman da je stignu pročitati svi oni se spremaju za film. Ulomak iz knjiga možete pročitati na Profilovom blogu, a film se u CineStarovim kinima počinje prikazivati za oko dva tjedna, 25. rujna.

Evo i trailera:

Etogac, narode! Nadam se da ima onih koji će uživati u filmu i u knjizi. Prva knjiga stvarno nije loša. 🙂 Ja film jedva čekam. Šta mogu, slaba sam na dečkove još uvijek, a i moram usporediti pročitano i pogledano. 🙂

Netko od vas već čitao ovo na engleskom?
Čita li vam se sad kad nam stigne i prijevod?

Hvala na pažnji i mah-mah svima! (samo dlanom iz zapešća, moram se ić’ tuširat, pa da se ne razmahujem puno…)

Iva