KĆI DIMA I KOSTI – Laini Taylor

Karou je sedamnaestogodišnja studentica likovne umjetnosti u Pragu, čije su likovne mape prepune crteža nevjerojatnih bića koja, koliko je nama poznato, žive samo u mitologijama. Karou je, osim crtanjem, okupirana – skrivanjem. Skriva se od bivšeg dečka, Kazimira, a od svih ostalih uspješno skriva sve ostalo o sebi.

Nitko ne zna kamo zapravo odlazi kada na nekoliko dana naprosto nestane “po zadatku”, nitko ne zna da njena azurna kosa nije rezultat boje iz tube, da Prag nije njen pravi dom, da njena prava obitelj više nalikuje njenim crtežima nego njenim kolegama studentima i da žive u svijetu koji postoji paralelno s našim, u koji ona odlazi koristeći se nizom portal porazbacanih po gradu. Najčešće se tim portalima koristi kada treba od Brimestonea primiti nalog kamo ovoga puta treba otputovati po ono što mu stalno donosi – zube; ljudske i životinjske, no nikada dječje, nikada trule zube. Karou bi rado znala čemu svi ti zubi služe, ali nikada iz Brimstonea nije uspjela izvući ni slog o tome. U posljednje vrijeme na tim portalima javljaju se neobični otisci dlanova – kao da su napravljeni nečim užarenim, kao da je ruka koja ih je ostavila gorjela.

No, koliko god Karou bila okupirana balansiranjem svoja dva paralelna života, cijelo vrijeme u sebi osjeća nejasnu, ali pulsirajuću prazninu. Iako ne nalazi nikakve rupe u sjećanjima od djetinjstva do danas, ipak osjeća da nešto veliko i bitno nedostaje. Uostalom, postoje pitanja o njoj samoj koja je muče godinama, ali na koja još nema odgovore.

Jednog dana, dok je za Brimstonea obavljala posao na tržnicama Marrakecha, pogled joj se zaustavi na očima prelijepog neznanca – plamtećim šarenicama koje je promatraju predatorski, s hladnoćom rutiniranog ubojice. Od tog trenutka Karouin život je ugrožen. Progonjena je, a ne zna zbog čega. Ne može nijednim portalom vratiti kući i o tome pitati Brimstonea jer su svi portali na kojima se nalaze izgorjeli otisci dlanova onesposobljeni. Karou kreće u potragu za svojom obitelji i za odgovorima. Ona nije jedina koja je pred drugima skrivala istinu o sebi. Kakva je to istina o njoj samoj skrivana od nje?

Ono što će doznati ispunit će prazninu koju je oduvijek osjećala, ali i slomiti njeno srce – kao i srca čitatelja. Doznat će istinu o drevnom sukobu, o zabranjenoj ljubavi i o teškim i tragičnim izborima koji su doneseni. Doznat će za nevjerojatnu i spasonosnu magiju dima i kosti. Nakon svega što će otkriti, može li oživjeti nadu u jedan sasvim novi svijet o kojem je davno sanjala – ne sama, nego s njim – prije nego što su postali ovo što su sada?

—o—

Uvijek mi je najteže pisati o knjigama koje obožavam. Htjela bih ljudima dati sve one detalje zbog kojih mi se knjiga zauvijek utisnula u čitateljsko srce, a ne smijem jer je pravo svakog čitatelja da iskusi punu snagu zavođenja kojom knjiga raspolaže.

Ova knjiga je samo na prvi pogled još jedna varijacija na temu nadnaravnih bića čija je ljubav centralni dio njihovih sudbina. Zapravo je toliko svježe i maštovito osmišljena i spretno zapletena, da se od prve stranice voli, a od svake sljedeće obožava. Ovoj se priči ne može odoljeti. Ovoj se priči, zapravo, NE SMIJE odoljeti.

Nema veze ako ovo nije vaš uobičajeni žanr; zbog načina pripovijedanja, originalnih likova, predivnog okruženja i ugođaja. Kako bi drugačije i moglo biti kada se na sjenovitim uličicama čarobnog Praga susretnu bića neba i zemlje?

Laini Taylor je majstorica pripovijedanja. Zna kako te od prve rečenice natjerati da otkažeš sve planove za ostatak dana. Zabavlja te odličnim dijalozima i neponovljivim likovima dok istovremeno budi čitateljsku glad sijući mrvice tragova tu i tamo da pri kraju svakog poglavlja imaš osjećaj da si shvatio, da si konačno naslutio odgovore na pitanja “Tko?”, “Kako?” i “Zašto?”, da bi te na kraju oduševila (i slomila) neočekivanim završetkom (početkom?).

Ako ste mislili početi čitati knjigu nekako ovako: “Aaa, sad ću samo poglavlje ili dva započeti da vidim paše li mi, pa ću utrčati pod tuš taman prije spavanja jer se sutra ipak moram rano ustat”, preporučam vam da obrnete raspored. Prvo se istuširajte, pa onda uzmite knjigu kada krenete na spavanje. Spavati nećete, to je sigurno. Ali ako već sutradan morate hodati okolo s podočnjacima do pupka, da barem ne vonjate po veprovima. 😀 😉

Na kraju krajeva, o tome kakva je ova knjiga indirektno govori komentar jednog od mojih najdražih pisaca ikad, Patricka Rothfussa, autora brilijantne knjige “Ime vjetra”:

Dobra vijest je da Algoritam ima ovu knjigu u pripremi, nešto lošija vijest je da je još uvijek samo u pripremi. Nadam se da će skoro u prodaju. Odlična vijest je i da nam se sprema filmska verzija ove priče i, kao i uvijek kada se šuška o snimanju filma po knjizi koju volim, grozno sam nestrpljiva da saznam tko će glumiti u filmu. Nadam se samo da se neće zbiti onakav promašaj kao sa sirotanima iz “Pedeset nijansi sive”.

—o—

Svi vi koji ćete uzeti knjigu u ruke postat ćete barem na neko vrijeme blago do strastveno opsjednuti svime što ima veze s njom. Za vas, da ne morate puno tražiti, evo nekih zgodnih linkova. ☺