Kada sam saznala kako mi je jedna od omiljenih glumica (Julianne Moore) nominirana za Oscara za glavnu ulogu u filmu “Još uvijek Alice”, koji je sniman prema istoimenoj knjizi, samo jedno mi je preostalo – pronaći tu knjigu!

Moja brzina čitanja nije impresivna, no ovu knjigu sam progutala za 2 dana. Cijele 336 stranice! Moj dragi ne može shvatiti kako mogu čitati knjigu i plakati, a na ovu knjigu sam se isplakala kao da mi je Alice netko vrlo blizak. Ponekad pronađem likove u knjigama s kojima se povežem na nekoj drugoj razini, a Alice mi je ukrala srce. Jedva čekam pogledati film!

Za autoricu, Lisu Genovu, nikada nisam prije čula, no ima izdane još tri knjige: “Left Neglected”, “Love Anthony” i “Inside the O’Briens”. Gdje je prva knjižara? ☺ Ako su joj te tri knjige bar 50% kao što je Still Alice, postat će mi jedna od omiljenih autorica. The Boston Globe je za ovu knjigu izjavio: “After I read ‘Still Alice’, I wanted to stand up and tell a train full of strangers, ‘You have to get this book.'”

Moje mišljenje o knjizi je identično! I love, love, LOVE this book!

Radnja knjige počinje u rujnu 2003. i opisuje Alicin život kroz dvije godine. Dr. Alice Howland je 50-ogodišnja profesorica psihologije na Harvardu, a njezin muž je znanstvenik, te imaju troje odrasle djece. Ona predaje psiholingvistiku, mehanizme govora i komunikacije te drži predavanja po cijelom svijetu. Baš na jednom takvom predavanju, na Stanfordu, zaboravi riječ koju želi upotrijebiti, no to pripiše umoru i eventualno, nadolazećoj menopauzi. U studenom i prosincu odlazi na pregled svojoj doktorici, te potom i neurologu, a u siječnju 2004. dobija nalaze koji je ostavljaju bez daha! Liječnik joj dijagnosticira rani stadij Alzheimerove bolesti.

“She searched her doctor’s eyes for something else, but could find only truth and regret.”

Tek nakon dodatnih pretraga i potvrde dijagnoze obavještavaju djecu i zauzvrat Alice dobija dosta sebičnu reakciju od najstarije kćeri, Anne, koja prvo komentira kako se želi testirati i kasnije doznaje kako je zaista pozitivna na PS1 mutaciju.

Alzheimer nije izliječiv i radi se o genetskoj, nasljednoj bolesti. Aliceina mama je poginula u automobilskoj nesreći kada je imala 42 godine, a s ocem nije ostala u kontaktu jer je bio kriv za nesreću, tako da nije ni slutila kako bi mogla biti nositelj okrutnog gena.

“The well-being of a neuron depends on its ability to communicate with other neurons. Studies have shown that electrical and chemical stimulation from both a neuron’s inputs and its targets support vital cellular processes. Neurons unable to connect effectively with other neurons atrophy. Useless, an abandoned neuron will die.”

Alice se, u konzultaciji s liječnicima, odlučuje na testni lijek (s time da je izbor nasumičan i postoji 50% šanse da će dobijati placebo umjesto lijeka). Uz lijekove, pije vitamine, mora se zdravo hraniti, baviti sportom, odmarati i ići na redovite kontrole uz pratnju člana obitelji koji može dati bolji uvid o napredovanju ili eventualnom stagniranju bolesti.

“She imagined her Alzheimer’s like this ocean at Lighthouse Beach – unstoppable, ferocious, destructive. Only there were no seawalls in her brain to protect her memories and thoughts from the onslaught.”

S vremenom počinje sve više i više zaboravljati, bolest iznenađujuće brzo napreduje, pogotovo s obzirom na njezine godine. U rujnu 2004., voditelj katedre psihologije na Harvardu je poziva na razgovor o anonimnim evaluacijama studenata koje su prije bile besprijekorne, a sada su poziv na uzbunu. Alice nakon razgovora više nije predavač, ni znanstvenik-istraživač.

“She was going to stop teaching, researching, traveling, and lecturing. People were going to notice. They were going to speculate and whisper and gossip. They were going to think she was a depressed, stressed-out addict. Maybe some of them already did. ‘I’ll tell them. It should come from me.'”

Njezina bolest napreduje iz dana u dan, no život ide dalje i njezin suprug, John, dobija ponudu za posao u New Yorku i ozbiljno razmišlja o preseljenju. Alice, u svojim dobrim trenucima, odbija odlazak bilo gdje jer je svjesna svoje bolesti i prednosti života u svojoj kući. Bez obzira na svoju bolest, Alice je lik koji se uvuče pod kožu. I beskrajno je draga. (A i voli popiti čašu vina, zbog čega bi se nas dvije divno slagale.)

“She was regularly forgetting the name of her daughter, the actress one, but she could remember how to swirl her wineglass, and that she liked to. Crazy disease.”

U ožujku 2005., održi predivan i inspirirajući govor na godišnjoj konferenciji “Dementia Care” (briga oboljelih od demencije) i dobije ovacije na kraju. Cijela njena obitelj je neizmjerno ponosna na nju. Ja sam se isplakala na govor i iskreno se nadam kako su cijeli ukomponirali u film.

“I am not someone dying.
I am someone living with Alzheimer’s.
I want to do that as well as I possibly can.”

Ono što zamjeram njenim ukućanima je što često vode razgovor o njoj, ne uključujući je u razgovor. U donošenju bitnih odluka, odlučuju kao da ona nije dio obitelji. Ruku na srce, ona je ponekad prisebna, ponekad nije, no većinu vremena bi se i uključila, ali ono u čemu je nekada bila najbolja, sada je sve slabije i slabije, a to je govor. Iskreno, nikada nisam upoznala osobu koja ima Alzheimera, niti znam obitelj u kojoj član obitelji boluje od te okrutne bolesti. Onako naivno, ljubav bi trebala biti najbitnija. Vjerujem kako ih je znala izluditi svojim potragama po kući, kada traži nešto, a ne zna što. Vjerujem i kako je užasno teško kada te vlastita majka ne prepoznaje i postavlja ti pitanja kao da si najveći stranac sa ceste. No isto tako vjerujem da zagrljaj i jednostavno “Volim te!” liječi sve bolesti, bar nakratko.

Vidjela sam trailer za film i moram priznati kako je Julianne obavila sjajan posao! Savršena je za tu ulogu! Alec Baldwin glumi supruga, a djecu Hunter Parrish, Kate Bosworth i Kristen Stewart. Što god vam prvo dođe u rasporedu, knjiga ili film – preporučujem! Ipak se radi o Julianne Moore i ipak je dobila Oscara za tu ulogu. Primjećujete kako sam još uvijek pod dojmom?

Do skorog čitanja,
vaša Kija.