Mare Barrow zna da se ljudi u njenom svijetu oštro dijele na siromašne i bogate, vladajuće i robove, one koji rade i ratuju te one koji uživaju plodove rada i žrtve; na obične ljude čijim žilama teče krv i polubogove čije žile ispunjava nešto poput srebra, dajući im nadnaravne sposobnosti koje koriste kako bi krvavim priredbama demonstrirali svoju nadmoć nad Crvenima i držali ih u sužanjstvu.

Mare zna kamo pripada; krvarila je dovoljno puta da zna što teče ispod njene kože. Kao Crvenoj, njena budućnost je nepromjenjivo zacrtana; ako bude imala sreće i nađe zaposlenje prije nego navrši osamnaest godina, životarit će na rubu egzistencije. Ako ne, čeka je vojačenje i vrlo vjerojatno skora smrt na jednoj od bojišnica gdje se zemlja sukobi sa susjednim kraljevstvom. Vrijeme prolazi, a Mare na vidiku nema izvjesno zaposlenje i čini se da će odlazak u rat, u koji su već poslana tri njena brata, dočekati čineći ono što je do tada činila i u čemu je dobra – džeparenje i sitne krađe. Mare ne podnosi svijet u kojemu živi i položaj koji je dodijeljen Crvenima i spremna je priključiti se još uvijek tajnom pokretu otpora kruni.
No, vrtoglava serija zbivanja dovodi Mare ne samo u svijet bogatih i opasnih Srebrnih nego u sam vrh njihove vladajuće obitelji i to samo zbog toga što nije poginula kada je trebala. Nešto u njenoj krvi ju je sačuvalo. Vladajuća obitelj čini sve da tu činjenicu sakrije kako od Crvenih tako i od drugih Srebrnih plemićkih obitelji gladnih moći i vladanja.

Mare se odjednom nađe u nepoznatom svijetu koji je do tada prezirala i o čijem je rušenju maštala. No nije očekivala da će uz oštre i smrtonosne suparnike, slatkorječive i perfidne manipulatore naći i neočekivane saveznike. Nije mogla ni sanjati da će možda i izgubiti srce tamo gdje Crvena djevojka nikada ne bi trebala – u svijetu dvorskih intriga, novih i starih tajni, prešućenih zamjeranja, dugo tinjajućih planova o osveti. Na mjestu gdje bilo tko može izdati bilo koga drugoga.

O uspješnom manevriranju kroz to dvorsko minsko polje odnosa i tajni ovisi Marein život i vjerojatno sudbina njenog dijela naroda.

Može li iz svoje nove pozicije – u koju je upala slučano i koju i Crveni i Srebrni nastoje iskoristiti – pomoći pogurnuti svijet u novi, pravedniji poredak? Može li na vrijeme saznati što je to u njenoj krvi čini različitom? Može li pritom sačuvati živu glavu? Može li sačuvati i srce?

—o—
Ova knjiga se u zadnje vrijeme nalazi na brojnim listama: “Knjige o kojima se najviše priča u 2015. godini”, “Najpopularnije YA knjige”, “Knjige koje MORATE pročitati ove godine”, itd. Ovo je naslov o kojem oni koji su je pročitali ne mogu prestati govoriti, knjiga čiji prijevodi se s nestrpljenjem očekuju svugdje po svijetu, knjiga čiji se nastavak ne može dočekati.

Autorica Victoria Aveyard, po zanimanju scenaristica, knjigu je izdala sa svoje 24 godine. Prava na snimanje filma po knjizi kupio je studio Universal, a na scenariju za film bi trebala raditi Gennifer Hutchinson, poznata najviše zbog svog izvrsnog posla na popularnoj TV seriji Breaking Bad.
—o—
Meni je knjiga bila dopadljiva, OK. Zbog čega me nije oborila s nogu? Nema nekih prevelikih “grijeha”, naprosto je hrpica malih zamjerki (barem u mojoj glavi) ponešto zamaglila sjaj ove knjige.

Prije svega, knjigom se blago provlači dojam već viđenog. Učinila mi se kao nespretan blend nekoliko popularnih naslova. Imamo revolucionarku u redovima vladajućih koja je tamo dovedena na silu, zbog toga što u očima svog naroda predstavlja mogućnost drugačije budućnosti, prkosa, pobune. Istovremeno smišlja kako srušiti taj blistavi svijet za koji njen narod krvari. Mislim da svi već mogu pogoditi na koga me Mare podsjeća.

Nadalje, Srebrni imaju jednu kolekciju nadnaravnih sposobnosti koje sam vidjela u X-Menu i među grupom vampire iz poznate nam YA sage. Dvorske intrige je već dobro zakuhala Kiera Cass.

Ovdje imamo i jedan pomalo traljav ljubavni četverokut koji bi, pretpostavljam, trebao rasplamsavati neizvjesnost i napetost; možda bi i uspjeo da je uvjerljivije skrojen i manje predvidljiv.
Osim blagog “već viđeno” dojma, knjiga isto tako ima svoje nježne neuvjerljivosti i to u karakterizaciji likova. Već rekoh da su mi romantični odnosi unutar četverokuta malo papirnati. Istu sudbinu dijele raznorazni zlikovci u knjizi. Srebrni su, primjerice, zastrašujući, u posjedu neobjašnjivih čudesnih moći. Mnoge od njih prati reputacija vrlo promućurnih, okrutnih, sposobnih, nepobjedivih, neustrašivih ratnika. Pa ipak, unatoč svim tim moćima krvi i uma koje posjeduju više godina nego što je Mare živa, svi oni čine glupave propuste zbog kojih plaćaju visoke cijene.  Unatoč tome što su toliko opasni i problematični za misiju koju Mare nastoji ostvariti, nitko od njih u praksi ne predstavlja ozbiljan problem, ne remeti planove i vrlo lako se daju ukloniti s puta. Kako su onda opasni? Zato što pripovjedačica to tako kaže… Loša uporaba dobrih zlikovaca, tako bih to nekako opisala.

Onda me malo kopka i sama Mare. Djevojka, evidentno (a i sama to niz puta jasno kaže) nema nikakvih posebnih talenata i sposobnosti koje može zahvaliti radu i trudu. Neobrazovana, nije posebno spretna ni u smišljanju planova, ni u improviziranju, ni bilo čemu drugome što bi jednoj prikrivenoj revolucionarki dobro došlo. U samom početku je predstavljena kao vrlo spretna kradljivica i to, iako nije pretjerano moralno zanimanje, može dobro poslužiti kada se treba uhvatiti u koštac sa spletkarima na dvoru. No, od trenutka kada Mare stupi na dvor, kao da je negdje po putu ostavila svoju lopovsku pamet, spretnost i zamijenila ih naivnošću i lakovjernošću. U redu, možda je tek u nastavku čekaju velika sazrijevanja, ali da mi nedostaje nekakvog integriteta u njenoj ličnosti, nedostaje. U redu, misterija njene krvi je motor cijele priče, ali njoj samoj nedostaje neke… neke… neke… karakterne sočnosti.

E sad… postoji još jedna stvari u vezi Mare koja me malo bocka. Njeno ime. Ne mogu si pomoći, ali svaki put kad bih u tekstu naišla na njeno ime, odmah bih si ga prevela kao “kobila”. Ajde onda ti ozbiljno shvati opasne scene ili romantične momente! Ne možeš! Kad jedan od njenih udvaratelja pod zvijezdama (ili gdje već) njoj uputi dug, zanesen pogled i podigne ruku prema njenom licu, i prošapće: “Mare…”, ja si ne mogu pomoći. Ja čujem: “Kobilo…” i zamišljam samo kako se ta ruka ispred njene face otvara i tamo na dlanu svjetlucaju dvije kocke šećera. Evo, ispričavam se svima koji su pročitali recenziju do ovdje i planiraju čitati knjigu i koje će u čitanju ometati ova moja opaska o imenu koje će se stalno prisjećati tijekom čitanja.

Ipak, knjiga ima svojih vrijednih originalnosti, živahan i nezamoran tempo te lepezu vrlo zanimljivih likova, a i stil pisanja je takav da lako utoneš u ono što se zbiva na stranicama. Brzo se izgubi tekst i počnu vidjeti samo slike.

Lako je razumjeti popularnost ove knjige. Svi sastojci za YA hit s utu. Možda je za izvrstan finalni proizvod trebala vještija i iskusnija spisateljska ruka, ali i ovako je ispalo vrlo, vrlo dobro. U priči se sasvim lijepo može uživati.

Ne znam hoće li ovaj naslov ugledati police hrvatskih knjižara, ali znam da naši susjedi, točnije Urban Reads, planira prijevod.

I moram reći – naslovnica je prekrasna. 🙂
Hvala svima! Ljubim!