Ovu knjigu mi je preporučila prijateljica iz Amerike, kojoj je ovo bila literatura na fakultetu. Mogu samo reći – da bar mi imamo ovakvu literaturu, svi bismo redali petice jer je ovo istinski užitak za čitanje i razmišljanje o vlastitom životu i izborima koje donosimo svakim novim danom. Ovo nije knjiga, ovo je životna lekcija i velika preporuka svim sadašnjim i budućim roditeljima. Nemojte se bojati biti strogi, ali pravedni i nemojte nikada prestati „tupiti“ o onom što je najbolje za vašu djecu. Od 12-e do 18-e godine ćemo se ljutiti na vas, a kasnije vam biti neizmjerno zahvalni na svim putokazima.

Ovo je priča o dva dječaka, afroamerikanca, dva Wes Moorea, koji su rođeni u Baltimoru. Jedan od njih će odrasti u slobodnog muškarca, koji će otkriti sve mogućnosti koje život pruža, živjeti u sretnom braku i držati predavanja diljem svijeta. Drugi će do smrti biti u zatvoru zbog oružane pljačke i ubojstva. Wes slučajno doznaje sa svog imenjaka i prezimenjaka iz članka u novinama, te ga odluči kontaktirati u zatvoru, posjećuje ga te tako sazna njegovu životnu priču. Odrasli su u isto vrijeme, na istim ulicama (u lošim kvartovima), bez oca, a imaju tako različite sudbine. Ovo su dvije istinite životne priče koje će vas ostaviti par dana u razmišljanju o životu, kada vas je sekunda dijelila od nečeg lošeg ili kada ste odlučili da ste sami krojači svoje sudbine i kada je ispalo najbolje što je moglo biti. 
Za recenziju ću koristiti imena Wes (za slobodnog) i W. (koji je u zatvoru) kako biste mogli razlikovati dvije životne priče, izuzev citata. Wes je u dobi od 6 godina preselio u Bronx, koji nije puno bolji od Baltimorea, bar po onome što znamo iz filmova, no išao je u privatnu, većinski „bijelu“ školu u koju je putovao svaki dan. Da se razumijemo, Wes nije bio zlatno dijete, kao i W., bio je podložan utjecajima društva, sklon sitnim kriminalnim radnjama (pisanje grafita po javnim površinama i sl.), no njemu je sudbina bila više naklonjena. Zašto? 
Wes: „I sat back, allowing Wes’s words to sink in. Then I responded, „I guess it’s hard sometimes to distinguish between second chances and last chances.“ 
W. je rastao bez oca, kojeg nikada nije upoznao. Tony, polubrat, mu je odmalena govorio kako se treba držati knjige i škole, napraviti čovjeka od sebe i živjeti drugim životom. No, W. je svakodnevno gledao kako Tony raste u bogatog kriminalca (bossa, koji ima novac i poštovanje drugih), koji si može priuštiti sve ono o čemu W. sanja. Ući u posao sa dilerima droge nije teško, no izaći iz tog pakla je nešto sasvim drugo. 
Wes je imao fakultetski obrazovanu majku kao zvijezdu vodilju koja ga je promatrala svaki dan i pratila njegove postupke i izbore. Kada je osjetila kako joj stvari izmiču kontroli, poslala je Wesa u vojnu školu. I time mu napravila veliku, veliku uslugu, te mu spasila život od propasti. W. je vrlo rano okusio čar zarađenog novca, doduše, prljavo zarađenog novca dilanjem droge, no na novčanicama ne piše kako ga je netko zaradio, tako da je W. imao najbolju garderobu koju je novac mogao kupiti. Nažalost, njegova majka je prekasno uočila što se događa…
Uvijek kada razmišljam o roditeljstvu, na pamet mi padne jedna knjiga koja valjda još nije napisana, niti će ikada biti. „Kako od djeteta napraviti čovjeka?“ Sjećam se, imala sam 13 godina kada mi je stariji brat dao u ruke „Mi djeca s kolodvora Zoo“ i rekao – Javi mi kad pročitaš, da malo popričamo o tome. Trebalo mi je dva dana (uz sve školske obveze) da „progutam“ knjigu i da mi ne padne na pamet da probam drogu. To nije jedina knjiga koja mi je dala životnu lekciju. Znate onu „Pametan čovjek uči na tuđim greškama, glup ni na svojim!“
Prijateljica, koja mi je preporučila ovu knjigu (Miro, hvala još jednom do neba na ovoj divoti!) mi je rekla da sam dosta zrela za svoje godine i da razmišljam drugačije, promišljenije, mudrije…I kada me je pitala što je na to utjecalo, moj prvi odgovor nije bio „pa znaš, ja sam bila izbjeglica, selila sam se puno kao dijete, nisu me prihvaćali od prve…“. Ja sam odgovorila – Ne znam, mislim da su me knjige puno čemu naučile jer nisam imala previše prijatelja tijekom odrastanja. 
Čitajte djeci od malih nogu, no ne stvarajte pritisak. Knjige se trebaju zavoljeti i treba izgraditi želju da se nešto iz knjige nauči, dopustiti tom nekom odraslijem, zrelijem, mudrijem, da daruje to nešto što je već naučio, tako da nam olakša taj put. Ova knjiga je jedna od onih „za odrastanje“, ma koliko godina imali. Razmišljajte o svojim izborima i nemojte skakati kad vidite da svi skaču. Možda baš taj skok vas može odvesti tamo odakle izlaza nema. 
Do skorog čitanja,