Kažu da nekoga ne poznajete dovoljno dobro, ako niste s njime putovali.
Što će reći da s nekime morate putovati minimalno nekoliko dana kako biste doista shvatili s kim imate posla. A ovdje je već od prve rečenice savršeno jasno da i mi i Don imamo posla s budalom.

 

Radnja knjige je zapravo toliko jednostavna da se o njoj ne može napisati više od 5 rečenica.
1. Jednom dečku se priputovalo na neku daleku i egzotičnu lokaciju.
2. Nije htio ići sam pa je odlučio nekome platiti sve troškove puta, samo da ima pratnju.
3. Odabir suputnika je požalio najmanje 1000 puta.
4. Dobro je da nije prošlo gore.
Vidite? Četiri rečenice. Nisam se mogla sjetiti niti punih pet. 🙂

 

 

Većina suputnika će pričekati da barem stignete na aerodrom ili polazišni kolodvor kako bi počeli davati naznake koliko će teško biti s njima na putu. Naš junak je naporan već od trenutka kada ga Don pozove sa sobom.

 

 

Nema scene u kojoj nije iznova demonstrirao koliko je glup. Svaki problem, svaka interakcija s drugim ljudima, živim i neživim predmetima, svaka situacija je prilika da pokaže koliko je glup. Ipak, u hrpi toga “glupoga” počnete prepoznavati svoja vlastita neizgovorena mišljenja i stavove. Što ne znači da mi također mislimo i (ne)govorimo gluposti. Mi ih samo cenzuriramo, a naš glavni junak ne. Zbog toga nam je ne samo smiješan, nego simpatičan. Da je samo nepopravljivo glup, ne bi nam bio niti upola toliko drag. Sreća da je toliko glup da ne zna koje stvari se rade/govore, a koje se ne rade/ne govore, pa tako posredno imamo priliku uživati, kada smo već u njegovoj glavi, u slobodi da kažemo i napravimo ono što želimo, ali si iz pristojnosti ne dopuštamo.

 

 

Iako je knjiga kratka, trebalo mi je duplo više od predviđenog vremena da je pročitam jer sam gotovo nakon svake scene morala stati i malo se kreveljiti.
Počesto i naglas. Bez najave. Pa nisam mogla dragome, kojeg uvijek uznemire takve moje iznenadne navale smijeha, objasniti što je to meni toliko smiješno. Jer što priča više odmiče, sve je jasnije kako potencijal glavnog junaka da oko sebe pravi kaos samo raste.

 

 

Gotovo se ne stigneš oporaviti od smijeha od scene do scene. Upozorenje ipak – ima tu dosta politički nekorektnog humora. 🙂 Ovo je knjiga kakva se nosi na odmor! Ovo je knjiga, djevojke moje, koja se poklanja svojim dečkima, ako vam dečki čitaju. Ovo je knjiga koju poklonite dečkima koji ne čitaju kako bi vidjeli koliko čitanje može biti zabavno. Ovo je knjiga koja se nosi ako idete bilo gdje i želite privući mušku pažnju – teško da se bilo koji muškarac neće zainteresirati za curu koja se u njegovom vidnom polju trese od smijeha. 🙂 A kad smo već kod muškaraca i igre zavođenja – oprez. 😀

 

 

Jack Handey…
Nikad prije nisam čula za njega.
Ne mogu se sjetiti ni kako mi je ova knjiga došla u ruke.
Znam samo da ću sigurno pročitati SVE što je čovjek napisao i sretna sam što toga ima dosta. 🙂
Ako volite humor tipičan za film “Glup i gluplji”, ovo je savršena knjiga za vas.