Revolucija.

(uzdah)
…
…
…
(izdah)

Zanimljiva jedna riječ, jel da? Čovjek malo naćuli uši…
Promjena. Svrgnuće nečeg starog. Dolazak nečeg novog. Uzbudljivog i vjerojatno nezaustavljivog. Prijelom u vremenu i u načinu razmišljanja koji će, one koje zahvati, podijeliti na one koji će se prilagode i one kojima to neće poći za rukom.

Stvaralaštvo.
Još jedan uzbudljiv pojam. Za mnoge među nama je ovo način života, bez obzira na to što stvaramo. Kao i mi, stvaralaštvo je zrelo za jedno osvježenje, za jedno redefiniranje.

Otkad je postigla svjetsku slavu i obožavanje svojim romanom “Jedi, moli, voli”, čini se da su i oči i uši cijeloga svijeta uprte u Elizabeth. Na svakom njezinom javnom nastupu ne prestaju pristizati pitanja o tome KAKO? Kako se živi život kojim ona živi? Kako ste stekne takva mudrost i takav pogled na svijest zbog kojeg se ljudi zaljubljuju u tebe? Kako se gradi takav talent? Gdje se nalaze dobre i kvalitetne ideje?

Svaki njen odgovor u intervjima, svaki njen status i članak i blog-post izazivaju oluju AHA-momenata. Njezine riječi neprestano pokreću male renesanse u razmišljanju, doživljavanju, postojanju i, da, stvaranju! Teško je zamisliti bolju osobu – osobu kojoj bi radije poklonili povjerenje – da nas pouči čarobnoj raznolikosti kreativnog življenja. A ako je itko sposoban redefinirati i zatim nam približiti te nove poglede na kreativan život i kreativno stvaralaštvo, to je Elizabeth.

Čini li se to meni ili vaše srce malo brže kuca? 🙂

Svatko od nas ima ili je imao neke svoje male ideje koje su nam uveseljavale srca i kojima smo se mogli u mašti baviti satima, čak i kad smo bili djeca i mladi ljudi. Sretnici među nama ih imaju još uvijek; sretnici među nama su nekako uspjeli sačuvati u stisnutoj šaci neke od tih ideja i sakriti ih od onih koji su nam, za naše dobro, čupali te ideje iz ruku i u njih gurali Stvarnost. “Evo, daj mi tu Plišanu Ideju, prestar/a si da se time igraš, to ide na policu, a ti uzmi ovo, više će ti trebati u životu. Jednog dana ćeš mi zahvaljivati.” Ne znam kako vi, ali ja još uvijek čekam tu zahvalnost… I tu i tamo povirim u šaku da vidim jesu li moje spašene idejice još uvijek žive. Ona moja prva, najmlađa – da budem modni dizajner (Kija, nemoj krepat od smijeha) više nema vitalnih znakova, sirotica moja, ali postoje neke druge koje se još koprcaju.

Svjesna sam da roditelji misle najbolje za svoju djecu kada ih odvraćaju, nježnije ili grublje, on nekakvog profesionalnog usmjeravanja ka umjetničkim smjerovima. I upravo na tom mjestu nas susreće Elizabeth i nudi nam svoje redefinicije. Kaže da ne bacamo te sjemenkice koje stišćemo u rukama i poskrivečki gledamo. Možemo ih uzgojiti, a da ne unesrećimo i sebe i svoje roditelje. 😀

Tako se prva redefinicija odnosi se na pojam “kreativni život” – to nije nužno život u kojem se osoba profesionalno posvećuje nekoj umjetnosti. Elizabeth tvrdi da je to život u kojem je osoba jače motivirana znatiželjom nego strahom. Kreativan život ima i svoje sastavnice: hrabrost (Courage), očaranost (Enchantment), suglasnost (Permission), ustrajnost (Persistence), povjerenje (Trust), produhovljenost (Divinity). Tako su nazvana i poglavlja u knjizi.

Tko su kreativni pojedinci? Oni koji imaju pjesmu ili priču koju trebaju napisati, sliku koju trebaju naslikati, ples koji trebaju koreografirati. Ali i oni koji imaju recept koji treba isprobati i usavršiti, maketu broda koju treba izraditi, vrt koji treba osmisliti i zasaditi. Najbitnije je da naći ono nešto u čemu toliko uživate da gubite pojam o vremenu, obavezama, obećanjima, gladi i žeđi, čak i boli.

A što ako nemate to nešto? Ako nemate strast? Imate jednu još pouzdaniju, iako mnogo tišu, zvijezdu vodilju – znatiželju. Kako je iskoristiti, Elizabeth objašnjava u ovoj svojoj knjizi.

Zatim je nastavila redefinirati još mnogo toga: prirodu ideja i načine njihovog pribavljanja, proces frustracije u stvaranju, strah, važnost kreativnih ishoda, stvaralački ponos. Objasnila je kako se perfekcionizam liječi nečime što ona zove “disciplinirana aljkavost”.

Dala je smjernice za sasvim nove načine stvaranja. Poučila nas je kako na ispravan način razmišljati o stvaralačkim blokadama i brigama: jesu li moje ideje dobre, je li netko to već učinio, što ako se nikome ne bude svidjelo, što ako me budu kritizirali (ili, još gore, ignorirali?), što ako ispadnem smiješan?

No, ova knjiga, unatoč tome što ima taj svoj spiritualni ton, zapravo čvrsto stoji na zemlji svojim porukama o radu i zrelosti onoga koji stvara. Te poruke Elizabeth servira vrlo izravno; svaka je kao mali šamar koji trijezni odraslog čovjeka kada počne histerizirati kao petogodišnje dijete. Elizabeth nas moli da se ne podjetinjujemo; da je takvo ponašanje ispod razine naših sposobnosti i inteligencije. Podsjeća nas (a neke i po prvi puta upoznaje) s time tko je bila prije nego je postala megapopularna. Njezina radna etika bila je ista i prije nego je postala svjetski poznata.

Obožavam dio knjige koji objašnjava kako ona doživljava ideje i inspiraciju. Personificirala ih je. Naravno, nije to prvi put da je netko personificirao profes inspiracije. Muze su nam svima poznate, kao i to da je njihova naklonost umjetniku vrlo varijabilna. Ipak, nikada nisam čula da netko o idejama i inspiraciji govori na takav način, da ih takvima vidi. Poziva na red sve one koji kreativni život vide kao kaotičnu, mučeničku bitku koja kreativnu osobu dovodi do ruba materijalne egzistencije i zdravog razuma. Ona nudi drugi način. I misli da bi to trebao biti jedan jedini način.

Još jednom je dokazala da je zasluženo velika – Elizabeth je jedan iskren, vjerodostojan, marljiv, inteligentan i elokventan mentor. Osim toga je i fenomenalna pripovjedačica – njena fikcija je jednako snažna, nadahnjujuća i poučna.

Zaslužili smo nekoga tko nas može poučiti odgovornom i zrelom pristupu kreativnosti na nenapuhan, pristupačan način; istovremeno njegujući u nama ljubav prema mističnom, ali i duboko poštovanje prema realističnom. Prema idejama i nadahnuću, ali i njihovoj snažnoj vezi sa marljivim, predanim radom.

Možete li zamisliti svećenika bez Biblije? 🙂 Eto, mislim da na isti način pripadaju jedno drugome ova knjiga i osoba koja želi zrelo raditi na svom stvaralačkom potencijalu, u čemu god se on ogledao.

I za kraj, i moj i njen u ovoj knjizi, evo jednog bitnog pitanja. Bitnijeg i od onog kojeg postavljaju raznorazni životni treneri kako bi čovjeku pomogli da otkrije svoju strast, a koje glasi: “Što biste učinili kada biste bili sigurni da ne možete doživjeti neuspjeh?”

Elizabeth pita još bolje pitanje.  Postoji li nešto u čemu uživate toliko da je sam ishod nebitan? “Što biste ipak činili čak i kada biste znali da ćete u tome doživjeti neuspjeh?”

Ja jako dobro znam koliko je ovo bitno pitanje. Odgovor na to pitanje prije 2 godine je pokrenuo ovaj blog. 🙂 I zbog toga što je odgovor na to pitanje iz tjedna u tjedan isti, ovaj blog još uvijek postoji i postojat će sve dok mi koji ga gradimo uživamo u onome što radimo.

Nadam se da ćete i vi pronaći svoju “Bibliovcu”, svoj “Eat, Pray, Love”, svoju “Veliku Magiju”. Da ćete osluhnuti tu malenu ideju koja vas stalno nježno tapše po ramenu i moli vas da joj pomognete da se ostvari. Nadam se da ćete joj pružiti ruku, pomoći joj da se popne na pozornicu i biti ponosni na nju. Kakva god da vas ideja kopka, sigurna sam da se moli nekom svom božanstvu da do vas dođe ova knjiga, tako da ta mala dobije veće šanse doći na svijet. 🙂

Jer što nam drugo preostaje? Za 20, 30, 50 godina zaključiti da smo od cijeloga spektra emocija i doživljaja dopustili da nas vode oni najdosadniji – strah i sram?

Jer Velika Magija od nas traži some Big Balls, ljudi! 🙂 Let’s grow a pair! Po mogućnosti iz onih malih sjemenki od ideja koje čvrsto stišćemo i skrivamo u šakama.