Otkad sam na Facebook stranici nakladničke kuće Planetopija vidjela da su otvorili novu knjižaru u Ilici, željela sam je posjetiti čim ulovim malo više vremena. I tko zna koliko bi vremena još prošlo do moga posjeta da se nisu sudarile dvije spoznaje – ona da mi kao mami jednogodišnjaka slobodno vrijeme neće pasti u krilo i one da me tamo na čekaju recenzentski primjerci dviju knjiga koje su nam bile jako interesantne. 🙂

Planetopijini recenzentski primjerci
Zato sam (oprostite mi, ali još sam pod utjecajem filma “Kum” koji se prikazivao na televiziji) svome dragome dala ponudu koju nije mogao odbiti… 🙂 “Ajde, ti pripazi maloga na jedno dva sata, a ja ću ti zauzvrat skuhati sarmu za vikend.” Tako sam vam se ja jedno subotnje prijepodne uputila do grada i u sjećanje na dobra stara studentska vremena, ostavila auto ispred zgrade i sjela na tramvaj. 🙂 Baš mi je jako nedostajalo šetanje po gradu, pa makar bila sama i morala sve obaviti u najkraćem mogućem roku.

Knjižaru je lako naći. Točnije, ne može je se promašiti, a kada je jednom pronađete, htjet ćete unutra ostati jako dugo.

Osvijetljen, prozračan i topao prostor ispunjen je probranim naslovima za sve one čitatelje koji su predani pažljivoj selekciji svega onoga što unose u svoje glave i svoja tijela. Po policama i mini-štandovima posloženi su naslovi koji otvorenom umu željnom učenja nude drugačije i nove spoznaje o svim zamislivim aspektima tjelesnog, emocionalnog, duhovnog i mentalnog zdravlja. Neće biti zapostavljeni ni oni kojima intelekt gladuje za aktualnim političkim i ekonomskim trendovima, kao ni oni koji su u potrazi za novim, kreativnim načinima opuštanja i zabave.
Oni najmlađi se mogu zabaviti naizmjenice birajući svoju sljedeću bajku i crtajući kredama po ogromnoj ploči. Po kojoj, kako se da zaključiti po visini pojedinih crteža, i mi odrasli volimo šarati. 🙂

Osim knjiga, posjetitelj će moći uživati u ozarenim licima ljubaznog osoblja te bogatoj ponudi nature-friendly proizvoda, kako jestivih tako i onih nejestivih. Odličan izbor za one koji će poželjeti nečim originalnim i posebnim darivati nekoga do koga vam je jako stalo. Sebe, recimo. 🙂 

Ja sam sebe obradovala odličnom knjigom “Kako biti žena” autorice Caitlin Moran, koju sam nekoliko godina prije kupila prilikom posjeta Dublinu, kada je tek ugledala police stranih knjižara. Morala sam si kupiti i hrvatsko izdanje koje je u prodaji već jedno duže vrijeme, a u košaricu sam dodala i nekoliko razglednica i čajeva. 
Ja ne bih bila ja da si nisam natrpala pune ruke svega i svačega, dovukla to na kasu, a ONDA se tek sjetila da nisam posjetila mjenjačnicu prije dolaska u knjižaru, kako sam planirala. Tako da sam stajala pred djevojkom koja se spremala naplatiti mi odabrane artikle i zbunjeno zurila u 30 lipa u svom novčaniku. “Oprostite, molim vas, ali ja sam danas malo mutava…” ispričam se i pitam gdje je prva mjenjačnica. Kada sam konačno pronašla dvorište u kojemu je, ako je bilo za vjerovati nekoj tabli na glavnoj ulici, trebala biti mjenjačnica, ukopa se ispred mene nekakvo malecko lajalo čiji je agresivni nastup odavao namjeru da mi amputira stopalo negdje u području gležnja. 🙂 

Srećom, usred lajanja kao da se sjetilo da je zaboravilo ugasiti štednjak, pa je naglo i bez isprike odjurilo u nepoznatom pravcu. Tako da sam se ja sretno domogla novca za knjige i usput još sačuvala sve potrebne udove za kraću šetnju po gradu i brzinsku kavicu. 🙂 Bilo bi lijepo ponoviti ovaj izlet uskoro. A kako se bojim da će mi majčinstvo dopustiti sljedeći solo-izlazak tek negdje tamo 2032. godine, usrdno molim one među vama koji se slobodno šeću po gradu da svrate u knjižaru i pozdrave mi one divne knjige i divne ljude tamo. 🙂

Uskoro stižu i recenzija i darivanje prve od ustupljenih knjiga, tako da ako ste mama ili mama-to-be kojoj treba pokoja ideja više kako sačuvati glavu na ramenima, bacite oko na blog i Facebook stranicu u narednih nekoliko dana. 🙂 :-*

A do tada mi se čuvajte ovih hladnoća koliko god možete!

Velika pusa!