Svatko tko se drzne nazvati samoga sebe book-blogerom sigurno provodi barem neko vrijeme svakoga dana njuškajući po Instagramu, Pinterestu, Twitteru, Facebook grupama i stranica, webu u potrazi za novim, originalnim sadržajima, vizualnim i tekstualnim, koji bi mogli biti zanimljivi i zabavni nama i našim čitateljima. Sigurna sam da ste i vi, book-bloger i/ili book-lover, naišli na ovaj strip ili neku njegovu varijantu, koja veliča neuništivost statusa tiskane knjige pred tehnološki naprednijim medijima za prijenos pisane riječi.
Mi čitatelji jako smo vezani uz predmet svoje opsesije; knjige iz kojih čitamo jednako su nam drage, možda čak i draže, od sadržaja koji iz njih iščitavamo ili iskustva čitanja koje ističemo kao izvor nenadmašnog životnog zadovoljstva. No, jesu li e-čitači doista zaslužili to okretanje leđa? Kada god čujem nekoga da o njima ružno govori, malo se rastužim. Imam ih potrebu braniti. Dobro ih poznajem. S različitim generacijama e-čitača živim već godinama i htjela bih vas upoznati s mojim dečkima i curama. Super su, vidjet ćete. 🙂
Kada sam (daaaaaavno) dobila svoj prvi Kindle, priznajem da sam bila jednako uzbuđena koliko i na oprezu; zanimalo me hoće li i na koji način će to malo čudo promijeniti moj odnos prema knjigama i prema čitanju. Evo, da ne čekam kraj i zaključak, reći ću odmah: ljubav prema knjigama (korice+stranice) ostala je netaknuta, ali iskustvo čitanja je postalo toliko bogatije! Zbog čega? Zbog niza razloga – ovaj post pišem upravo zato da dio tih razloga pokušam opisati.
Idemo prvo upoznati moju “obitelj”. 🙂
Kliknite za veći prikaz |
Jesu, svi su moji. 🙂 Znam, znam; ne treba ih čovjek imati toliko, jedan je sasvim dovoljan. Evo, ispričat ću vam i anegdotu. Jednom prilikom je prijatelj bio prisutan kada sam dobila svoj drugi Kindle Paperwhite po redu (ovaj dolje desno u ljubičastom coveru) i pita on mene u jednom trenutku: “Iva… A jesi ti znala da je s tim e-readerima fora kada pročitaš jednu knjigu, možeš uploadati ili downloadati drugu, ne moraš odmah kupiti novi uređaj…” :)))
Hmmm-khm, enivej, evo ih, ukratko.
Kindle 2, Patrick |
Ovaj prvi bijeli koji vidite je Kindle 2, moj prvi Kindle uređaj. Više ne radi. Zvao se Patrick. Ime je dobio po Patricku Rothfussu, autoru knjige “Ime vjetra”, kojeg sam onda obožavala i jednako ga obožavam i dan danas. Ne mogu se natjerati da ga bacim. 🙂
Prve generacije Kindle uređaja imale su ovu tipkovnicu ispod ekrana i tipke za “okretanje stranica” s lijeve i desne strane ekrana. Ono što je oduševilo ljude bila je, tada nova, tehnologija digitalne tinte. Ukratko i laički rečeno, ekrani su izgledali poput običnog papira. Nije bilo nikakvog pozadinskog svjetla. Ja sam bila očarana. 🙂
Kindle 4, Penny |
Sljedeći uređaj na slici je Kindle 4. Između ova dva ugurala se treća generacija, Kindle Keyboard, vrlo sličan dvojci, samo manji. Negdje ga imam i ispravan je, samo se ne mogu sada točno sjetiti gdje je. Naći ću ga. 🙂 Da, Kindle 4. Nazvala sam ga Penny.
Svaki put kada se Kindle ugasi, aktivira se neki novi screen-saver 🙂 |
Kada sam ga prvi put dobila, oduševilo me koliko je lagan i koliko je manji. Sam ekran je ostao istih dimenzija i neke druge tehničke karakteristike su unaprijeđene, cijeli uređaj je malo vizualno počišćen.
No, uklonjena je tipkovnica, što se, barem meni, uskoro pokazalo kao totalni promašaj. Navigiranje kroz sadržaj, pretraživanje i ispisivanje komentara u samom tekstu postalo je jako naporno i teško. Dok sam na prethodnom uređaju mogla kao na mobitelu (čitaj: s dva palca) brzo ispisivati bilješke, ovdje sam morala koristiti posebnu tipku da bih “pozvala” tipkovnicu na ekran, a onda koristiti ovu veliku srednju tipku da kao kroz križaljku idem od slova do slova, stisnem “OK”, pa odem na sljedeće slovo, kako bih nešto napisala. Baš promašaj.
No, onda su stigle screen-touch generacije. 🙂 Tipke su nestale, ostale su samo margine i ekran. Upoznajte moje blizance – Kindle Paperwhite druge generacije, i jedan i drugi. 🙂
—o—
Oprostit ćete mi, jednog sam malo zapostavila – dugo ga nisam nahranila i danas nije bio baš u najboljoj formi za fotkanje, ali sada barem znate kako izgleda kada vam Kindle želi reći da mu je baterija prazna. 🙂 Ovaj desno je zapravo prvi, nešto malo stariji. Zove se Pršut. Ne znam, ne pitajte me, ne sjećam se. Znam samo da je imalo neke veze sa Željkom Kerumom i onom šnitom pršuta na čelu. Moguće, zapravo, da se cijeli taj cirkus povlačio po novinama upravo onda kada sam ja raspakirala svoj novi uređaj i pitala se kako da ga nazovem. Moralo je biti na P. Zašto baš Pršut (kada ga upalim, lijepo u gornjem lijevom kutu uređaja piše “Pršut”), ne mogu vam reći. Nije ni bitno. Uglavnom, ljubičasti nikada nije dobio svoje ime, pa ako netko ima prijedloge na P neka javi. 🙂
Uglavnom, Kindle Paperwhite je popravio mnoge nedostatke prethodnih čitača i donio neke nove mogućnosti. Recimo, čitanje noću; osim upravljanjem dodirom na ekran, ima i backlight. Što mu to znači? To znači da ekran iz običnog “papirnatog” možete pretvoriti u nešto svijetleće, tako da se i noću može čitati. 🙂 Tu dolje lijevo vidite kako to izgleda na dnevnom svjetlu sa ugašenim backlightom, a desno kako to izgleda u mraku sa upaljenim backlightom.
Kliknite za veći prikaz |
Zatim jedna meni simpatična opcija – dva različita pregleda knjiga: cover-view i list-view.
Kliknite za veći prikaz |
Knjige možete sortirati abecednim redom po naslovu ili autoru, a možete odlučiti da vam na prvom mjestu uvijek budu one koje ste posljednje čitali ili pregledavali – meni najdraža opcija. 🙂 Osim toga, Kindle pamti gdje ste stali sa bilo kojom knjigom. Svaki sljedeći put kada je otvorite, nađete se točno na stranici na kojoj ste stali; nije potrebno uređaju izdavati nikakvu dodatnu naredbu za pamćenje. 🙂
Kliknite za veći prikaz |
Kada negdje pri dnu dotaknete ekran, pojavi se tipkovnica. 🙂 Kada negdje pri vrhu dotaknete ekran, pojave se dodatne opcije – izmjena fonta, veličine teksta, veličine margina, opcije za kretanje među naslovima ili kretanje među poglavljima pojedine knjige i sl.
Kliknite za veći prikaz |
Možete birati između šest različitih veličina teksta, šest različitih fontova, tri širine između među linijama teksta i tri veličine margina. Ovako nekako mogu izgledati, recimo, margine. 🙂
Kliknite za veći prikaz |
A sada meni najdraže opcije – označavanje (podvlačenje, jel) teksta, dodavanje komentara i sl. Bilo koji komad teksta možete označiti i vrlo jednostavno ukloniti oznaku. Kindle sve to obavlja jako brzo i pamti ih sve dok ih sami ne promijenite. Svakom komadu teksta ili pojedinoj riječi u tekstu možete prikačiti komentar ili bilješku. Svaki Kindle uređaj dolazi sa uploadanim rječnikom, pa kada označite neku riječ u tekstu (govorim samo za engleski jezik), odmah vam iskoči pojašnjenje značenja tog pojma. Odličan način da ubrzate čitanje tekstova s puno novih i nepoznatih riječi, a i da si brzo nabildate vokabular. 🙂 Vaš Kindle uređaj možete povezati sa računima socijalnih mreža, pa citate možete u nekoliko trenutaka podijeliti sa prijateljima.
Kliknite za veći prikaz |
Ovaj divni uređaj vam na više načina prati do kud ste stigli s čitanjem. 🙂 Može vam reći na kojoj ste stranici od koliko (npr. na stranici 8 od 100), može vam reći koliko posto knjige ste pročitali, a s obizorm na brzinu čitanja (okretanja stranica) izračuna vam koliko vremena će vam trebati da dovršite knjigu. 🙂
Kliknite za veći prikaz |
Unutar pojedine knjige možete u nekoliko dodira po ekranu skakati s početka na kraj knjige, na početak pojedinog poglavlja ili na bilo koju stranicu u knjizi i natrag.
A možete, ako vam se iz nekog razloga prohtije, okrenuti tekst u landscape perspektivu. 🙂
—o—
Ovo je moj najnoviji ljubimac, Kindle Voyage. Ni on još nije dobio ime. 🙂 Manji je i nešto lakši od Kindle Paperwhitea, a tipka za paljenje uređaja više nije na dnu nego sa gornje stražnje strane uređaja. Dio “margina” uređaja pretvoren je u područje osjetljivo na dodir kako bi se omogučilo okretanje stranica jednom rukom. Ovo se meni pokazalo jako zgodno jer uglavnom jednom rukom guram kolica dok drugom držim Kindle i lijepo je kada jednim prstom mogu okretati stranice naprijed i natrag. 🙂
No, bitne razlike između Paperwhitea i Voyagea su one na prvi pogled nevidljive. Dok vam Paperwhite dolazi sa 2GB memorije, Voyage ima 4GB. U 1GB memorije vam stane oko 1000 knjiga. Ni ja nikada nisam došla dalje od 500 knjiga po uređaju, tako da se 4GB memorije, pogotovo za tu razliku u cijeni (oko 80 dolara), čini kao overkill. Ipak, impresivno je. 🙂
Internet je krcat detaljnim usporedbama uređaja, što različitih generacija unutar Kindle obitelji, što različitih brandova. Ovaj moj post samo je jedan brzinski pregled nekih najzgodnijih osobina e-čitača. Za one koji bi htjeli znati koji od njih se zapravo najviše isplati kupiti – moj odgovor je, bez krzmanja – Kindle Paperwhite. Voyage, za tu skoro duplu cijenu, ne nosi baš neke upadljive razlike u iskustvu čitanja za običnog čitatelja, kakvi smo i ja i vi, pretpostavljam. Zašto ga ja onda imam? Jer sam kolekcionar i uvijek nekako racionaliziram – ako već ne trošim na torbice i cipele, valjda mogu na ovo. 🙂
—o—
E-čitači su odlična stvar. Najmanje mali milijun puta mi se dogodilo da sam iz kuće izašla bez novčanika ili mobitela i nisam se vraćala doma ako je Kindle u torbi. No, ako sam slučajno izašla (s novčanikom i s mobitelom), a zaboravila sam u torbu staviti barem jedan Kindle – vraćam se doma. 🙂
Volim to što mogu doći do gomile besplatnih knjiga za e-readere i što na Amazonu uvijek mogu naletjeti na akcije kada su knjige po tek dolar ili dva. Volim što mogu odjednom imati uza sebe stotine knjige u uređaju teškom oko 200g. Volim što mogu tako lako prilagoditi izgled teksta i što mogu tako lako dodavati svoje bilješke u trenutku kada mi padnu na pamet, a da kasnije ne moram tražiti papiriće na koje sam škrabala sve što mi je palo na pamet. Kindle sam sve lijepo pamti. 🙂 Volim to što baterija može trajati i do 6 tjedana s jednim punjenjem (naravno, bez paljenja backlighta). Volim što nitko ne mora znati što ja čitam i što ga bez problema mogu paliti i u avionu. 🙂 A ako i dalje netko misli da su e-readeri jako zli, pitajte stabla što ona misle o svemu tome. 😉
3 Comments
Mama Šminkerica
Prvo sam mislila na fejsu ostavit komentar da sam ja old school tip i da mi nema boljeg osjecaja od listanja stranica knjige. Obozavam knjige! Ali… Mila majko kako ja sad zelim ovaj Paperwhite! Ide mi na listu zelja! 😀
Iva (Bibliovca)
Jel da?! 😀
Najbolja stvar ever! 🙂
Rose Strong
Papir je papir, ali moram priznati da sam puno uštedjela od kad imam eReader. Volim miris knjige, volim knjige na policama, zapravo, volim knjige na bilo kojoj površini, bitno da je barem jedna na vidiku, ali jednostavno si ponekad ne mogu kupiti baš svaku koju poželim (pogotovo na engleskom, sa svim carinama i poštarinama) pa je e-čitač jednostavnija verzija.
Neki dan sam, evo, doživjela akvard sičjueišn kad sam čitala pravu papirnatu knjigu i počela "klikati" po desnom rubu stranice očekujući da se sama okrene/promijeni. Ljudi su me čudno gledali. Postajem opasna sama sebi 😛
Uglavnom…Paperwrite mi je oduvijek bio tiha patnja. Želim ga i gotovo. Predlani sam bila baš neugodno zapela za njega pa mi je tadašnji dečko (jer je njemu to sve isto) kupio Tolino e-čitač. Najkraće rečeno, Tolino je njemačka (ili austrijska, nisam sigurna) inačica Kindlea, prilagođena njemačkom govornom području. Jedva smo ga nekako uspjeli prebaciti na engleski da ga mogu koristiti. Što se mogućnosti tiče, ima sve one koje si ti nabrojila da ima i Paperwrite, jedino što nije povezan s Amazonom nego s nekim njemačkim e-knjižarama i nudi knjige na njemačkom. Sve u svemu, nije loš (pogotovo ako govorite njemački), ali ja i dalje želim Kindle.