Sigurna sam da vam je “Početi pisati blog” u proteklih nekoliko godina stajalo na nekom popisu novogodišnjih odluka, a možda stoji još uvijek. Mislim da je vrijeme da to prekrižimo. 🙂

A tko sam ja da vam to kažem? Blogerica sa preko 3 godine iskustva aktivnog vođenja bloga. U te tri godine objavila sam oko 300 postova i recenzija. Vjerujem da sam se našetala kroz mnoge vatre vođenja bloga i još uvijek beskrajno uživam u ovom “poslu”. Mislim da me samo to dovoljno kvalificira da vam naredim (ha!) da mi postanete kolege.

Što ja imam od toga da vi pišete? Ne postoji li već dovoljno blogova i portala? Nije li internet već prezasićen sadržajem? Pfff, hell no!

Ja sam vam neumorni lovac na originalno, a za originalnim – osobnim, subjektivnim – uvijek postoji velika potražnja. Nije mi dovoljno pročitati samo jednu vrstu sadržaja prezentiranu na jednom portalu ili blogu i to na jedan jedini način. Želim čitati nove priče; nova iskustva, nova razmišljanja, nove glasove. Želim vidjeti nove načine komuniciranja – riječima, stihovima, fotografijama, crtežima, filmovima. Potičem vas na pisanje bloga iz vrlo “sebičnog” razloga – želim uživati u raznolikosti vaših viđenja sebe i svijeta i svega onoga što vam se događa. 🙂 Želim vidjeti nove ljude kao kreatore onoga što čitam i gledam. Želim učiti od vas.

“Blog is only interesting as the interest shown in others.” – Lee Odden

Što ćete vi dobit pisanjem bloga? Mnogo, mnogo toga. Možemo krenuti redom…

1. Započeti ćete nešto i naučiti nastaviti započinjati

Za nove početke ne trebate čekati ni prvi dan nove godine ni sljedeći raspoloživi ponedjeljak. Svi znate onu poslovicu koja kaže kako je prvi korak najteži. Znate i onu koja kaže kako je prvi korak ka nečemu već 50% obavljenog posla. Istina vam je to. Bibliovcu sam počela pisati baš da bih samu sebe izliječila od, između ostaloga, straha od započinjanja. Blog sam započela prvom recenzijom (koja je, budimo iskreni, božemesačuvajisakloni, ali trebala se dogoditi, tako i trebaju izgledati počeci), i već tri godine svakih nekoliko dana započinjem pisati nešto novo. Ne znam hoće li biti uspješno. Ne znam hoće li biti dobro. Ne znam hoću li na kraju natipkano baciti u elektronički koš za smeće. Nije ni bitno. Bitno je da sam samoj sebi demistificirala počinjanje. 🙂

2. Naučiti ćete nešto novo i nastaviti učiti gomilu novih stvari

Neke od njih će biti velike i vezane za blog – kako urediti blog, kako urediti fotografije za blog, kako ga s vremenom učiniti funkcionalnijim, zanimljivijim, više nalik “nekom blogu koji obožavate”. Bibliovci, recimo. 😉 Neke od stvari koje ćete naučiti, naučiti ćete istražujući sadržaje za svoj blog. Blog je vaš javni dnevnik. Nitko ne treba završiti fakultet da bi pisao dnevnik. Vaš blog može biti potpuno eksploratorne prirode – možete pisati o tome kako ste pokušavali naučiti nešto (plesati, šivati, držati jezik za zubima na večerama kod partnerovih/partneričinih roditelja) i što vam se u tom procesu zanimljivoga događalo.

3. Poučiti ćete i informirati nas ostale

Samo nam vi možete ispričati neke stvari. Samo vi nam možete ispričati kako stvari izgledaju “iznutra”. Kako je to danas odrastati i živjeti na selu ili na otoku? Kako je to nositi se sa nekom bolešću ili invaliditetom? Kako je to biti mama? “Ali, Iva, postoji 1001 blog o majčinstvu!” Pa što onda? Možda ste vi mama koja nalazi beskrajno kreativne načine kako živjeti od jedne plaće. Možda ste mama koja nam može mnogo toga ispričati o specifičnim izazovima koje predstavlja balansiranje posla (možda i vlastitog!) i majčinstva. Možda ste mama koja ima dijete s posebnim potrebama i siti ste toga da ljudi potpuno krivo percipiraju poteškoće koje vaše dijete ima. Možda obožavate smišljati nove ukusne recepte za svoje bebe. Možda beskrajno volite i dobro poznajete norvešku književnu scenu. Možda ste pomalo tužni što ljudi danas više ne odlaze u kazališta ili muzeje onoliko koliko vi to činite. Mogla bih ovako do prekosutra, uz povremene pauze za kavu i WC, naravno. Ono što hoću reći jest da sigurno postoji nešto čime biste mogli obogatiti potencijalne čitatelje. Nešto što samo vi na svoj način možete izreći.

4. Nadahnut ćete nekoga

Dogodit će se, sigurna sam. Nakon XY tjedana ili mjeseci pisanja bloga, stići će vam poruka u inbox koja počinje i glasi nekako ovako: “Hvala vam što ste pisali o _____! Opisali ste upravo ono što se meni događa! Napisali ste upravo ono što sam trebao pročitati! Napisali ste upravo ono što sam tražila!” Možda će to biti i poruka koja će glasiti: “Hvala vam! Zbog vas sam odlučila pokušati…” Ako pišete o stvarima koje volite, u kojima uživate i o kojima ne prestajete učiti, dogodit će se ovakva poruka prije ili kasnije.

5. Postat će vam jasnije u kojim stvarima doista uživate

Već prilikom biranja teme svog bloga razmatrat ćete nekoliko ideja i osjetit ćete da se pomalo slažu u nekakav rang. Pisanje bloga oduzet će vam nešto vremena i htjet ćete to vrijeme uložiti u ono što vas sada najviše usrećuje i što vas najviše zanima.

6. Naučiti ćete odvajati vrijeme za sebe i aktivnosti koje volite

Ovo je pogotovo bitno nama ženama, kojima odvajanje vremena za sebe uvijek djeluje malo bogohulno. Ponavljam, pisanje bloga (razmišljanje o temama, istraživanje, fotografiranje, pisanje) oduzimaju nešto vremena. Ako nas pisanje bloga usrećuje, to će biti uloženo, a ne utrošeno vrijeme. Kada uložimo vrijeme u nešto što nas veseli, osjećamo da je naš trud usmjeren ka nečem konstruktivnom i zbog toga se osjećamo ispunjeno. I da, htjet ćemo se nastaviti osjećati ispunjeno. To znači da ćemo pomalo naučiti eliminirati distraktore i energetske pijavice (žive i nežive). To također znači da ćemo naučiti pregovarati za svoje vrijeme. 😉

7. Naći ćemo svoje “stado”

Ako je blog zabavan i relevantan, prije ili kasnije će se oko njega početi okupljati malo stado istomišljenika. Oni će sa sobom donijeti podršku i pohvalu, nove ideje i prijedloge. Dobit ćete svoju malu virtualnu obitelj, a te male virtualne obitelji, vjerujte mi, s vremenom iznjedre neke osobe za koje vam kasnije nije jasno kako ste mogli živjeti, a da ih niste poznavali. 😉

8. Započeti ćete neke razgovore za koje osjećate da se moraju početi voditi

Što vas ljuti? Što vas rastužuje? Što biste voljeli vidjeti i doživjeti češće, a što rjeđe? Što se više u civiliziranom društvu ne smije događati? O čemu se, po vašem mišljenju, mora prestati šutjeti? Prekinite šutnju, povedite razgovor ili ratni poklič.

“I don’t want to go viral, I want to set hearts on fire.” – Coco J. Ginger

9. Postat ćete kreativniji i fleksibilniji

Ne samo kada je u pitanju stvaranje sadržaja za blog, već i kada je u pitanju organizacija i usklađivanje obveza, projekata, događaja i dogovora. Dodatna prednost je što se sve naučene vještine mogu prenijeti u nevirtualni život.

10. Postat ćete bolji u komunikaciji

Pisanoj i govornoj, sa različitim ljudima oko različitih tema. Kada neke rečenice pregledate tridesetak puta, prepravite ih još dvadeset puta, pa ih onda još deset puta razlomite na različite načine, spremne su za objavu. Onda vam netko kaže kako mu baš nikako nije jasno što ste time mislili, pa vi uhvatite razmišljati kako na drugačiji način nešto reći. Možda treba dati primjer, možda navesti citat. Možda treba i nacrtati. A možda toj nekoj osobi treba reći: “Ja ne rođen u Hrvacka i ne razumjeti što vi od mene hoćeti…” 😉

11. Naučiti ćete se nositi sa kritikom

Dobro, možda ne odmah. Prvo ćete godinu dana zbog svakog glupog i ružnog komentara ići plakati u kupaonicu. Onda ćete godinu dana provesti svađajući se i nadjebavajući sa svakim tko se usudio nešto vam spočitnuti, propitkivati vaš autoritet, obrazovanje, pismenost (ovo ne možete izbjeći), mjerodavnost, etc. Završavat ćete rasprave sa: “Ako ti znaš bolje, majmune jedan, izvoli!” Onda ćete doći i ta treća godina kada ćete previše uživati u svemu i kada ćete se pomiriti sa činjenicom da ne možete znati sve, ali da uvijek možete učiti, pa ćete možda i poticati ljude da vam javljaju pogreške (pogotovo stilske i pravopisne) ili ćete naglašavati da je nešto što ste opisali samo vaše iskustvo ili mišljenje i da je u redu izraziti i svoje neslaganje s napisanim, ali na nehostilan način. Još uvijek ćete privatno tu i tamo pustiti suzu ili pičkarati nekoliko minuta prije nego počnete tipkati: “Dragi Stevo/Draga Jozefa…”

12. Uvježbavati ćete disciplinu, upornost i odgovornost

Pisanje bloga zahtijeva da mu se stalno vraćate, da ga njegujete i unapređujete. Nećete uvijek biti raspoloženi za to, ali nitko drugi to neće učiniti umjesto vas. Obaveze i “stvarni život” će vas razvući na sve strane i dogodit će se da tjednima nećete napisati ni slova. No, kao prava odrasla osoba, naučit ćete se vraćati na početak, raditi i onda kada vas inspiracija ne napada poput pohotnog tinejdžera i naprosto raditi dok stvari ne prorade. Kako kaže moja voljena Elizabeth Gilbert: “Done is better than good.” Ljudi čekaju. Čitatelji vas trebaju i vole vas. Ne možete tek tako odustati od onoga što volite, čak i onda kada se sve razleti i ne znate više gdje započeti ili kako nastaviti. Samo se sjetite: “Done is bettern than good.” Parafrazirat ću i Stephena Kinga koji je rekao da se njemu pisanje ponekad čini kao puko sjedenje i razbacivanje govana oko samoga sebe. Mi, odrasli ljudi, radimo dok stvari ne prorade. 😉

13. Prestat ćete se bojati pogrešaka (barem onih koje vrebaju u blogosferi)

Činit ćete ih toliko da ćete ih prestati shvaćati osobno. U svojim recenzijama sam napisala toliko gluposti koje sam otkrila tek naknadno, kada bih iz ovog ili onog razloga ponovno pregledavala recenziju. Znala sam se sagnuti i lupati čelom od stol. “Zar sam OVO pustila da tu stoji već sedam mjeseci? Tko zna kakvih sve još sranja sam posijala po svim recenzijama i postovima koje mi se NE DA sad tražit!” Velike su šanse da ću za nekoliko mjeseci opet čitati ovaj blog-post i facepalmati se od srama zbog tko zna kojeg razloga. Koga briga? Netko će već naići na pogreške i dojaviti vam. To je zapravo dobra vijest – znači da vas netko čita. 😉

“Blogging is to writing what extreme sports are to athletics: more free-form, more accident-prone, less formal, more alive. It is, in many ways, writing out loud.” – Andrew Sullivan

14. Naučiti ćete izreći svoje mišljenje (pogotovo ako je nepopularno), ali i kako reći da ste to mišljenje u međuvremenu – promijenili

To je dopušteno, znate? Promijeniti mišljenje. Primjerice, čitavu jednu godinu pisati kako vam nije jasno kako čitava horda žena može nositi one ružne uggsice. I onda, godinu dana kasnije, jednakim žarom pisati kako nikada ovčja vuna u bolju cipelu nije pretvorena.
Ja se spremam, recimo, ponovno čitati Zafona. Do sada sam, gdje god sam ga spominjala, pisala kako mi je ubitačno dosadan i konfuzan, da ima nešto preseratorsko u njegovoj prozi što ne probavljam lako. Ove godine mi jedan samonametnuti čitateljski izazov zapovijeda da pružim drugu priliku autoru kojega sam mrzila. Odabrala sam njega. Možda za dva mjeseca budem pisala hvalospjeve i proklinjala svoju negdašnju mutavost. To je sve OK. Sve se može na blogu. Jer je moj. Jer je vaš. A i dobro je naučiti o svojim mišljenjima i stavovima napisati: “Žao mi je, preispitala sam se, ovo više za mene ne vrijedi…”

15. Prekrižit ćete “Pisati blog” sa svoje JOJ-MOŽDA-JEDNOG-DANA liste

Možda vam cijeli pothvat propadne. Možda se obeshrabrite pa prestanete. Možda se opet ohrabrite pa sa zapuštenog bloga otresete prašinu. Možda vam sve baš lijepo krene i postanete prva osoba u Hrvatskoj koja se sa 25 godina umirovila zbog prihoda stečenih pisanjem bloga. Kako god bilo, barem ćete jednu stvar skinuti sa svog popisa stvari o kojima maštate. Možda vam se u konačnici pisanje bloga uopće ne svidi. Što god se dogodi, probali ste. Pisanje bloga više neće biti nekakva misteriozna stavka na vašem popisu. Tko zna, možda vas to potakne da što prije prekrižite još neke stvari s popisa.

16. Postat ćete pažljiviji promatrač

Bit ćete u stalnom lovu na dobar, koristan i zabavan sadržaj. Pažljivije ćete slušati, sporije i temeljitije promatrati. Dok promatrate neki prizor koji želite fotografirati, razmišljat ćete o načinu na koji ga želite fotografirati kako bi na najbolji mogući način prenijeli neku misao koju fotografijom želite potkrijepiti. Promatrat ćete ljude i razmišljati kojim biste točno riječima opisali ono što rade, kako su odjeveni, kako se kreću, kako izgledaju, kako se međusobno razlikuju. Vjerojatnije je da ćete ponovno svijet oko sebe početi doživljavati svim osjetilima.

“Blogs are whatever we make them.” – Michael Conniff

17. Blog će biti vaš dnevnik

Moći ćete lako rekonstruirati što vam se dogodilo godinu dana ranije, dvije godine ranije. Moći ćete znati što ste određenog dana u prošlosti fotografirali, gdje ste bili, što vas je oduševljavalo, što vas je razočaravalo, koga ste upoznali, od koga ste se rastali. Blog je vaš cloud-mozak i šetnja u prošle sadržaje će vas toliko puta uveseliti, pogotovo kada naiđete na stvari na koje ste već zaboravili, a zakleli ste se, recimo, da ćete ih se uvijek sjećati. Sjećanja se brzo osipaju i podložna su distorzijama. Blog će vam na neki način biti lijek protiv ove nezgodne karakteristike sjećanja. Također, moći ćete vidjeti kako s vremenom napredujete kao bloger. Vidjet ćete da vam tekstovi postaju smisleniji i pismeniji, da vam fotografije postaju kvalitetnije i ljepše. Blog će tako postati svjedodžba vašeg napretka i htjet ćete vidjeti gdje ćete biti za još godinu ili dvije dana.

18. Besplatno je, a pisati možete i anonimno

Na poznatim bloggerskim servisima, kao što su WordPress ili Blogger, svoj blog možete otvoriti za nekoliko minuta. Samo ovo pitanje bi se dalo razlomiti u desetak novih postova, pa ako budete htjeli, napisat ću ih za vas.

“Don’t try to plan everything out to the very last detail. I’m a big believer in just getting it out there: create a minimal viable product or website, launch it, and get feedback.” – Neil Patel

19. Ne treba vam ničije dopuštenje ili prethodno znanje

Jedan savjet koji obožavam slušati, ali i kojeg si stalno moram ponavljati je – “Start Before You’re Ready”.

20. Zabavno je.

A i moći ćete reći, onako ležerno i pomalo samodopadno: “E da, osim toga, bloger/blogerica sam već XY godina. Da, da, to je moj blog!” 😉

“Writing is the only way I have to explain my own life to myself.” – Pat Controy

Hvala vam na pažnji i strpljenju! A sad bježite pisati svoj blog! Volim vas puno!
I javite mi što pišete! 😉