Dragi moji strpljivi ljudi, idemo vidjeti koje od 32 knjige pročitane u svibnju, lipnju, srpnju i kolovozu 2019. godine izdvajam kao najdraže i najbolje. Pokušat ću im nametnuti nekakav rang, ali ne uzimajte ga previše ozbiljno – zaista mi je teško čak i unutar ove manje liste poredati sljedeće naslove na taj način.

9. NEVIDLJIVA ŽENA I DRUGE PRIČE – Slavenka Drakulić

Jedna hrabra, pronicljiva, ali i topla i obazriva zbirka priča o ženama i ljudima, o protoku vremena kroz naše tijelo, o prolasku naših tijela kroz vrijeme, kroz tuđe živote; i o neshvatljivom i uvredljivom, a neminovnom prelasku tog našeg tijela iz stanja hipervidljivosti (pogotovo ženskog tijela, do te mjere da je ta hipervidljivost svojevrstan društveni imeprativ) u potpunu nevidljivost.

Kako ovo utječe na naše poimanje vlastitoga tijela, na naše ponašanje prema njemu? Koliko smo svjesni da se to nestajanje u očima svijeta događa i koliko nam kao ljudskom biću može štetiti i ometati nam uživanje u životu? I želimo li, trebamo li, MOŽEMO LI – nešto učiniti?

Mene je ova zbirka povukla da zapišem neka iskrena, a bolna pitanja. Još ih nisam imala snage nigdje glasno postaviti… A žuljaju me. Možda će i vas? Možda ćete mi pomoći da ih pretresemo zajedno?

8. THE CHAIN – Adrian McKinty

“Nijema pacijentica” Alexa Michaelidesa me je oduševila, ali ova knjiga… Ova knjiga me je izbezumila. Tako pametno smišljeno i odlično napisano, knjiga je adrenalinska vožnja od prve do posljednje stranice.

I premda ne spada u žanr koji mene (a i bilo koga drugog, čini mi se) inače potiče na samoispitivanje, nemoguće je ne doći do određenih zaključaka i o vlastitoj prirodi, o tome koliko je tanka granica između životinje i čovjeka. Točnije rečeno, koliko je ta granica zapravo samo konvencija koja čuva naše fragilne osjećaje po pitanju toga tko smo u odnosu na “niže” vrste.

Volim i preporučujem bilo kome tko si poželi adrenalinom isprati krvne žile.

7. PEDESET CIGARETA ZA ELENU – Marina Vujčić

Ne znam hoćete li mi vjerovati kad vam kažem da ovu knjigu još uvijek nisam odložila na Frakturinu policu (kod mene su knjige razvrstane po nakladnicima, kao book-blogger se tako lakše snalazim) jer svako malo posežem za citatima koje sam u njoj označila. Otkad sam je pročitala, dva me posebno opsjedaju u 2019. godini. Jedan me podsjeća da u našim životima postoji smeće koje se ne iznosi u vrećama, a drugi da su stranci koje poznajemo opasniji nego stranci koje ne poznajemo.

A postoji i onih nekoliko riječi koje su me tako duboko pogodile da sam Marinu nasmijala rekavši joj da ću si ih istetovirati negdje. Samo nekoliko riječi, a tako su – bitne. 😉

Jedva čekam novu, ali ovoga puta zaista neku sasvim Novu Marinu.

6. TVORNICA LUTAKA – Elizabeth Macneal

Predivna priča koja je ujedno i spretno spletena kombinacija nekoliko žanrova i niza tema od kojih je već svaka za sebe neodoljiva. Istovremeno uspijeva biti i lako čitljiva, pa se tako svrstala u onakve knjige kakve najviše volim – koje ne maltretiraju čitateljevu pozornost, a pružaju mu lijep omjer duševnog i intelektualnog stimuliranja. 🙂

5. CITY OF GIRLS – Elizabeth Gilbert

Knjige autorice Elizabeth Gilbert ću, dok sam živa, dočekivati s entuzijazmom i oduševljenjem i to ne zahvaljujući kultnoj “Jedi, moli, voli”, nego zahvaljujući knjigama “Signatura svih stvari” i “Velika magija”, ali i činjenici da se Gilbert toliko spretno i radosno transformira, kao osoba i kao spisateljica, i da ne prestaje svojim posebnim talentom, kojeg krasi duboka empatija i poštovanje spram čovjeka, dodirivati osjetljive teme.

Hoćete čitati o mladim ženama koje uživaju, bez krivnje i kočnica, u vlastitoj seksualnosti? Uzmite “City of Girls”. I ne brinite, Elizabeth Gilbert nijednu temu ne obrađuje površno, jednostrano i banalno.

4. THIS TENDER LAND – William Kent Krueger

Nemam fotku koja ide uz ovu knjigu jer… Jer je jedno vrijeme ova knjiga iz određenih razloga bila dobro čuvana tajna na mojoj reading listi, ali uskoro će i onda na IG fotkice, pa ću je naknadno umetnuti ovdje.

Od prvih stranica ova knjiga imala je za mene okus klasika. Temom i atmosferom me najviše podsjećala na ono što i kako su pisali Mark Twain, John Williams, pa moooožda malo i gospodin Charles Dickens.

Sudbina ove neobične, hrabre djece iz knjige podsjetila me na činjenicu da je sretno i bezbrižno djetinjstvo tek noviji fenomen, gotovo izmišljen početkom 20. stoljeća, a njihove avanture dale su mi sliku jednog povijesnog, ekonomskog, društvenog ambijenta u kojima su se odvijala nebrojena djetinjstva. A znam da danas danas postoje djetinjstva koja su gora, traumatičnija, teža…

Ova priča me je držala duboko zamišljenom i tužnom zbog vlastite bespomoćnosti pred… Ah, pred životom, valjda. Pred činjenicom da ne možeš zaštititi sve i svakoga od onog najgorega u što se čovjek može izroditi, od onog najgorega što čovjek čovjeku može napraviti.

Volim ovu knjigu i od srca vam je preporučujem.

3. A THOUSAND SHIPS – Natalie Haynes

“Kirka” Madeline Miller otvorila mi je apetit za mitologiju i ženske perspektive poznatih nam priča, a ova knjiga je tu glad tako temeljito utažila, da vas molim da je svakako dodate na svoje popise za čitanje u 2020. godini. Ako vam se svidjela “Kirka”, s ovom nećete promašiti.

Dobra vijest je da će nam Vorto Palabra u 2020. donijeti i hrvatsko izdanje ove knjige. Jedva čekam vidjeti kakvu naslovnicu će smisliti! 🙂

2. THE FARM – Joanne Ramos

Tematski gledano, ova knjiga među svim onim koje sam čitala u 2019. godini najviše strši – nije SF, a mogao bi biti; nije distopijski roman, a malo miriše na takvo štivo; nije “medicinsko-psihološki” triler, a čita se baš tako nekako…

Ali dodiruje se jedne teme koja je danas, u svijetu i vremenu u kojem se oko “običnih” reproduktivnih prava žene vode neizvjesne bitke, dodatno klizava za nekakva moralna i etička razmatranja – surogat majčinstvo.

U jednoj fazi ove godine, ovu temu smo temeljito i ozbiljno pretresali u mojoj obitelji i samo je nekakva blesava sreća tada naplavila ovu knjigu u moj život. Obradila je temu onako kako takvu temu u fikciji i treba obraditi – obazrivo, temeljito, razmatrajući sve moguće reperkusije koje neka odgovornost može imati.

Osim toga, ovo je zaista sjajno napisana knjiga koja vješto izbjegava svaki očekivani klišej kojeg bi čovjek očekivao od romana koji se bavi ovom temom. Sretna sam što vam mogu odati i da će prijevoda ove knjige biti u 2020. godini.

1. THE ISLAND OF SEA WOMEN – Lisa See

Možda i najdraži povijesni roman pročitan u 2019. godini; unatoč tome što volim povijesne romane i što znam da Lisa See piše prekrasne, neobične, egzotične priče, snaga, ljepota i važnost ove knjige me zatekla nespremnu i ostavila potpuno očaranu.

Ne znam hoće li je itko prevoditi, ali trebao bi – ova priča o grupi stvarnih žena, kojih na svijetu postoji još tek nekoliko tisuća, čiji opasan posao, društvena uloga i tradicija polako, ali sigurno odumiru, zaista je nezaboravna. I ne bi se smjela zaboraviti.

Molim vas, ako ste željni romana koji će vas upoznati s nevjerojatnim svijetom “korejskih sirena” i ponovno s vama preispitati ideje o ženskoj snazi – tjelesnoj, društvenoj, emocionalnoj – onda svakako stavite ovu knjigu na popis onih koje morate pročitati uskoro. Možda ne bi bilo loše pročitati je uoči ljeta; more koje vas okružuje, ali i vlastita i tuđa ženska tijela, gledat ćete drugim očima.

Eto vam, dragi moji, najdražih knjiga koje sam čitala u drugoj trećini 2019. godine. Ako ste propustili baciti oko na popis najdražih knjiga pročitanih u PRVOJ trećini 2019. godine, kliknite ovdje.

Odoh sada posložiti i najdraže naslove pročitane u posljednjoj trećini prošle godine. Hvala vam na strpljenju. 🙂