Gost-recenzija: MOŽDA NEBO ZNA – Guillaume Musso

Francuskinja Juliette Beaumont nalazi se u New Yorku. Koliko god da je voljela taj grad, sve je više svjesna da nije za nju i da je došao trenutak kada ga mora napustiti. Njezine nade, snovi i planovi o uspješnoj karijeri kazališne glumice nisu se ostvarili te joj ne preostaje ništa drugo. Upravo je navršila dvadeset i osam godina, smatra se još uvijek mladom, sa sitnim borama oko očiju. Osjećajna je, maštovita ali pomalo i naivna. Željela je postati kazališna glumica, a stvarnost joj je dodijelila posao konobarice.

Sam Galloway naočit je tridesetogodišnjak, čvrste građe, elegantan i privlačan, s možda jednom manom – prstenom na ruci. Gotovo nitko ne zna da on već godinu dana, svakoga jutra prije posla, obilazi jedno te isto mjesto na gradskom groblju. Iako je njegova voljena Federica mrtva, on nije prestao razgovarati s njom. Bili su prijatelji od djetinjstva, spasio ju je od pakla droge, no ne i od smrti. Njegov posao je liječenje psihičkih trauma kod djece, dok na sebe to nije uspijevao primijeniti.

Susret ovo dvoje ljudi bio je sudbonosan, iznenadan, pomalo klišej. Vozeći se u svom skupom automobilu po ulicama prekrivenim snijegom, okružen gužvom i udubljen u vlastite misli gotovo da je u zadnji tren spazio Juliette te tako za dlaku izbjegao nesretni slučaj. Brzo prelaze granicu od ljutnje do obostrane simpatije, kako to zna bivati. Nalaze se na istoj valnoj duljini u vrlo kratkom roku te se čak i zaljubljuju, iako jednu važnu stvar slažu jedno drugom.

—o—

Guillaume Musso suvremeni je franscuski pisac, čiji romani su prevedeni na trideset i šest jezika. Ovo je prvi u nizu koji sam pročitala i mogu reći da me je samo zainteresirao da pročitam i ostale. Iako sam ja ljubiteljica pravih krimića i trilera, moram priznati da me ovaj oduševio na prvu. Spoj je to romantične drame s elementima trilera. Kod Mussoa ništa nije onako kako se čini, stvari se nekoliko puta izokrenu, sudbina uplete svoje prste, prošlost odigra važnu ulogu, a glavni likovi su uvijek tu negdje između zbilje i sna. Teško možete predvidjeti postupke likova ili što će se iduće dogoditi, ali možete prepoznati njegov stil koji je karakterističan za njegova djela. Čovjek jednostavno ima ono nešto što njegov stil čini prepoznatljivim i baš to mi se kod njega i sviđa.

Iako Juliette misli da je Sam oženjen, ne izlazi joj iz glave, no ne želi se petljati s oženjenim čovjekom. Vodila se nekim vrijednostima u svom životu kad god bi joj krenulo loše.

A sutra donosi prepuštanje dvoje ljudi jedno drugome, početak nečeg snažnog i iskrenog bez obzira na prepreke. Iako nijedno od njih ne vjeruje u sudbinu, vjeruju u slučajnost, koja je ovaj put učinila nešto dobro. Iako svjesni da će doći dan njihova rastanka, govore si riječi koje možda i ne misle, ne usuđujući si reći one sudbonosne riječi, no sudbina se njima poigrava od početka do kraja romana.

Kad dođe dan Juliettina odlaska natrag u Francusku, rastaju se onako kako ne žele, ona misli da mu je bila samo utjeha, a on osjeća da će žaliti za njom cijeli život ako je pusti da ode. Odlazi na aerodrom za njom, nadajući se da je ostala, da osjeća isto što i on, da ga tamo čeka kao u ljubavnim filmovima, no nje nema, a avion je u zraku. Razočaran i jadan odlazi u obližnji kafić popiti piće. Kao grom iz vedra neba trgne ga vijest da je avion eksplodirao u zraku.

Kako će Sam preživjeti ovu vijest? Može li izgubiti dvije voljene žene?
Tko je tajanstvena policajka Grace Costello, koja puno toga o njemu zna, i može li mu ona pomoći?

—o—

Ova knjiga puna je obrata, zanimljivih i nepredviđenih situacija i prekrasnih misli, koje sam bilježila tijekom čitanja i bilo mi je teško izdvojiti samo nekoliko njih. Čitajući roman čitatelj može postaviti pitanje: Dođu li grijesi iz prošlosti na naplatu ili se može pobjeći od sudbine?

Grace počinje posjećivati Sama, razgovarati s njim, govoriti mu informacije koje se njemu čine neistinite ili nevjerojatne. Povremeno osjeća da gubi tlo pod nogama, da ne zna kome može vjerovati, miješaju mu se prošlost i sadašnjost.

Kada Sam pronađe članak iz New York Posta star deset godina i pročita da je Grace Costello detektivka pronađena mrtva za upravljačem svoga automobila, s metkom u glavi, priča počinje dobivati elemente trilera. Sam započinje istraživati i pokušava dokučiti što mu nebo poručuje.

Samu se uskoro počinju događati neobične stvari za koje ni sam ne zna jesu li stvarne. Postaje zbunjeniji, rastrojen između stvarnosti i mašte, ljubavi prema voljenoj ženi i okrutnoj sudbini kojoj želi pobjeći. Može li se, uopće, pobjeći od sudbine?

Ukoliko niste čitali, imate moju iskrenu preporuku za ovaj roman. Pročitala sam je u jednom dahu i nisam mogla dočekati kraj jer kod Mussoa kraj nikad ne možeš sam predvidjeti, moraš ga dočekati i tako saznati sve ono što te muči od početka. Neke stvari se jednostavno dogode, ne možeš ih promijeniti koliko god to želio. Možda će neki čitatelji biti ljuti zbog okrutne sudbine koju glavni likovi prolaze, no događa se toliko obrata i preokreta da jednostavno ne znaš kako će na kraju sve završiti i što će biti s njima.