NUŽNE LAŽI – Diane Chamberlain

U ormaru su urezana dva imena; imena dviju djevojčica. Nešto se tamo neada bilo dogodilo, a to me je privuklo da čitam dalje i otkrijem što je to bilo. I nakon čitanja zadnje stranice likovi i događaji su me i dalje proganjali i dugo sam razmišljala o tome kakve su se stvari događale u prošlosti i postavljala sam si milijun pitanja na koje nisam mogla naći odgovore.

Jeste li vi lagali nekome zato što ste morali? Sigurna sam da jeste. Tko nije? Jesam za to da se uvijek govori istina i samo istina, ali ponekad je istinu zaista potrebno sakriti.

“Nužne laži” je jedna od onih knjiga koje su istovremeno mračne, srceparajuće i intrigantne. Autorica Diane Chamberlain, da bi ju napisala, provodila je opsežno istraživanje. Priča se temelji na istinitim događajima tijekom prošlog stoljeća. Od 1929. do 1975. godine u Sjevernoj Karolini je sterilizirano više od 7000 njezinih državljana. Eugenički program sterilizacije u svojim prvim godinama se provodio samo nad osobama smještenim u umobolnice, ali se pedesetih godina počeo provoditi i nad ženama koje su živjele od socijalne pomoći, bilo bjelkinje, bilo Afroamerikanke. Sterilizacija se smatrala načinom poboljšanja populacije jer se time sprječavalo začeće djece koja bi živjela “protraćenim životima” i olakšavao se život mentalno zaostalima koji bi morali odgajati tu djecu. Ovo je priča o jednoj takvoj obitelji.

Jane je upravo završila fakultet i udala se za muškarca svojih snova, uglednog pedijatra Roberta Forrestera. Iako su oboje potjecali iz srednje klase, bili su odgojeni na sasvim različite načine, te se njegova sredina znatno promijenila kad je dobio titulu doktora medicine. Značilo mu je jako puno da bude član ladanjskog kluba i igra golf s nekim od najuglednijih građana. to je bila prva, ali ne i jedina razlika između njega i Jane. Ona nije marila za slavu i bogatstvo, dok on jest. Tvrdoglava je, samouvjerena, mlada moderna žena koja je daleko ispred svog vremena. Započela je raditi prvi posao kao socijalna radnica i zbog toga se njihov zajednički svijet počinje jako brzo raspadati. Imali su vrlo različita očekivanja od svojih života, od svog zajedničkog života. U to vrijeme smatralo se da žena ne mora raditi, da sramoti supruga – pokazuje da on ne zarađuje dovoljno kako bi uzdržavao svoju obitelj. A do tuđeg mišljenja je Robertu jako bilo stalo.

Tako odlazi u okrug Grace, kojij joj je budio jako teške uspomene na oca i sestru, koji su poginuli u prometnoj nesreći. Posebno se vezala za jednu obitelj te ubrzo mora donijeti odluku hoće li poduzeti drastične mjere da im pomogne ili će izgubiti borbu protiv svega onoga što vjeruje da je nepravedno.

Jane nije odrasla nesvjesna što su siromaštvo i očaj, ali nikada nije imala mogućnost vidjeti izbliza kako takav život zapravo izgleda. Samo nakon nekoliko tjedana učenja, shvatit će da su i njeni “klijenti” ljudska bića s potrebama, željama i snovima. To su samo ljudi kojima su nametnuta pravila i propisi, čija je sloboda na neki način pokorena. Jedno takvo pravilo s kojim se Jane borila je “eugenika” ili sterilizacija radi poboljšavanja populacije. Konkretno, njoj bliske petnaestogodišnje Ivy Hart. Za neke je Jane bila junakinja, ali za druge je ona bila neprijatelj. Bila je istovremeno i prijetnja i spas. Bila je i ljubav i mržnja.

Morala je poslati zahtjev za Ivynu sterilizaciju koju nikako nije odobravala i odgađa je to koliko god je mogla. Sumnjala je u testiranje njene inteligencije, ali nije mogla pronaći način da ponovi testiranje.

To su bile riječi Janeine šefice Charlotte, koja je svaki dan sve više i više inzistirala na slanju zahtjeva. Kako uopće može biti šteta što netko nije glup?

Ivy Hart je mlada, sposobna djevojčica koja se brine za svoju staru baku i dvije godine stariju sestru, Mary Ellu, koja je mentalno zaostala i rodila je dijete sa svojih petnaest godina; bebu Williama, koji je centar obitelji. Zbog toga je bila izbačena iz škole. Pored sve te brige za njih troje, još je Ivy radila na farmi duhana te je pohađala školu. Nije joj bilo lako, posebnozato što je baka bila nemoćna, dijabetičarka koja i nije baš pazila na svoje zdravlje. Tu je i beba William, koji ima dvije godine i jedva izgovara koju riječ. Dok se bori sa svim tim teškoćama, a i sa svojom epilepsijom, shvća da je njima potrebno puno više nego što im ona može pružiti. Polako se uspijeva otvoriti i ostvariti nekakvu vezu s Jane. Vjerovala joj je, međutim, jednu je tajnu čuvala samo za sebe. Po noći, kad bi svi spavali, iskradala bi se iz kuće i tajno sastajala s Henryjem Allenom, sinom vlasnika farme. Maštali su o raznim stvarima, a jedna od njih je i odlazak u Kaliforniju. Mladi i zaljubljeni; hoće li njihova ljubav biti moguća? Hoće li uspjeti preživjeti pored svih tih prepreka? Možda je Jane upravo ta koja će im pomoći? Jane je kršila pravila gdje god je stigla.

Priča je ispričana iz dvije perspektive. Jednu priča Jane, a drugu Ivy, čija je priča ispričana njezinim tipičim jezikom i izražavanjem, s dosta slenga, tako da nam se sve čini realističnijim. To je ljepota ove knjige, to je ono što nam osvaja dušu. Priča je puna zapleta i tajni koje Jane polako otkriva te je tako kompleksna i nepredvidljiva.

U jednom od meni omiljenih citata Ivy kaže:

Tako jednostavno rečeno, ali tako istinito…