Zamislite da ste dobili priliku upoznati ovu mladu, talentiranu djevojku, koja je stvorila popularnu HBO-ovu seriju “Djevojke” i  koju obožavaju svi važni svjetski trend-makeri iz bilo kojeg medija. Prilazi vam susretljiva i nasmijana, potpuno prirodna, sretna da vas vidi. I onda – bum – bez ikakve najave, raširi pred vama krajeve svog balonera i obasja vas potpuno ogoljenom, necenzuriranom – samom sobom.

Upravo je to osjećaj koji će vas pratiti do zadnje stranice kada jednom razgrnete korice njene knjige – na momente će vam biti čudno, pa i neugodno; na momente će vas loviti oduševljenje i nekakav osjećaj rasterećenosti. Negdje ćete se vjerojatno smijati naglas, na drugim mjestima ćete kolutati očima ili se s gađenjem mrgoditi. No, jedno je sigurno – ravnodušni nećete ostati.
“Drukčija od drugih” je mala kolekcija autobiografskih eseja za koju joj je izdavač Random House platio oko 3.7 milijuna dolara. 

Lena je sjela i “natkala” jednu nadrealističnu tapiseriju svojih mladenačkih iskustava, redom čudnih i počesto neugodnih. Malo zbrda, malo zdola, pripovijeda nam Lena o svemu što je naučila na svojoj koži o svim onim stvarima oko kojih se vrti naše odrastanje i sazrijevanje: veze, seks, loše odluke, spolno zdravlje, prijateljstva, odnosi s obitelji, upoznavanje i mirenje s vlastitim tijelom, nalaženje svog profesionalnog poziva i svog mjesta u svijetu.

Pišući o ovim temama, Lena nije napravila ništa revolucionarno; o tim temama je već pisano, a pisano je i bolje i smješnije. No, Lena o ovim temama piše iz svoje posebne perspektive – s jednom nogom duboko u tabuu.

Sve to kroz niz anegdota koje, iako ispričane prpošnim jezikom koji si može priuštiti netko tko ih je sretno preživio, ipak ponegdje ostavljaju gorak okus u ustima zbog svoje izravnosti, beskompromisne iskrenosti.
Mnogi ovu knjigu svrstavaju u kategoriju “clit lit” – što bi bio nekakav tipični chick lit, s naglašenim erotskim elementima koji udovoljavaju, dopustite da budem izravna, ženskom klitorisu i njegovim potrebama. Znači, dosta seksa, dosta zavođenja, dosta prostora, pisanog ili gledanog, posvećeno ženskom međunožju.

Istina je da Lena jako puno piše o vaginama; točnije, svojoj vagini. Ali zašto ne? Previše je, čini mi se, materijala u kojemu muški autori za muške konzumente govore o ženskom spolovilu i tome kojim sve muškim užicima ono može poslužiti. Lena svojoj vagini daje status bliske prijateljice; najljepše trenutke su doživjele skupa, skupa preživjele one najteže, većinu vremena se dobro slažu, a ponekad zanemaruju ili čak nerviraju i iritiraju jedna drugu. I ono najbitnije, koliko god da se dugo nisu vidjele, među njima će uvijek postojati posebna veza i razumjet će se bez previše riječi. 😀 Objasnit će vam i zašto misli da je vagina naš najemocionalniji organ. 😀

Knjiga jest labavo organizirana zbirka eseja koji i sami pate od nedostatka strukture i šarmantnih digresija, što odražava jako dobro Leninu pomalo neurotičnu prirodu. Postoje stranice koje bih najradije iščupala jer su mi bile dosadni višak. No, postoje stvari koje su mi se jako, jako svidjele – dijelovi koji govore o razgolićivanju za kamere i kako doista izgleda snimanje scena seksa, popisi koji počinju sa “XY stvari koje sam Z” i sl. Super mi je njena hrabrost da s odmakom promatra sebe i svoje tijelo u službi umjetnosti kojom se bavi.

Lena pokazuje sklonost da te scenama i dijalozima u knjizi, kao i scenama i dijalozima u seriji, šokira i ostavi svoju publiku zatečenu jer su zaskočeni stupnjem intimnosti na koji nisu upozoreni. Dok sam čitala, ovo sam itekako osjetila na svojoj koži. Naletiš na rečenice koje započnu sasvim nevino i bezazleno, a onda usrljaš u njihov skandalozan završetak i sjediš tamo razjapljenih usta i imaš osjećaj da si upravo sve to na sav glas pročitala u sred crkve za vrijeme pobožne stanke u molitvi. I prasneš u smijeh. Jer ne samo da nisi očekivala takav završetak; još manje si očekivala da ćeš se prepoznati.

No, u konačnici, Lena uspješno radi ono u čemu je jako dobra i zbog čega se o njoj priča – pokazuje nam se onakva kakva jest, pokazuje nam sve ono što nismo navikli vidjeti toliko izravno, toliko neukrašeno; pokazuje nam svijet onakvim kakav je bez celofana. Ništa ne uljepšava; ne sakriva se, ne brani se i – što je najbitnije – nikome se ne ispričava zbog toga.

Miranda July je o njoj rekla da je uspjela u onome što hordama žena ne uspijeva – postati poznata pokazujući se u potpunosti, onakvom kakva doista jest, sva neskladna i nesavršena.

Ako ste voljni čitati o doživljajima žene koja svoje pogreške ne skriva, nego ih iznosi ovako javno, kako bi se ljudi prepoznali, nasmijali i prestali neke stvari shvaćati preozbiljno, prestali ih doživljavati kao osude – i ako ste pritom voljni oprostiti trapavo pisanje i too-much-information trenutke – navalite.

KAKO DO KNJIGE?

1. Na [email protected] do sutra u podne (17.6.2015. u 12:00h je krajnji rok za prijavu) pošaljite odgovor na pitanje: “Kako se zove popularna HBO serija koju potpisuje Lena Dunham?” (hint: ako ne znate ili se ne sjećate, bacite oko na početak recenzije).

2. Držite fige. 🙂