Preskočili ste ovu knjigu. Znam da jeste. Možda je čak niste ni zamijetili. Naslovnica je OK; autorica je lijepo dijete, ali taj naslov je malo mmmh. Teško je odlučiti se baš za ovu knjigu kada na vas s okolnih polica vrebaju nekakvi veliki Murakamiji ili Andrići, ili vam namiguju nekakvi rendžeri i lordovi, ili vam pažnju odvlače šuškave raskošne haljine običnih djevojaka koje samo što nisu ušetale na radar nekakvom bogatom, zanosnom mrgudu ili krvožednom koljaču.
Zbog neupadljive naslovnice i nezgrapnog naslova bi se moglo dogoditi da ova knjiga doživi sudbinu organa o kojem pripovijeda; da zbog svog neatraktivnog izgleda ili teme kojom se bavi ne dobije priliku čovjeku pokazati koliko je zapravo važno i nezaobilazno štivo za ovu godinu. 🙂
No, ako me malo poslušate i ako i meni i ovoj knjizi date priliku, znate što će se dogoditi? Naučiti ćete jako puno i ono što ćete naučiti će vas vjerojatno (potpuno neočekivano) toliko oduševiti da naučeno nećete moći zadržati za sebe i uskoro ćete ostati bez prijatelja i udvaratelja, a na obiteljskim ručkovima ćete postati persona non grata.
Ne, nisam krivo napisala niti ste vi krivo pročitali. 🙂
Što je tebi, Iva? O čemu ti bulazniš?
O tome, dragi moji prijatelji, da će vas ova knjiga upoznati s jednim čarobnim organskim sustavom i njegovim funkcijama! O tome, dragi moji prijatelji, da će vas toliko oduševiti složeni i elegantno osmišljeni mehanizmi kojim probavljamo hranu, puštamo vjetrove, podrigujemo, povraćamo i kakamo. Da. Kažem vam, fascinantno! Sve što ćete u ovoj knjizi saznati može vam poslužiti kao kriterij za odabir budućeg partnera – ako preživi večeru s vama, na kojoj mu (nakon što ste, naravno, pročitali ovu knjigu i još je ponijeli sa sobom da mu pokažete ilustracije) objašnjavate kako zapravo ne zna kako se pravilno obavlja velika nužda, onda je to čovjek za vas. 😉
Evo, sad ću se uzobiljiti, ali samo malo. Giulia Enders je mlada liječnica koja je 2012. godine održala predavanja na temu “Crijeva sa šarmom” u Freiburgu, Berlinu i Karlsruheu. Predavanja su postala izrazito popularna na YouTubeu, a za njega je osvojila prvu nagradu publike u okviru međunarodnog projekta poticanja znanosti i mladih znanstvenika. Njena namjera bila je približiti nama laicima najnovija (ma i ona malo starija) saznanja o jednom sustavu organa čiju važnost, čini se, ne shvaćamo dovoljno ozbiljno. Osim toga, željela je poučiti nas posebnoj vezi između crijeva i mozga, probave i našeg raspoloženja i psihoemocionalne dobrobiti. Njezinim riječima:
“Želim znanje učiniti dostupnim i pritom obznaniti i ono što znanstvenici pišu u svojim istraživačkim radovima ili o čemu razgovaraju iza zatvorenih vrata kongresa – dok mnogi drugi ljudi traže odgovore. Razumijem da su mnogi pacijenti, koji boluju od neugodnih bolesti, razočarani medicinom. Ja ne mogu prodavati čudotvorna sredstva i zdrava cijreva neće izliječiti svaku bolest. Ali ono što u svakom slučaju mogu, to je da na jednostavan i razumljiv način objasnim što se to događa u crijevima, kakve novosti donose nova istraživanja i kako s tim saznanjima svoju svakodnevnicu možemo učiniti boljom.”
Giulia Enders je održala obećanje; na jednostavan i razumljiv način objasnila je, od početka do kraja, dijelove i procese probavnog sustava te njegovu vezu i sa tjelesnim i sa mentalnim zdravljem. Uspjela je biti temeljita i beskrajno, beskrajno smiješna i zabavna. Oni koji me prate malo duže vjerojatno su prije nekoliko tjedana vidjeli moju objavu na Facebooku u kojoj poručujem da se ova knjiga nikako ne čita u bolničkim čekaonicama jer bi neobuzdane navale glasnog smijeha mogle uznemiriti ostale pacijente u čekaonici. 🙂 Ma, zapravo, evo vam screenshot toga što sam tada napisala:
Knjiga je takva od prve do posljednje stranice, a nekako, kada je pročitate, shvatite koliko ste novog o sebi naučili i koliko te mitova o hrani i zdravlju razbili.
“Pod našom se kožom uvijek nešto događa. Mi tečemo, pumpamo, sišemo, stišćemo, pucamo, popravljamo i nanovo gradimo.”
Giulia kreće odmah u… Pa, ne u glavu. Zapravo, kreće ravno u stražnjicu i već u prvim poglavljima govori kako se kaka i kako se to treba ispravno raditi. Ali, Iva, daj, pa i beba zna kako se to radi, kako ja ne bih znala? Uostalom, degutantno je… Grdno se varaš, prijateljice ili prijatelju moj. Očito, i za ovaj proces je dobro poviriti u upute. Kao i u one u avionu. U slučaju – well – nužde. A kad sve obavite po nacrtu, Giulia vam daje i nešto što se zove Bristolska ljestvica oblika izmeta, pa po njoj možete procijeniti u kakvom vam je stanju probava. 🙂
Savjet: ne dopustite da vam se muževi i dečki dokopaju te ilustrirane ljestvice i zalijepe si je pored zahodske školjke. Pretpostavljam da već dovoljno vremena provode u zahodu, pa još ako se upuste u kompariranje i analizu onoga što su tamo napravili, tko će ih istjerati van?
Jesam ja ono rekla da ću se uozbiljiti? No, evo, sad ću. Hmmm-khm.
Znači, doista čovjek nauči neke ozbiljno impresivne stvari o sebi i svom probavnom sustavu. Zapanjit će nas podatkom koliko slike zapravo proizvedemo tijekom dana. Objasnit će nam da crvuljak i slijepo crijevo nisu ista stvar; da maslinovo ulje nije čarobna supstanca za kožu i kosu, već da može iritirati; da je jedenje sirove hrane (jedan od popularnih pokreta u industriji zdravlja) zapravo manje-više beskorisna rabota te da sva graja oko “zločestog” glutena ne bi trebala biti baš tolika.
“Čovjek nikada ne smije podcijeniti utjecaj prehrane na svoje zdravlje.”
Objasnit će nam kako i zbog čega točno nastaju alergije na hranu i zašto baš na određenu hranu. Objasnit će nam zbog čega maženje s mamom može bebu sačuvati od bolesti u kasnijem životu i zbog čega je dobro što se dijete prilikom poroda i prolaska kroz porođajni kanal svo oblijepi majčinim bakterijama “tamo dolje”. Zapravo, crijeva su prvi organ kojim doživljavamo svijet.
“Crijeva i mozak već zarana surađuju. Oni oblikuju velik dio našeg prvog osjećajnog svijeta još dok smo dojenčad. Uživamo u ugodnoj sitosti, očajavamo zbog gladi i mučimo se s nadutošću i vjetrovima. Osobe od povjerenja nas hrane, poresvlače i podignu nas na rame da podrignemo. Kao male bebe naš se osjetni ‘ja’ sastoji od crijeva i mozga. Kako postajemo stariji, sve više doživljavamo svijet svim osjetilima.”
Autorica nas upoznaje s našim čudesnim imunološkim sustavom i bogato naseljenim crijevima. U našim crijevima, naime, stanuje više od tisuću vrsta bakterija. Plus još razne gljivice, virusi, kvasci te razni jednostanični organizmi.
Kada nas upozna sa čudesnim crijevima koja, zbog toga što imaju vlastiti živčani sustav, mogu raditi čak i kad se prekine njihova veza s mozgom (drugi organi nemaju tu sposobnost), objasnit će nam na koji način međuigra mozga i crijeva određuje naše zdravlje. Moglo bi se lako dogoditi, dragi moj čitatelju ili čitateljice, da nakon čitanja ove knjige s pobožnim strahopoštovanjem nasloniš dlan na svoj trbuh i kažeš. “Hvala… Nisam to znala/znao. Wow. Čudesno. To je doista čudesno.” Nakon što pročitate ovu knjigu, moglo bi vam biti još manje jasno zbog čega vam je partner izgubio tek dok mu za večerom prepričavate neke stvari iz knjige. Ali to je tako nevjerojatno divno, stvarno! 🙂
Već negdje na pola pročitanje knjige znala sam da će ovo biti naslov koji ću najviše poklanjati ženama koje poznajem. Ne toliko zbog toga što će im dobro doći korisne informacije o probavi (dobro, to svakako) već zbog tog načina na koji Giulia piše; ako je kvalitetna prehrana trećina zdravlja, higijena druga trećina, onda je smijeh svakako onaj treći komadić slagalice.
U tih par dana koliko sam čitala knjigu, moj dragi me je znao jedno 20-ak puta dnevno pitati: “E, jesi našla još šta zanimljivo u onoj knjizi? Daj, reci… Ma daaaaj? Wow… tko bi rekao… pfff…” A počelo je jednim zgodnim saznanjem već negdje pri početku knjige…
Ja: “Ej, jube…”
On: “A?”
Ja: “Znaš ono kako se ti gooooodinama svako jutro budiš s grloboljom i svaki put mi kažeš: ‘Uh, lovi me nešto, prehladit ću se, grlo me jebe’?”
On: “Aha?”
Ja: “E, pa znaš od čega ti je to?”
On: “A?”
Ja: “Zbog toga što noću ne lučimo ni približno onoliko sline koliko lučimo preko dana, a u slini se nalazi jedna tvar koja se zove opiorfin i snažniji je u supresiji bolova od morfija, pa kako ga preko noći manje izlučujemo kroz slinu, tako sve te naše hiperosjetljive sluznice jače osjećaju nadražaje koje preko dana ne osjećaju jer normalno slinimo.”
On: “Aha. Dakle…”
Ja: “Dakle, nije ti ništa. Već preko deset godina pizdiš bezveze.”
Ukratko, crijeva nisu nikakav banalan organ. Ako cijeli svoj organizam zamislimo kao Mission Impossible film, onda naša crijeva nikako nisu onaj neki siroti no-name Indijac koji je toliko nebitan za čitavu radnju da pogine već negdje na početku filma, bez ikakvih posljedica na radnju. Ne. Toliko našeg zdravlja i našeg subjektivnog osjećaja sreće i zadovoljstva ovisi o zdravim crijevima.
Molim vas, ako ste pustili da vam ova knjiga preskoči to-read listu, napravite joj mjesta i to negdje pri vrhu. Uvjerena sam da je ovo nešto najkorisnije što ćete pročitati ove godine, a još će vas dobro zabaviti i nasmijati.
KAKO DO KNJIGE? (***DARIVANJE ZAKLJUČENO***)
Nakladnička kuća Znanje nekome od vas poklanja primjerak ove knjige! Kako biste sudjelovali u darivanju, vratite se na Facebook stranicu i u komentarima ispod objave recenzije i darivanja napišite jeste li ikada kod sebe primijetili da vam je nekakva promjena u prehrani, koliko god malena bila, donijela uočljive koristi po zdravlje i raspoloženje.
Hvala vam! :-*
0 Comments