Serijal „Nasljeđe“ sastoji se od knjiga „Eragon“, „Prvorođeni“, „Vatra“ i zadnja knjiga još nije prevedena na hrvatski jezik, ali može se naći na engleskom „Inheritance“ ili čak na srpskom „Kripta duša“.
Christopher Paolini je bio maštoviti tinjeđer kada je osmislio prvu knjigu „Eragon“. Imao je samo 15 godina! Osvojio je čitatelje i stekao poklonike diljem svijeta koji su s nestrpljenjem očekivali svaki sljedeći nastavak. I to s razlogom. „Nasljeđe“ je serijal izrazito maštovito napisan, jednostavno se čita (nije kao kod G.G.Kaya kada sam vodila bilješke), napetost je prisutna kroz cijeli serijal. Oduševljavaju broje intrige i izdaje, ratne strategije, različita bića, drevni jezik te čarolije…
Ah ta fantastika!

Paolini je stvorio bajkoviti svijet, Alagaesiju. Prije mnogo tisuća godina, nastanjivali su je zmajevi i vilenjaci. Međusobno su ratovali dok nisu shvatili da im je zapravo potreban mir. Osnovali su red jahača zmajeva koji bi taj mir održavali kako te dvije rase nikada više ne bi ratovale. Oni su bili odgajatelji, iscjelitelji, filozofi i čarobnjaci kojima se produžio životni vijek.
Kada su u Alagaesiju brodovima došli ljudi, i oni su mogli postati članovima reda, a tada su je nastanjivali i patuljci, Urgali te još neke neugodne rase. Urgali su ubili zmaja jahača Galbatoriksa koji je bio očajan i shrvan. Od reda je zatražio novog zmaja, no oni su mu odbili pružiti drugu priliku. Galbatoriks je odlučio svrgnuti red jahača zmajeva i osvetiti se. Ukrao je zmaja Šruikana i crnom magijom ga natjerao da mu služi, te oko sebe okupio trinaest jahača izdajnika reda „Zakleti“. Pomoću njih je ubio vođu jahača Vrala, svrgnuo jahače i proglasio se kraljem Alagaesije. Ubio je sve živuće zmajeve i jahače koji mu nisu htjeli prisegnuti, a i ukrao je tri zmajeva jaja kako bi ih prisilio jednog dana da mu služe.
Vilenjaci i patuljci su pobjegli van njegovog dosega; vilenjaci su se skrivali u začaranoj šumi, a patuljci unutar ogromne planine Beor. Na jugu zemlje su se okupili i ljudi koji nisu htjeli biti pod upravom Galbatoriksa, te su osnovali neovisnu zemlju Surda. Sve su te rase skrivale i branile pobunjenike koji su sami sebe nazvali Vardeni.
Galbatoriks je bio moćan čarobnjak, vladao je strahom i htio pokoriti svakog, no zbog prostranstava Alagaesije nije mogao vladati svima na udaljenim lokacijama. Zato je čekao mlade zmajeve kako bi pomoću njih uspostavio svoju vlast nad udaljenim dijelovima, vilenjacima, Vardenima i patuljcima. Nije očekivao da bi Varedni mogli ukrasti jedno zmajevo jaje i potpuno poremetiti njegove planove.
Dvadeset godina je prošlo od zadnjeg rata. Dvadeset godina nitko se nije mogao suprotstaviti zmaju Šruikanu i njegovom vladaru Galbatoriksu. On je svojim čarobnjaštvom povećao zmajevo tijelo te je zmaj bio strah i trepet. I sasvim neočekivano, na planini Hrbat, mladi Eragon koji je bio u lovu, naišao je na plavi kamen. Pretpostavljate, plavi kamen nije bio kamen…bilo je to jaje…. zmajevo jaje. Uskoro se iz njega izlegla zmajica Safira.
I Eragonu se mijenja život. Postaje jahač i nailazi na brojne skrivene prijatelje koji mu pomažu, obučavaju ga i treniraju za ono što je očigledno neizbježno – za sukob sa najmoćnijim jahačem u povijesti Alagaesije i njegovim zmajem Šruikanom.
Nakon „Eragona“ izdani su serijali „Kronike Geographia Imaginaria“ Jamesa A. Owena koji podsjećaju malo i na „Kronike iz Narnije“, ali s glavnim likovima piscima i književnicima Velike Britanije (preporučam svakako, odlično zamišljeno, ali namijenjeno više mlađoj populaciji) te „Temeraire“ Naomi Novik koja povezuje zmajeve i prvi svjetski rat.
—o—
„Nasljeđe“ ima pozamašan broj stranica, no neka vas to ne plaši. Svaku stranicu se isplati pročitati. Šteta što je filmska ekranizacija zakazala te je snimljen samo film „Eragon“ (ne baš uspješan),  iako fanovi priželjkuju da Fox snimi nastavke. Za sada nam ostaje jedino uživanje u knjigama.