Ece Temelkuran u svom romanu “Žene koje pušu u čvorove” donosi priču o životu žena u arapskom svijetu. Priča započinje upoznavanjem tri žene na terasi jednog hotela, a glazba koja dopire do tog mjesta odvedi ih do četvrte žene, Madam Lile, s kojom kreću na putovanje. To su žene koje imaju svoje tajne i svoje razloge zbog kojih su se upustile u tu avanturu. Na putovanju jedna drugoj otkrivaju svoje tajne, a pravi razlog putovanja Madam im otkriva tek pred kraj putovanja, a to je njena osveta muškarcu koji joj je uništio život.

Na putovanju prolaze kroz ratna područja i pustinju te na kraju prelaze Sredozemno more. Roman “Žene koje pušu u čvorove” prije svega govori o položaju žena u arapskom svijetu. Ističe se kako se zapravo radi o svijetu u kojem vladaju muškarci.

“Nas tri žene stojimo usred kafića, u ambijentu horor-filma o zavjetu na šutnju koji je započeo našim ulaskom!”

U romanu se veliki naglasak stavlja i na životne priče glavnih junakinja. Amira je plesačica, a takvo zanimanje se ne smatra poželjnim u svijetu u kojem živi. Sama autorica je jedana od junakinja, ona je novinarka. Njeno zanimanje u Turskoj je veoma opasno stoga se odlučuje za odlazak na putovanje umjesto povratka u vlastitu domovinu. Treća junakinja je Maryam. Njena priča je kompleksna i ona svoju životnu priču otkriva tek pred sam kraj putovanja baš kao i Madam Lila.

“Ako ljudima ne postavite pitanje vezano s tragovima na njihovim licima, ne misle da ste pristojni, nego da im niste vidjeli lice.”

Putovanje opisano u romanu predstavlja borbu žena da ostvare svoje ciljeve. Iako na početku putovanja samo Madam Lila ima svoj cilj koji želi ispuniti, tijekom putovanja i ostale tri žene spoznaju više o sebi i svojim ciljevima.

“Što god božici padne na pamet da učini, ona to učini. Božica se ne predaje svojoj sudbini, ona je odabire.”

Objašnjenje naslova romana također se otkriva kroz razgovor glavnih junakinja. Naime Madam Lila objašnjva preostalim ženama koliko je u životu važan njihov dah. Žene zapravo upuhuju svoj dah u sve oko sebe pa i u svaki svoj odnos s drugim ljudima.

“Shvatit ćete da je život u vašem dahu. Nije ni na jednome drugom mjestu, ni na jednoj drugoj stvari.Vi ćete stvarati život. Puhat ćete svoj dah… Život… jest koliko i vaš dah.”

Roman je pisan na način da se u svakom poglavlju sazna kraj priče pa se onda vrati na radnju koja je dovela do takvog raspleta. U nekim trenutcima dok čitate imate osjećaj da su pojedini djelovi radnje besmisleni međutim već nakon par stranica shvatite da se priča slaže u savršenu cjelinu. Recenziju pišem za dan žena, a roman nas može posjetiti koliko žene mogu biti jake ako se udruže i zajedno pušu u čvorove.

– Tea