Nakupilo se meni sitnica o kojima mi se drobi, pa da ih pobacam u još jednu košaricu. 🙂 Prvo, baš sam jučer objavila recenziju za knjigu “Serena” od Rona Rasha i napisala kako se ludo veselim filmu i kako mislim da će Lawrence-Cooper odraditi spektakularan posao! Pa sam pogledala film u međuvremenu. Jedva… I došlo mi je da si registriram Twitter profil samo da mogu gospodinu Ronu Rashu napisati nešto tipa: “My condolences, dear sir, za ono što uradiše Vašoj knjizi.”
Tko god je pisao scenarij je možda samo izdaleka bio nadahnut knjigom, tu nije bilo nikakvog prilagođavanja knjige filmu. Od prve scene toliko toga ne prati knjigu; ljudi koji su ubijeni u knjizi, ovdje preživljavaju i obrnuto, pola bitnih likova nema, u prvi plan su dovedene neki neuzbudljivi, nebitni elementi priče, radnja se raspala i zbog tih nekih promjena naprosto završetak nije mogao biti šokantan vrhunac događaja koji su se pleli i pleli, nego… ne znam šta je ono bilo. Za priču ključne scene se nikada nisu pojavile i još je glavni lik, Serena, izobličen iz jedne opako inteligentne “puppetmistress” u histeričnu ženskicu koju slamaju ljubavne nedaće i neispunjena uloga majke. Ne mogu vam opisati koliko bjesnim na ovaj zamorni klišej. Ne znam kako se drugačije izraziti nego – netko joj je otkinuo muda, eto, da bi je pretvorio u još jedan tipični ženski lik. Preko dva sata sam ja svom dragom, kojeg sam natjerala da to gleda, pizdila: “Šta je ovo? Ovo se nije dogodilo. Ni ovo. Nikad. Znaš zapravo što se dogodilo? Znaš zapravo čija je to bila ideja? On ovdje nikad nije bio. Ovaj nije preživio. Ovaj nikad nije umro. Želiš li sad znati stvarno kako je sve završilo?” I njegov komentar na kraju kad me poslušao: “Pa dobro, koja budala je iznakazila radnju ovako?”
Dakle, dragi ljudi… ja sam razočarana. Duboko, duboko razočarana. Ne znam čak ni jesu li njih dvoje glumaca dobro odradili svoj posao kad su to bili neki sasvim treći likovi. :-/ Blah. Čitajte knjigu. Pa onda možda pogledajte film. Možda. Ne radi uživanja u samom filmu – sudeći po zvukovima koji su dolazili s mjesta na kauču gdje je moj dragi ležao, uživanje u ovom filmu je težak zadatak – nego radi usporedbe. Bleh… :-/
—o—
Sad malo veselije stvari! Htjela sam samo spomenuti kako se u studenom dogodilo nekoliko krasnih stvari koje su me jako usrećile! Prije svega, prvi Books and Photos Izazov je uspješno obavljen i, kako sam obećala, ali još to nigdje službeno nisam objavila (kreten spori) – nagradu za izazov dobila je Monika, kreatorica bloga i FB-stranice Hrpa Knjiga za ljubitelje čitanja. Kao nagradu si je odabrala knjigu “U traganju za Alaskom” Johna Greena i javila je da ju je dobila! 🙂
Nadalje, oni koji me prate od početka znaju da sam blog započela 14.8.2013. godine i obvezala se da ću napisati 100 recenzija, mala vježba u dugoročnoj, višemjesečnoj (ispade i višegodišnjoj) samodisciplini i onda odlučiti želim li nakon toga nastaviti održavati blog i nastaviti pisati recenzije. U studenom sam došla do pola!!! 🙂 Recenzija knjige “Sad te ostavljam” Jonathana Troppera bila je 50. recenzija, a recenzijom knjige “Serena” sam načela drugu polovicu od ukupnog broja recenzija na koje sam se obvezala. Držim si palčeve! 🙂
—o—
Znate koliko je Bibliovcina Facebook stranica imala fanova/likeova prije nego što me ugledala jedna draga i ljubazna djevojka, autorica jednog beauty&lifestyle bloga? 320. Znate koliko ih sad imam? 381. I dobar dio te cifre se popunio upravo nakon što je ona spomenula i mene i moj blog na svojoj FB-stranici i na svom blogu. U razgovorima koje smo vodile preko FB-inboxa (koji su se sastojali od mog klanjanja i zahvaljivanja uglavnom :D) spomenula je da bi baš voljela pročitati knjigu “Agnesina ispovijed” od Hannah Kent. Knjigu koju sam ja kupila na Interliberu i planirala je pročitati i recenzirati za Bibliovcu. I rekla sam joj da je njena! 🙂 To je najmanje što mogu učiniti, kad ne želi reći kako drugačije da joj se zahvalim! 🙂 Eto, draga Ivana, sad se samo trebamo čuti gdje i kako da ti dostavim ovu krasnu knjigu! Je, krasna je stvarno, recenzija ide kroz dva-tri dana. 🙂
I da to je bude jedina divota vezana uz ovu knjigu, dogodilo se još nešto. Mislim da nisam jednom spomenula kako izbjegavam čitati hrvatske prijevode popuarnih knjiga jer se toliko toga u lošim, brzim i nevještim prijevodima izgubi ili promijeni ili naprosto izostavi. A kada me prijevod glatko usisa u priču i kada mi priča okupira ne samo kognitivnu nego i senzornu pažnju (mirisi, okusi, itd.) onda znam da moram naći prevoditelja i barem u svojoj glavi ga izljubiti dok ne poplavi. 🙂 Kako sam se iznenadila kad sam išla potražiti prevoditelja ove knjige! 🙂 Ispade da se radi o jednoj krasnoj, pametnoj, zabavnoj djevojci koju sam upoznala u svibnju ove godine kada sam se sama uputila na agencijsko vikend-putovanje na jezera sjeverne Italije. 🙂 Uživala sam u njenom društvu i društvu njenog supruga, koji su ovako naizgled obični, nekomplicirani ljudi, a zapravo su genijalno organiziran par globetrottera s kojima bi čovjek mogao danima sjediti i pričati, ili ih barem slušati dok pričaju. 🙂 <3 <3 <3
Zamolila sam je (zapravo sam zahtijevala) da mi kaže koje je naslove ona još prevodila, pa mi je skromno, uz napomenu da nekima od njih ni sama nije uvijek savršeno zadovoljna, dala popis. 🙂 Ako nekoga zanima, evo ga tu:
E da! Jeste li znali da se šuška da će Jennifer Lawrence glumiti Agnes u filmu koji se snima po knjizi? 🙂 Can’t wait!
—o—
Osim toga, pripremala sam se lagano za skorašnje kićenje kuće i božićnog drvca. Prošle godine sam htjela da mi bude svo nekako modro, plavo, srebreno i morsko drvce, pa sam tijekom godine radila ukrase od školjkica. Ove godine sam htjela crveno-zlatni bor i to ukrašen, između ostaloga, citatima iz knjige koje sam pročitala tijekom godine. 🙂
I nešto što naprosto moram spomenuti – sasvim slučajno sam, preko zajedničke prijateljice, naišla na hand-craftericu Zvrko Vilenjak (ima je i na Njuškalu) koja radi ukrase od filca, a ja sam se oduzela kad sam vidjela ove ovčice i morala sam si ih naručiti! 🙂 Bili su gotovi jako brzo, jako su kvalitetno rađeni, čvrsti su i lijepi i medeni i jedva čekam da ih okačim na zelene iglice! 🙂 Savršeni ukrasi za Bibliovcino božićno drvce!
—o—
Pretpostavljam da ste svi već vidjeli najnoviji i najslužbeniji trailer za “50 nijansi sive”? Ima već neko vrijeme da je “vani”, a ako niste bacili oko, evo ga:
… ma koliko god ja njih gledam u ovim nekakvim video-isječcima koji najavljuju film, ne sjedaju oni meni još uvijek, ne vidim ih kao Annu i Christiana. Možda me i iznenade još…
A onda se još genijalna Ellen DeGeneres dosuče filma i napravi svoj sprd-trailer i sad više ne mogu nikako film shvatiti ozbiljno. 🙂
—o—
Spomenula bih još da je Goodreads nedavno, na temelju 3 317 504 glasa čitatelja i članova, objavio pobjedničke naslove za knjige iz niza žanrova za 2014 Choice Awards. I da je u sekciji “Fiction” knjiga “Landline” od Rainbow Rowell na prvom mjestu! 🙂 <3 <3 <3
A sada ću morati, kada budem slagala TBR listu za 2015. godinu, baciti oko i na druge naslove iz iste kategorije i iz drugih kategorija koje nisam nanjušila ove godine. 🙂
—o—
I za kraj – našla sam svoju srodnu dušu, luta negdje bespućima Interneta! Vrati mi se! 😀 I ponesi barem 5 porcija sa šećerom i cimetom! 😀
Toliko u ovoj košarici! Hvala na strpljenju, nadam se da ste se zabavili! 🙂
Uvijek me nasmijes,tako da pas ima nocne more od mog citanja tvojih tekstova.Nadam sa da nece sad poceti piskiti po noci u moj krevet,od svih tih stresova:-).Sretno i da sto prije dodjes do sto vise prstiju…jel…khm,khm…
Ahaha, hvala! <3 Da, brojim na prste već… i mislim da bi se trebala uvesti i psihološka mjera za spremnost majke na lansiranje —> izraženo u dignutim (srednjim?) prstima; 1 prst – ok, stvarno je sad malo gnjavaža; 2 prsta – ne, stvarno, fak of već jednom, uozbilji se i počni se namiještat glavom prema dolje; 3 prsta – (namještenih tako da tvore nišan i pištolj) ne znam koga bih prije, dijete moje, sebe, tebe ili ćaću ti; 4 prsta – jedva čekam tu malu satisfakciju brojenja 4 crvene mrljice od toga što te netko zveknuo po guzici da prodišeš… (sve do)… 10 prstiju – s ovoliko ću te prstiju zadavit kad te vidim! 🙂 Ma joj, a zapravo sam usrana od straha i veselim se susretu. 🙂
Imaš divan blog, nastavi ga i dalje pisati :).Pročitala sam nekoliko recenzija koje su me još više zaintrigirale za naslove koje sam i sama namjeravala pročitati 😀
5 Comments
Mala Mudrilica
Ja bas volim tvoje kosarice 🙂
Anonimno
Uvijek me nasmijes,tako da pas ima nocne more od mog citanja tvojih tekstova.Nadam sa da nece sad poceti piskiti po noci u moj krevet,od svih tih stresova:-).Sretno i da sto prije dodjes do sto vise prstiju…jel…khm,khm…
Iva (Bibliovca)
Hvala puuuno! 🙂 <3
Iva (Bibliovca)
Ahaha, hvala! <3 Da, brojim na prste već… i mislim da bi se trebala uvesti i psihološka mjera za spremnost majke na lansiranje —> izraženo u dignutim (srednjim?) prstima; 1 prst – ok, stvarno je sad malo gnjavaža; 2 prsta – ne, stvarno, fak of već jednom, uozbilji se i počni se namiještat glavom prema dolje; 3 prsta – (namještenih tako da tvore nišan i pištolj) ne znam koga bih prije, dijete moje, sebe, tebe ili ćaću ti; 4 prsta – jedva čekam tu malu satisfakciju brojenja 4 crvene mrljice od toga što te netko zveknuo po guzici da prodišeš… (sve do)… 10 prstiju – s ovoliko ću te prstiju zadavit kad te vidim! 🙂
Ma joj, a zapravo sam usrana od straha i veselim se susretu. 🙂
Ness
Imaš divan blog, nastavi ga i dalje pisati :).Pročitala sam nekoliko recenzija koje su me još više zaintrigirale za naslove koje sam i sama namjeravala pročitati 😀
P.S. posjeti i moj blog, tek ga počela pisati,a novih čitatelja nikad dosta 🙂
XOXO
Ness
http://nessielicious.blogspot.com/