O ovoj knjizi se puno govori, puno piše i uglavnom se naglašava kako je brutalno duhovita, smiješna, urnebesna, a na mene nije ostavila takav dojam. Zanima me tematika 2. Svjetskog rata i sam Hitler, možda mi zato pojedine rečenice napisane kao crni humor nisu humor, nego su samo crne.  No ipak, ima par humorističnih fraza koje krase ovaj roman, pa ću njih iskoristiti za citate. Na jednom portalu su moj dojam (koji se svodio na „knjiga me je ostavila…meh…“) prokomentirali kako se knjiga čita između redova i kako ima slojevite poruke. Wow, slojevite poruke! Ne znam za njih, ali znam kakav je dojam knjiga ostavila na mene. Spremni? Krećemo ☺

—o—
Ljeto, kraj kolovoza (točnije 30.08.) 2011. godine, na livadi usred Berlina se budi Hitler, glavom i bradom i u svojoj uniformi, ne izgleda ni dana stariji od svojih 56 godina i ne zna kako se našao na toj livadi. Nakon što je vidio datum na novinama, onesvijestio se. Zar je tako malo potrebno jednom Führeru? Prodavač novina mu nudi smještaj, prehranu i nešto svoje odjeće u svom kiosku dok se ne snađe, misleći kako se radi o glumcu koji čeka svoju veliku priliku. Prodavač novina ga jedva nagovori da odnese svoju uniformu na čišćenje, kako bi se u najboljem svjetlu mogao predstaviti ukoliko mu se pruži prilika.
Dvojica muškaraca s televizije ga „otkrivaju“ i rješavaju njegovo stambeno i novčano pitanje. Televizijski programi ga zbunjuju zbog previše informacija koje se odvijaju istovremeno. Neistine na televiziji su ga čak dovele do bjesnila. Zanimljivo je gledati sa strane kako bi zapravo nekome iz prošlosti izgledala naša svakodnevica. Čovjek se zapita.
Hitler je bio spavalica, a uvijek sam mislila kako se dizao u 4 sata ujutro kako bi sve stigao obaviti. A ne! Sljedeća dva citata opisuju njegovo gledanje na nas ranoranioce i na uobičajeno osmosatno radno vrijeme. ☺
„I have suggested to several of these eight-hour logicians that they ought to start work at ten o´clock at night, thereby allowing them to leave at six in the morning and perhaps even arrive home before it is time to get up.“ 
Ovo me podsjetilo na izjavu jednog srpskog (nikad ne znam kaže li se „srpski“ ili „srbijanski“) glumac izjavio kako tako kasno liježe i tako se rano budi da će jednom sam sebe susresti na stubištu. ☺
Štošta Hitlera iznenađuje u današnjem svijetu: jezik mladih, nedostatak gramatike i književnih riječi, no i njemačka vlada:
Njegovo prvo pojavljivanje na televiziji nije prošlo neopaženo, postao je hit na youtube-u i počeli su izlaziti članci u regionalnim novinama o njemu. Napravili su mu i web stranicu „Führer Headquarters“ i njegova „glumačka“ karijera počinje napredovati.
Najbrutalniji dio knjige je kada njegova tajnica daje otkaz jer ju na to nagovori baka kojoj su ubili cijelu obitelj u logoru. Baka se ne može pomiriti s tim da joj unuka radi za nekoga kome je očito Adolf Hitler uzor (naravno, ne sluteći kako se radi o Njemu). Hitler osobno dolazi toj baki i govori joj sve što želi čuti, kako bi unuka ostala raditi za njega. Dakle, laže joj u lice i na kraju mu baka povjeruje. Odvratno!
Hitlerova popularnost raste iz dana u dan, dobija ponudu za novu knjigu i novu emisiju na što pristaje i život je lijep! Knjigu sam čitala do kraja jer me zanimalo odakle se on stvorio na toj livadi, zašto baš u kolovozu 2011., da li je sve to bio san i na kraju nisam dobila odgovore. Bit će da je ovo roman kao Mikijev almanah, mogu izabrati različite verzije kraja romana, pa svakih mjesec dana roman završi drugačije. ☺
—o—
U konačnici ovo nije „ha-ha“ knjiga na koju ćete se valjati od smijeha, ovo nije Jeff Dunham niti lutka terorist, ovdje se radi o satiričnom djelu koje ismijava našu stvarnost, naše poimanje svijeta i pogotovo slavnih osoba. S obzirom koliko ima poznatih koji su poznati iz nama nepoznatih razloga, ništa me ne čudi.
U knjizi se bar ograđuju od teme ubijenih Židova u ratu, u smislu „to nije smiješno, nećemo u to dirati“, no Hitlerova kampanja, koja je sve samo nije glumatanje (jer se radi o pravom pravcatom Hitleru), je gledateljima duhovita i on se gleda kao novo tv-lice koje će srušiti sve rekorde. Pomalo naivno!
Meni je knjiga zaista ostavila „meh :/“ dojam. Skrivene poruke, čitanje između redova i ostalo vrlo rado ostavljam onima pametnijima od sebe jer očito nisam dorasla ovoj knjizi. Možda sam i suviše svjesna gdje živim, život živim budna promatrajući svijet oko sebe. Možda za ovu knjigu treba biti otkačeniji ili mrvicu naivniji, zaista ne znam. Zato pozivam sve koji su pročitali knjigu da iskoriste u komentarima svu raspoloživu artiljeriju i otkriju mi nešto što ja nisam ulovila u ovom djelu.
Hvala vam na strpljenju i do čitanja.