Oprah Winfrey, voljena voditeljica Oprah Winfrey Showa uz koji je dobar dio nas odrastao i uz čije “post-Oprah-Show” projekte nastavljamo rasti, godinama je na zadnjim stranicama svog časopisa O, The Oprah Magazine dijelila sa čitateljima lekcije iz svog života u kolumni koju zove “What I Know For Sure”.
Da je to stvarno – i još uvijek – tako, vidite iz nekoliko mojih primjeraka časopisa. 🙂
Kako je do te kolumne, a i ove knjige, došlo?
Prije otprilike šesnaest godina, pokojni filmski kritičar Chicago Sun-Timesa, Gene Siskel, postavio joj je pitanje koje je znao postavljati poznatim osobama s kojima je vodio intervjue: “Reci mi u što si posve sigurna?” Iako ju je tada pitanje zateklo i dočekalo nespremnu, potaknulo ju je da preispituje svoja iskustva i lekcije koje su se kroz godine iznova pokazale kao čvrste, nepomične istine. O njima je godinama pisala u kolumni na zadnjoj stranici svog časopisa.
Ova knjiga nastala je nakon što je Oprah odlučila sjesti, prolistati sve te kolumne, prosijati sve naučene lekcije ne bi li naišla na pregršt onih koje su kroz godine zadržale dijamantni sjaj i čvrstoću te se iz godine u godinu pokazale i dokazale kao nepobitne. Kako i sama kaže u knjizi, u tim kolumnama je tražila ona uvjerenja i istine koje se nisu promijenile s prolaskom vremena.
I pronašla ih je; spoznaje od kojih je bježala, zbog kojih je plakala, s kojima se mirila i zbog kojih se smijala, ali zbog kojih je postala ono što je danas. U svojoj novoj knjizi “Ono u što sam sigurna” podijelila ih je s nama.
Svoje poruke – ono u što je sigurna – sakupila je u osam tematskih poglavlja; u svakome od njih nam opisuje kakav joj je život bio prije lekcija koje je naučila, kako ih je naučila, od koga ih je naučila i kako su joj do dana današnjega nastavile mijenjati život nabolje.
Dva sata mira i tišine (i dobre kave) za brojne lekcije na ovih osam tema;
meni najinteresantnije su moć, mogućnost, otpornost i čuđenje. 🙂
Ono što nam nekad za tijelo predstavlja dva sata mira i tišine, fokusiranosti na sebe, šetnje, trčanja, plivanja, masaže, plesa, ukusnog obroka zbog kojeg se osjećamo oživljeno i oporavljeno – to bi ova knjiga bila za dušu. Što se mene tiče, može odmah na istu policu sa Bucayevim knjigama. 🙂
Moram priznati da mi nedostaje Oprah Show. Vidi se valjda po tome što još tu i tamo kupim O, The Oprah Magazine. Na Youtube-u i sadašnjoj OWN web-stranici (Oprah Winfrey Network) se mogu pratiti ostale emisije koje je pokrenula nakon što je dovršila Oprah Show, ali sve u komadićima, insertima, najavama i nekolikominutnim isječcima. Neće to do nas i naše televizije, čini mi se. Valja imat’ love za sve te divne strane emisije, programe ili kako već to ide, laik sam na tom polju, ali pretpostavljam da su novci u pitanju. 🙂 Ako niste već, svakako bacite oko na ovaj intervju sa Elizabeth Gilbert kada budete imali sat vremena za sebe.
—o—
—o—
Oprah je i kao žena i kao Afroamerikanka odrastala izložena najmanje dvostrukoj lavini diskriminacija i svjesna je da, iako su danas stvari nešto bolje, ipak nisu ni približno zauvijek razriješene. Zbog toga posebno volim njene lekcije o hrabrosti da se ograničeno vrijeme koje nam je svima dano (i to samo jedan jedini put) iskoristi za naše vizije, za potragu za onim od čega nam srce veselo zatreperi. Volim njeno neumorno divljenje i otkrivanje snage i mudrosti žena, volim njenu odlučnost da nikada ne odustane od poboljšavanja položaja žena u svijetu – poticanjem akademskog obrazovanja, (re)educiranjem o pravima žena (na poštovanje, na ravnopravno uvažavanje, na napredovanje, na BOLJE), zaštiti žena i ženskog zdravlja, poticanju ženskog zajedništva.
Ima tu puno lekcija od žene koja već desetljećima uspješno vodi svoje televizijsko (i novomedijsko) carstvo; pothvat zbog kojeg, srećom, nije najbolje promijenjen samo njen život. Ova knjiga je samo još jedna ruka koju je pružila prema nama; barem je ja tako vidim.
Izvrstan poklon za bilo koga kome bi dobro došlo malo nježnih riječi i snažnih ohrabrujućih riječi; prijateljsko gurkanje prema boljem raspoloženju, promišljenijim izborima u kojima i samoga sebe treba uvažiti i staviti na prvo mjesto. Na kraju krajeva, ne možemo drugima pružiti ono što sami ne posjedujemo, bilo to ohrabrenje, sigurnost u vlastite odluke i planove za budućnost, podrška i utjeha, unutarnji mir i jasnoća.
Od srca preporučam! Štoviše, toliko preporučam da moram darovati! 🙂
Kako do knjige?
Evo, do nedjelje (19.10.2014.) u ponoć mi pošaljite e-mail na [email protected] i navedite mi barem jedno od ovih osam područja u kojem osjećate da biste mogli, željeli i trebali napraviti najviše za sebe. Npr. “Iva, čini mi se ponekad da meni treba malo više moći/jasnoće/otpornosti/radosti/tečaj baratanja vatrenim oružjem/tajnica koja se na moj mobitel javlja sa ‘koju p… m…. ti sad opet hoćeš?'”, itd. 😉
Sretnicu ili sretnika objavim u ponedjeljak (20.10.2014.) oko podne!
Može? Super!
Lijep pozdrav svima!
Hvala što ste mi još uvijek tu! 🙂
Za kraj evo pjesma koje bi Oprah htjela da se uvijek sjetimo kada dvojimo između toga da postupimo onako kako nas naše najdublje potrebe vuku ili onako kako se od nas očekuje.
“Kad se čovjek izloži, može mu se dogoditi svašta, ali dok je živio pod svojim staklenim zvonom događalo mu se puno gore od toga svašta. Događalo mu se jedno dugotrajno ništa.” (iz knjige PITANJE ANATOMIJE)
OVIH DANA ČITAM
VESELIM SE OVOJ KNJIZI
REKLI SU O ČITANJU
“Zabluda je, pomislio je Perdu nakon što su se baka, majka i dijete oprostili od njega, da se knjižari brinu o knjigama. Oni se brinu o ljudima.” (iz knjige MALA PARIŠKA KNJIŽARA)
0 Comments