Guy Gavriel Kay je kanadski pisac koji je radio na uređivanju neobjavljenih djela J. R. R. Tolkiena. Fionavarska trilogija mnoge podsjeća na Tolkienova djela, no to je osnovni razlog što sam te knjige kupila, ljubomorno čuvala godinu dana i tek ih nedavno uzela u ruke. Stablo ljeta, prvi dio trilogije,   teško sam pratila – veze, prijateljstva, povijest, te sam nakon 160 strana krenula ponovo i radila bilješke. Više nije bilo nepoznanica, iskreno sam uživala u trilogiji u kojoj ima kraljeva, izdajničkih magova, vilenjaka, natprirodnih sila, ljubavnih priča, patuljaka, vilenjaka, običnih smrtnika, sila zla koje moraju biti pobijeđene bez obzira na sve.

Recenzije za trilogiju (koja uključuje ove naslove: “Stablo ljeta”, “Lutajući plamen” i “Najmračniji put”) sam pročitala i nisu baš sjajne, no nakon što sam pročitala sve tri knjige, shvatila sam da mi recenzije nisu potrebne. Očito mi se sviđaju djela koja su drugima prelagana, prejednostavna, s lošom radnjom (po njima), likovima… Ja samo ne volim kompliciranja, zamorne i teške teme te dosadne radnje. Vrlo sam jednostavna. ☺ Moja ocjena bi bila odličan, iako joj mnogi ne bi dali toliko. A sada sadržaj, koji ne može biti kratak, jer se puno toga otkriva na samom početku, isprepliću se sadašnjost i prošlost, te naš svijet sa Fionavarom. Druge dvije knjige neću opisivati kako ne bi znatiželjnima otkrila završetak trilogije.
Sadržaj knjige “Stablo ljeta”:
Postoji mnogo svjetova. Naš svijet je refleksija Fionavara koji je prvi među svjetovima. Na karti Fionavara nalazimo Cathal (Zemlja vrtova), Breninnsko natkraljevstvo, Pendaransku šumu, Ravnjak, Eridu, Daniloth i sjeverni kraj na kojem se nalazi uništena zemlja Andarien, zimzelena šuma Gwynir, planina  Rangat te vječni led Rukova Jalovina.
Prije tisuću godina vladao je rat. Rat protiv Rakotha Maugrima  koji nije ni čovjek, ni bog, a postoji nekoliko priča kako je došao u Fionavar, nitko ne zna koja je točna. Htio je sve živo u tom svijetu podčiniti svojoj volji.
Izgubio je rat jer je bio brzoplet te su ga zatočili podno planine Rangat. Ne može ga se ubiti ali bogovi dopuštaju da zauvijek bude zasužnjen. Napravljeni su čuvarkami koji su bili raspoređeni po Fionavaru koji su svijetlili plavo ukoliko je Rakoth još uvijek zatočen. Uvijao se u lancima, izjeden mržnjom  do ruba ludila, ali svjestan da bi čuvarkami podigli uzbunu kada bi se svojim moćima oslobodio. Ali on može čekati, budući da je izvan vremena, izvan smrti. Može plesti mračne, osvetničke planove i sjećati se jer – sve pamti. Doći će vrijeme kada će budnost popustiti, kada će netko zakazati.
Prošlo je tisuću godina. Brenninski natkralj Ailel slavi pedeset godina vladanja te se sprema velika proslava. Metran, njegov prvi mag predložio je da Loren Srebrenplašti kao poklon za kralja dovede pet osoba iz nekog drugog svijeta. Tako je Loren krenuo u naš svijet, u Torontu na sveučilištu odabrao je pet osoba koje žele s njime ići na put. Obećao ih je vratiti. On je bio mag i imao je prijatelja Matta, koji je bio izvor njegovih moći. U Fionavaru mag ne može opstati bez svog izvora, jer je iz njega crpi snagu za magiju. Kimberly, Kevin, Jennifer, Dave i Paul prešli su u Fionavar, no prilikom prelaska Dave se odvojio i jednostavno nije bio s ostalima pri dolasku.

 

Vijest o dolasku petero stranaca proširila se kraljevstvom. Upoznali su natkralja, njegovog mlađeg sina Diarmuida, Jaelle – vrhovnu svečenicu božice Dane, te Ysanne – brenninsku vidovnjakinju koja je sanjala Kim i njezin dolazak. Paul je u noćnim satima bio u natkraljevim odajama, igrali su šah, kada je kralju lios alfar Brendel donio zazivnik, tanko kristalno žezlo kojim mogu komunicirati s njegovim narodom na sjeveru. Lios alfari su djeca svijetla, dok su djeca tame svart alfari kojima upravljaju mračne sile.
Loren je organizirao potragu za Daveom, dok je Diarmuid poveo sa sobom Kevina i Paula na Južnu kulu i južnije, tajno, u Cathal. Dok su bili odsutni, u natkraljevstvu se odvijalo nekoliko odvojenih radnji: 1. Kim je posjetila Ysanne vidovnjakinju gdje je i ona sama saznala o prošlosti Fionavara te je Ysanninom žrtvom postala nova brenninska vidovnjakinja, 2. Jennifer je tijekom šetnje srela Brendala, te je s pratnjom provela večer u društvu lios alfara. No čekala ih je zasjeda svart alfara i oni ju otmu i odvedu na sjever.
Problem Brenina, osim svart alfara i vukova koji su sve bliže i rade štete je velika suša. Ona je posljedica natkraljeva ne-žrtvovanja. Zahtijevaju žrtvu natkraljeva na Stablu ljeta koje se nalazi u Mornirovoj šumi (vrhovno božanstvo je pozvalo natkraljeve da vise na stablu i žrtveno umru, a žrtva se priznavala ako se žrtvovao natkraljev potomak ili  dobrovoljac uz natkraljev pristanak). Natkraljev najstariji sin je htio žrtvovati sebe i visjeti umjesto oca, no kada natkralj nije dopustio, sin ga je prokleo i bio protjeran s dvora. Paula progoni smrt njegove djevojke, te gonjen krivnjom i pristankom natkralja, dobrovoljno izabere Stablo ljeta, želi žrtvovati sebe za brenninske ljude kako bi ih spasio, ali i spasio sebe jer više ne može živjeti sa svojom krivnjom.
Uoči Paulove zadnje noći na Stablu ljeta, eksplodira planina Rangat, vatrena ruka je sunula u zrak, Maugrim se oslobodio i njegov smijeh čuli su daleko na jugu. Slijede pripreme za rat u kojem će aktivno sudjelovati i studenti iz Toronta, svaki sa svojom sudbinom.
U trilogiji se radnja vraća u prošlost, te ću izdvojiti jedan dio o ljubavi Lisen Šumske i maga Amaigrena Bjelogranog:

Priča počinje uoči prvog rata protiv Maugrima. U to je doba magija bila pod vlašću gomoljače (avarlitha), u domeni majčinih svečenica u Gwen Ystratu, i one su ljubomorno čuvale tu povlasticu.
Amairgen bješe gord i uman čovjek, i njega je to jedilo. I tako on jednog jutra u proljeće ode vidjeti mora li to tako uvijek biti. On stigne u sveti gaj u Pendaranskoj šumi. Šuma tada još nije bila gnjevna, već samo moćna, a oduvijek nesklona čovječjoj prisutnosti, osobito u tom gaju. No Amairgen bješe hrabar, nije prezao ni pred čime i prenoći sam u gaju.
Pjesme su ispjevane o toj noći: o tri prikaze koje ga salijetahu, i o tome kako mu se um borio protiv zemaljskog zloduha koji je izašao kroz travu: duga i užasna noć, a pjesma kaže da ni jedan drugi čovjek ne bi preživio ili ostao pri zdravoj pameti do zore novog dana. Kako bilo, pred jutro ja Amairgen ima i četvrto priviđenje, i ovaj put mu se ukaže Vrhovno božanstvo, Mornir, i to bješe blagotvorno jer Amairgena pouči znakovlju nebeske predaje koja sve mage nakon njega oslobodi od Majke, Vrhovne božice.


Onog jutra kada je Amairgen ustao, noseći novo znakovlje u srcu, okružen velikom moći, svejedno je još bio u smrtnoj opasnosti, jer je Pendaransku šumu, budući da ima vlastite čuvare, silno razgnjevilo to što se on usudio provesti noć u gaju, pa pošalju Lisen da mu slomi srce i ubije ga.
U to vrijeme na zemlji su živjeli moćni narodi i svima njima kraljica je bila Lisen Šumska. Ona bješe šumski duh, deiena. Priča se da je u noći kad se ona rodila  u Pendaranskoj šumi večernjača sjala sjajno poput mjeseca, i sve božice podariše dio svoje ljepote tom djetetu u gaju. Nije bilo niti će biti ljepše od Lisen, pa premda deiene žive jako dugo, te noći je Dana i Mornir, kao zajednički dar, učine besmrtnom da se takvoj ljepoti ne zatre trag.

Jutro nakon Amairgenovih okršaja s prikazama, ona dođe Amairgenu da ga slomi svojom ljepotom i ubije ga zbog njegove noćašnje preuzetnosti. No on tog jutra bješe ponesen osjećajima, zaogrnut silama i nebeskom predajom, a u očima se krijesio Mornir. Kad je Lisen došla Amairgenu, u ruhu svoje ljepote poput zvijezde, Lisen se zaljubi u Amairgena i on u nju i tako je njihov usud bio satkan tog jutra u gaju.

Postala mu je izvor. Do zalaska sunca tog dana, on ju je naučio znakovlje. Obredno su se vezali kao mag i izvor i tog dana u gaju rodi se nebeska magija.  Amairgen se vratio u Paras Derval i osnovao Vijeće maga, a Lisen je pošla s njime i time ostavila sklonište Pendaranske šume.

Kada je počeo rat, Amairgen je uvijek bio u središtu ratovanja, a Lisen uz njega, izvor njegove snage i njegova duša. Amairgen pomoću svog umijeća dozna da je Rakoth Maugrim zauzeo neki otok, izvor jake sile, skriven daleko na morskoj pučini, i iz njega se napajaju snagom. Tada odluči da se taj otok mora naći i preoteti Tami. Sakupi stotinu lios alfara i muškaraca, te tri maga i oni otplove na zapad; Lisen nisu poveli sa sobom. Ona je bila deiena, a deiene umiru na moru. Za nju sagradiše Anor Lisen na samom zapadu Pendarana. Usred rata, ljudi, lios alfari i sile Pendaranske šume udružili su se u tom pothvatu iz ljubavi prema njoj. Tada si ona na čelo stavi Lisenin vjenčić, Amairgenov oproštajni dar. Svjetlost protiv Tame, tako su zvali taj vjenčić, jer je sjajio izunutra. S tom svjetlošću na čelu – a takve ljepote ne bješe ni u jednom svijetu – Lisen okrene leđa ratu i Pendaranskoj šumi, popne se na vrh svoje kule, okrene se na zapad i prema moru, kako bi Svjetlost s njezina čela mogla pokazati Amairgenu put kući.

Nitko ne zna što se dogodilo Amairgenu ili njegovoj posadi. Samo se zna da je jedne noći Lisen ugledala crni brod obasjan mjesečinom kako polako jedri duž obale. Priča se da je mjesec koji je tada zalazio na zapadu u taj sat zasjao kroz njegova rastrgana jedra sablasnom svjetlošću, i vidjelo se da je to Amairgenov brod, ali da je prazan. A kada je mjesec potonuo u more i brod iščezne zauvijek.
Lisen skine vjenčić sa čela i odloži ga. Potom rasplete kosu da bude onakva kakva je bila kad su se Amairgen i ona sreli u gaju. Tada skoći u morsku tamu i tako pogine.

Puno pozdrava!

Antonela