I AM HER – Sarah Ann Walker

Ovo nisu najbolje knjige koje sam ikad pročitala, nisu najromantičnija, najmračnija ali ću ih pamtiti dugo dugo iz drugih razloga. Nažalost još nema prijevod na hrvatskom jeziku, ali uvjeravam vas da su lagane za čitati. Ako sam ja mogla (jer engleski mi nije baš najjača strana), onda može svatko.

Ona ima dobrog supruga, ima lijepu kuću i siguran posao. Ima puno više nego što imaju ostali ljudi ovog svijeta. Ali nema jednu jako bitnu stvar. Ona nema ime.
Koja je ona i na što liči njen život su pitanja koja sam ja postavila kad sam počela čitati prvu knjigu. Ima svoju rutinu. Ide na posao, dolazi doma, uvijek je pristojna, ljubazna, ne dopuštajući samoj sebi da ikad izgubi kontrolu nad svojim životom. To je samo jedna strana njenog života, ona dobra strana. A ona loša čini njen život sumornim.

Nemojte pomisliti da je ovo još samo jedna knjiga o ženi koja je žrtva seksualnih potreba svojeg muža. Ova knjiga ide puno puno dublje. Ja nemam pojma što volite čitati, ali sam prilično sigurna da većina od vas će se zaljubiti u ove knjige, ostati bez riječi i proliti puno suza ko što sam ja (samo nemojte čitati ako imate slabo srce ☺ mada i ja sam jaaako osjećajna i pekmezava, ali ipak sam preživjela). Plakala sam, vrištala, smijala se. Nevjerojatno je bilo koliko emocija može izvući ova knjiga od mene i ne sumnjam da će se to isto dogoditi i vama.

U prvom dijelu ona je ustvari bezimena iako joj ljudi daju bezbroj imena: „sweetie, honey, babe“ međutim ništa konkretno, niti jedanput nitko nije izgovorio njeno pravo ime, kao da ona nema svoj identitet. Mora pronaći samu sebe u trenutku kad joj se život počinje raspadati, iako to ustvari pokušava cijeli život, ali umorna je od bezbrojnih pokušaja i pogrešaka, pa pokušava si jednom zauvijek olakšati tu bol. Naravno, bezuspješno.

Život joj se počinje mijenjati kada počinje dobivati E-mailove od „Z“, mr. Zinfandela. Njihov odnos se polako razvija kroz te poruke i nekoliko telefonskih razgovora, i u početku je ta priča pomalo jeziva, ali kasnije saznajemo kako je Z jedna divna osoba; zgodan, školovan, pametan čovjek, san svih žena. Ponaša se dosta zaštitnički prema njoj, želi joj pomoć da otvori oči, pogleda oko sebe, prihvati pravu istinu za to kakav joj je život i da nikako ne zaslužuje to. Uvjerava je da postoji bolje, da može istinski biti voljena i da ne mora trpjeti i proživljavati sve to kroz što prolazi. A istovremeno uči ju da i ona sama voli ostale ljude, a najprije samu sebe. Ona prvi put u životu voli i osjeća se voljenom, ima želju za životom zahvaljujući njemu.

Odjedanput ona ima ime, sada može biti „Ona“, može biti bilo koja osoba koja poželi. Da, malo to čudno zvuči, ali čitajući knjigu shvatite da to ima smisla.
Boluje od aneurizme (valjda to objašnjava njeno čudno ponašanje kao što je ležanje na hladnom podu ili stolu u trenutku napadaja da bi se smirila i došla k sebi), silovana je u djetinjstvu, nikad nije osjetila ljubav svojih roditelja. Oni su, čini mi se, najokrutniji roditelji koji sam ikada srela na stranicama neke knjige. Zbog ozljeda mozga potisnuta su joj pojedina sjećanja i pitanje je hoće li moći uopće funkcionirati i uklopiti se ponovo u vanjski svijet.

Većinu sekundarnih likova sam voljela. Bilo je nevjerojatno za čitati koliko je njen uski krug prijatelja uvijek uz nju bez obzira na sve. Bilo je trenutaka i kad sam bila ljuta na nju i hitjela sam doslovce vikati, čak moram priznat da sam samu sebe uhvatila kako to zaista naglas radim, međutim kasnije se sjetim da je ona ipak žrtva i ne radi sve to namjerno.

Konačno ona dobiva svoj identitet. Konačno saznajemo njeno ime – Suzanne.

Suzannin lik je započeo kao žena koja je slaba, shrvana od životnih događaja, vraća joj se sjećanje iz djetinstva, stvari joj počinju imati smisla, napreduje i vraća kontrolu nad životom koji je bio strašan. Saznaje kakvo je smeće Markus, njen muž. Saznaje još nešto, što je na početku pogodi jako, ali kasnije oprašta. Saznaje da je Z sin psihijatra koji je zapravo silovao, ali sazna da je on promijenio ime i prezime jer se srami svoje obitelji, on je taj koji je prijavio svog oca, koji je odnio svu dokumentaciju na policiji jer ona nije bila jedina djevojčica koja je bila silovana. Tjera ga iz svog života, nimalo svjesna da s time gubi dio sebe, nimalo svjesna da neće moći nastaviti život bez njega. Pomislit ćete da je Z s njom iz sažaljenja, ali ne; on ju zaista voli onakvu kakva je, sasnajući to vraća se njemu, ponosna što ima njega, ponosna što je uz pomoć njega postala sasvim nova osoba, nova Suzanne.

Puno pozdrava!

Joci