Prva u nizu od sedam knjiga o malom čarobnjaku postavljena je na police knjižara 1997. godine, prije ravno 17 godina! (feeling old yet?) Ja sam tada imala 13 godina i neću posegnuti za knjigama sve tamo do svojih apsolventskih godina, taman negdje godinu dana prije nego što 2007. izlazi hrvatski prijevod posljednje knjige, “Harry Potter i darovi smrti”. Sjećam se da sam otišla kupiti knjigu (sve ostale sam posuđivala u knjižnici) čim su se razišli redovi pred Algoritmom i da sam cijeli dan provela u krevetu čitajući. Ne sjećam se je li bio radni dan i jesam li možda trebala biti na nekom predavanju. Onda nisam imala pojma da ću samo nekoliko godina kasnije (doduše, kad se osvrnem unatrag, ni 48h prije leta nisam imala pojma da ću…) otputovati u Škotsku i dobiti priliku posjetiti neka mjesta koja posjećuju generacije djece i odraslih, nanovo oživljavajući još jednu nevjerojatnu priču – onu o životu autorice J. K. Rowling.

Čim sam saznala da letim za Edinburgh, krenulo je brzinsko oranje svih turističkih web-siteova i blogova koji su nudili prijedloge najzanimljivijih lokacija i atrakcija ovog grada. Iskreno, nisam znala što mogu očekivati od mjesta za koje nisam uspjela naći nikakav turistički vodič (čak ni na stranom jeziku) u našim knjižarama. (Za sve one koji planiraju ići – ne brinite, postoje free aplikacije koje potpuno mogu zamijeniti bilo kakav vodič.) A i da jesam, sumnjam da bi me išta moglo pripremiti za zgusnutu čaroliju i šarm Edinburgha. 
Na svim to-do-in-Edinburgh listama ponavljale su se neke stvari: posjetiti Edinburgh Castle, posjetiti Grassmarket, posjetiti Arthur’s seat, probati haggis, probati bar 30 od 300 vrsta whiskyja, itd. Ali svaki ozbiljan ljubitelj Harryja Pottera, kojeg je vjerojatno opčinio nevjerojatan životni put autorice J. K. Rowling od bijede i depresije do statusa milijarderke (kojeg je izgubila jer je znatan dio novca dala u dobrotvorne svrhe), želi znati gdje su ta već kultna mjesta na kojima je pisala? Može li tamo doći obični smrtnik, kao što sam, recimo, ja?
Nekako sam uspjela nagovoriti svog dečka (u daljnjem tekstu SPMLO – Strpljivi Podnositelj Mojih Literarnih Opsesija) da se odmah sutradan damo u potragu za jednim od kafića u kojem je navodno J. K. Rowling provodila sate ispijajući kavu i pišući, dok joj beba spava u kolicima. 
The Elephant House – da nisam znala što tražim i da “mora biti tu negdje”, lako bih ga previdjela
 —o—
Ne samo da Obični Smrtnik može doći, nego je i vrlo dobrodošao, te je bio ljubazno posjednut za stol i brzo poslužen jelom i pićem. 🙂 SPMLO je podmićen pričama o hrani i finoj kavi: “Znaš, tu možemo probati i taj slavni škotski haggis, to ti je u biti janjetina…” Čini se da je “janjetina”, uz “seks”, jedna od riječi kojima se muškarca može nagovoriti na sve. Jedino mu nisam rekla da se haggis radi od specifičnih dijelova ovce – iznutrica (srce, pluća, jetra), i da se u to dodaju začini i loj i da se sve to kuha unutar nekog crijeva… Kako bilo, naručili smo mi to za njega, nakon što smo tražili konobara da nam objasni koji vrag su “neeps and tatties” koji dolaze kao prilog uz taj haggis. Ispostavilo se da Škoti tako od milja zovu sirotinjski prilog – kuhanu i pasiranu repu (turnip – neeps) i krumpir (potatoes – tatties). Ja sam onda malo ispala pizda sa: “Meni dajte nachose, hvala lijepa”, ali samo probala haggis. Vadila sam se na to da ja inače ne volim janjetinu, samo ti, ljubavi, jedi. 🙂 Znam da će i on ovo čitati prije ili kasnije (mah-mah, jubav!), pa imam dovoljno vremena da se tiho poberem u sobu i zaključam vrata nakon što stisnem “Objavi”. 🙂
Kroz stražnje prozore ovog cafea pruža se pogled na prestižnu George Heriot’s School, za koju se vjeruje da je bila jedna od institucija/građevina po kojima je Rowling osmislila Hogwarts, te groblje Greyfriars Kirkyard na čijim se spomenicima mogu naći imena koja bi ljubitelji Harryja Pottera mogli prepoznati. 
Cijeli zid duž prolaza prema stolovima The Elephant House cafea pretvoren je u pano pretrpan
fotografijama slavne autorice te novinskim isječcima članaka i intervjua
Na ideju da prošetam grobljem i pokušam sama otkriti spomenike s nekim od poznatih imena doveo me post blogerice Dioni Zhong – “Thus Born The Boy Wizard: Tracing J. K. Rowling Steps in Edinburgh”. No, kako nisam točno znala gdje tražiti baš TE spomenike, plan je bio šetati po groblju dok ne otkrijem koji od njih. Planovi su osujećeni kada me SPMLO, nahranjen iznutricama i napojen pivom, pogledao kao vuk iz Grimmove bajke “Vuk i sedam kozlića” kojemu su zašili kamenje u trbuh, a onda mu rekli da se izvoli popeti svih 287 stuba do vrha Scottovog spomenika (o tome više u drugom postu).
SPMLO: “Ti si, dakle, mislila da hodamo i zavirimo u svaki nadgrobni spomenik na ovom groblju?”
JA: “Pa… da…”
Obgrli rukama svoj trbuh, pogleda me iskosa k’o Don Vito Corleone i obavijesti me: “Neće se dogoditi”, pa se uputi prema izlazu s groblja.
Znala sam da mi ne preostaje ništa drugo nego po povratku doma moliti Dioni Zhong da posudim njene dvije fotke, da bih dočarala na kakva sam to imena mislila, koja bi mogla kod fanova malog čarobnjaka izazvati “A-ha!” reakcije. Srećom, autorica bloga Wandering Mee je krasna djevojka koja mi se munjevito brzo smilovala i dala dopuštenje. Thank you, Dioni! <3 🙂
Postoji li još netko kome je Minerva McGonagall jedan od najdražih likova iz serijala? 🙂
Izvorna fotografija preuzeta sa bloga Wandering Mee
I ime i prezime Toma Riddlea je samo varijanta imena i prezimena gospodina koji tu počiva
Izvorna fotografija preuzeta sa bloga Wandering Mee
A navodno se puno više imena iz knjiga može dopratiti do onih na spomenicima ovog groblja. Morat ću to ostaviti za neki drugi put, a taj drugi put ću se vjerojatno uključiti u jednu od vođenih tura za ljubitelje Harryja Pottera, kao što je The Potter Trail. Plan je samo do sljedećeg posjeta Edinburghu proizvesti nekakvog potomka, potplatiti ga da se pravi da voli Harryja Pottera (pod uvjetom da se baci na tatu i ne ispolji ljubav prema čitanju) barem tih sat-dva ture, tako da mama ima alibi za sudjelovanje u obilasku. 🙂
Kako već neko vrijeme planiram početi slagati svoju kolekciju Harry Potter knjiga, na engleskom i na hrvatskom, zaključila sam da ne može biti bolje nego otvoriti sezonu kolekcioniranja kupnjom prve knjige baš u Edinburghu. Tko zna, možda jednoga dana negdje nekim čudom užicam i potpis na neku od njih. 🙂
Drage moje Bibliovčice, znam da bez obzira na to koliko godina imate, među vama ima onih koji nisu pročitali knjige. Čitajte ih; izdane jesu u nakladi za čitatelje od 9 do 12 godina, ali pisane su ne samo za starije, nego i za mnogo starije. Nemoguće je ne zavoljeti i knjige i likove! Za sve one koji bi htjeli znati više o životu autorice J. K. Rowling, koji nije ništa manje tragičan, težak i konačno veličanstven od života malog Harryja, možete baciti oko na:
– dokumentarac “J. K. Rowling – A Year In The Life” na Youtube-u
– film “Magic Beyond Words”, temeljen na neslužbenoj biografiji koju je napisao Sean Smith, na Youtube-u je razlomljen na nekoliko nastavaka, pa će biti malo klikanja… 
Ovaj zadnji sam pogledala 4 puta i mislim da ću opet, samo da si nakuham malo čaja… a i lovi me želja da odvalim Harry Potter filmski maraton, samo će to morat čekat neka druga vremena, kada sezona gripe opet zavlada…
Eto ga! Srećom, SPMLO je vani na nekoj kavi, pa ću još neko vrijeme ostati nekažnjena zbog prešućivanja stanovitih “iznutarnjih poslova”… 
Drž’te mi fige! Ako ne bude postova od mene u naredna dva tjedna, možete se dati u potragu za mojim imenom na nekom od zagrebačkih nadgrobnih spomenika novijeg datuma. Vjerojatno će pisati nešto tipa:
Iva Rajić
18.4.1984. – xx.yy.2014.
umrla od srama
jer se sa svojih 30 godina
upišala u gaće
nakon višesatnog škakljanja
kao kazne za mučko
prešućivanje sastava haggisa
Hvala na strpljenju! 🙂
Iva
P.S. – Dioni, thank you one more time! :-*