„Trilogija magle“ me oduševila. Niste to očekivali u prvoj rečenici, zar ne? Iako je sam autor naveo kako su to knjige za mlade, moram priznati da me ni jedna knjiga za mlade nije ovoliko oduševila. Zafon me pronašao. Ili ja njega? Ovisi o perspektivi čitatelja ☺ Sviđa mi se njegova naracija, intrige, mašta, magija te neočekivani raspleti. Svojim pisanjem me osvojio u prvoj knjizi koju sam pročitala, „Princ magle“ te sam neopisivom željom jedva dočekala da pročitam i preostale iz trilogije. Kod njega to sve djeluje tako jednostavno, neobični opisi slagani u rečenice koje opisuju sve, a ostavljaju prostora za puno toga nadodati.  Iako su sve tri knjige sa svojom temom i radnja im se ne nastavlja, to uopće nije demotivirajuće. Svaka od knjiga može se čitati zasebno, ali moja preporuka je da se pročita cijela trilogija. Nadam se da ćete i vi biti oduševljeni kao ja, te da će vam Zafon biti na vrhu popisa najdražih autora.

Riječ autora: Čitatelji upoznati s mojim kasnijim djelima, poput „Sjene vjetra“ i „Anđelove igre“, možda ne znaju da su moja prva četiri romana prvotno izdana kao knjige za mlade. Iako su ponajprije namijenjeni mladima, nadao sam se da će privlačiti čitatelje bez obzira na godine. Stvarajući te knjige, pokušao sam napisati romane kakve bih i sam bio volio čitati u djetinjstvu, ali koji bi mi ostali zanimljivi u dobi od dvadeset tri, ili četrdeset, ili osamdeset i tri godine.

“Princ magle”

U Europi bjesni rat 1943. Urar i izumitelj, Maximilian Carver  s obitelji seli  u malo mjesto na obali daleko od rata i grada. Nakon silaska s vlaka, Max, dječak od  trinaest godina primijeti kako kazaljke velikog sata na kolodvoru idu unatrag, a njegova mlađa sestra, iz sažaljenja, dovodi mačka lutalicu. Urar je na jedom od svojih putovanja saznao za to mjesto i za kuću koja se prodaje tik uz more. U njoj su nekada živjeli liječnik i njegova žena sa sinom, koji se utopio. Liječnik je ubrzo umro, a udovica je kuću prodala uraru. Novi stanari otkrivaju dva potpuno nova bicikla, kutiju s čudnim filmovima, čudne glasove iz ormara te još čudnije kipove iza vrta, poredane po kružnici opisanoj šestokrakoj zvijezdi u čijem centru se nalazi kip klauna, mačje čudno ponašanje…  Dječak Max i starija sestra Alicia upoznaju lokalnog dječaka Rolanda, koji ih vodi na kupanje i ronjenje u uvalu, gdje je u jednoj olujnoj noći potopljen brod Orpheus.
Kada je ronio s nekim, pogotovo s početnicima na tom polju, kao što su to bili njegovi novi prijatelji, nije mogao, a da ne preuzme ulogu pomorske dadilje. Ipak, posebno mu je zadovoljstvo pružalo dijeljenje toga čarobnog svijeta, koji je godinama pripadao samo njemu, s Alicijom i njezinim bratom. Osjećao se kao vodič nekog začaranog muzeja koji prati posjetitelje u očaravajućem obilasku potonule katedrale. U brodolomu je preživjela samo jedna osoba, Rolandov djed Victor Kray koji je prije 25 godina, nakon brodoloma,  sam sagradio svjetionik blizu olupine kako više ni jedan  brod u budućnosti ne doživi istu sudbinu.
Kada se činilo da je ljeto zanimljivo, da su djeca sretna, a otac taman htio osnovati novi posao u malom mjestašcu, najmlađa kćer Irina teško strada i roditelji je prate u bolnicu. Njen život je u opasnosti, no uskoro Maxu i Alici bude jasno da su i njihovi životi također u opasnosti.
Kada bi padala jaka kiša, Max bi imao osjećaj da je vrijeme stalo. Bilo je to poput stanke u kojoj bi čovjek mogao prestati raditi ono što bi u tom trenutku radio  pa jednostavno prići prozoru i satima promatrati te neizmjerne zavjese suza iz neba.
Roland prisiljava djeda da im objasni tko su bili prvi vlasnici kuće, kako je došlo do brodoloma i kako to da ni jedno tijelo nikada nije nađeno.  Što to djed skriva toliko godina? Kako su povezani kipovi iza vrta i što želi princ magle?
—o—

“Ponoćna palača”

Možda ste čitali sadržaj knjige negdje online ili na stražnjoj strani knjige na policama u trgovini. Možda vas nije privukao sadržaj, ili cijena knjige, omot ili font slova. Osobno mislim da se sadržaj drugog djela trilogije ne može samo tako lako opisati. Radnja je složena tijekom cijele knjige, zapetljana kao klupko kablova iza računala – ako slijedite jednu žicu izgubiti ćete se među svim ostalima. Ja ću probati što vjernije opisati događaje, ne garantirajući da će vas moji opisi potaknuti na čitanje. Mnoge su recenzije čitatelja na internetu, koji su već pročitali „Sjene vjetra“, meni iznenađujuće. Dok sam ja oduševljena naracijom i detaljnim opisima, pričom, događajima, mnogi negoduju oko toga. Iznenadila sam se koliko je velik raspon između tih recenzija, pa i samog doživljaja knjige.
Radnja započinje spašavanjem blizanaca od samog zla koje je uništilo njihove roditelje. Njihov otac bio je vrsni inženjer koji je sagradio inovativnu željezničku stanicu te podzemnu mrežu tunela i tračnica. Cilj mu je bio da se trgovina i prijevoz putnika prebace s mora na kopno, da se oslabi kolonizirajuća vlast koja je nadgledala pomorski promet , osiromašivala već ionako siromašan i napaćen narod Calcutte. U vrijeme kada se konačno otvara njegovo inovacijsko čudo, njegova žena rađa blizance. Prva vožnja vlakom , koja započinje u stanici Jheeter’s Gate okupila je mnoštvo koji su se divili začuđujućem graditeljskom pothvatu za to vrijeme. U prvoj vožnji trebalo je prebaciti 300 djece bez roditelja u novo sirotište, no dogodila se tragedija: inženjer kao i djeca izgorjeli  su u vlaku! Njegova vlastita djeca su oteta… jer nitko nije računao da slavni inženjer ima neprijatelja, toliko moćnog da ga nitko ne može zaustaviti!
Nakon šesnaest godina, Ben koji je odrastao u sirotištu i Sheere koju je odgojila baka, susreću se u trenutku koji prethodi događajima iz nekog horor filma. Čisto zlo se probudilo, željno osvete, potaknuto ubilačkim bijesom. Mora pronaći blizance, mora uništiti sve koji mu stoje na putu do njih, bez obzira tko to bio i koliko godina imao.
“Mjesta koja čuvaju tugu i bijedu omiljeni su dom pričama o duhovima i priviđenjima. Calcutta je čuvala u svojoj mračnoj strani stotine takvih priča, priča za koje nitko neće priznati  da vjeruje u njih, a koje, ipak,ostaju u pamćenju generacija kao da su jedina kronika prošlosti. Reklo bi se da, osvijetljeni nekom čudnom mudrošću, ljudi koji nastanjuju njene ulice razumiju da je prava povijest ovog grada oduvijek bila pisana na nevidljivim stranicama njihovih duhova i njihovih prešućenih i skrivenih prokletstava.“
Dok sam „Princa magle“ pročitala u samo nekoliko sati, „Ponoćnu palaču“ sam čitala sporije, želeći upiti svaku riječ, svaki opis, htjela sam da mi ta magija potraje što dulje. Ponekad me prošla jeza, pomislila sam kako ovo NIJE roman za mlade, triler graniči s horor pričom.

 

—o—

“Rujanska svjetla”

Irene je otac preminuo 1936. godine. Majka se morala zaposliti kao učiteljica, no njezina primanja nisu bila dovoljna za sve čudne dugove koje je njezin suprug ostavio. Prijatelji su ih napustili, okrećući glavu od njihove nevolje. Irene je potajno odlazila na plesnjake zabavljajući mlađe vojnike koji su joj davali koji novčić. Time je pomagala mami iako to ona nije smjela znati. Imala je 14 godina kada je majka Simone prihvatila novi posao domaćice jednog imanja u turističkom gradiću na obali, te se obitelj ubrzo seli iz Pariza. Obala Normandije i Plava uvala su ih očarale. Lazarus, Simonin novi poslodavac ustupio im je malu kućicu na samoj obali pored šume koja je zagradila njegov posjed i ogromnu kuću punu igračaka koje je sam stvorio. Dorijan, Irenin mlađi brat, bavio se istraživanjem obale, a ona je upoznala prve prijatelje i dječaka u kojeg se zaljubila, Ismaela.
No tu prestaje bilo koja sličnost s drugim romanima za mlade.  Irenina prijateljica biva ubijena, njena majka oteta, brat prestrašen, a nju i Ismaela progoni tamna, zlokobna sjena. A sve se vrti oko imanja tvorca igračaka, Lazarusa.
Zafon je narator, po mom mišljenju ima odlične, strašne zaplete.
Junaštvo, ljubav, misterija i zlo koje vreba na svakom koraku – nisu izumrli. Tu su, žive u Zafonovim knjigama.  Roman je izrazito napet, rekla bih da je radnja dramatična, čak uznemirujuća. Drugačije ćete gledati na igračke, na tamu i mrak, pa čak i ako ga se nikada niste pretjerano bojali. Ako ste se bojali mraka i odlučili pročitati ovu knjigu…hm, da, ne gasite svijetlo dok spavate. I savjet – čitajte knjigu po danu!
Ovo su moje prve Zafonove knjige koje sam pročitala. Ako ni vi još niste pročitali ni jednu njegovu knjigu, nadam se da je ova recenzija nahranila vašu znatiželju i da knjige sasvim sigurno stavljate na svoj popis MUST REED.
Za kraj mogu samo poželjeti sretan put svima koji se otisnu u ove pustolovine, kao i naš autor, citirajući njega samog:
“Volim vjerovati da pričanje priča nadilazi ograničenja koja nameće nečija dob, te se nadam da čitatelji mojih romana za odrasle neće odoljeti iskušenju da istraže priče pune čarolija, tajni i pustolovina. I na kraju, nadam se da ćete i vi, novi čitaoci, uživati u ovim knjigama kada se otisnete u vlastite pustolovine u svijetu knjiga. Sretan put!” C. R. Zafon
Antonela