Sophie je šesnaestogodišnjakinja, vještica koja živi među običnim ljudima.  No zbog korištenja svojih moći na krivi način, kažnjena je odlaskom na školovanje u popravnu instituciju na otoku, Hekatinu školu za nevaljale prodigije ( magična bića – vještice, vampire, vukodlake).

Ubrzo nakon dolaska, počnu se događati neobični događaji – mlade učenice nađene su bez krvi. Sophie je naravno u centru – ljubavnih zavrzlama, intriga, a uskoro i rata između prodigija i onih koji ih ne žele uopće u svom svijetu, ljudi koji su cijeli život proveli uništavajući njezinu vrstu.

—o—

Nakon „Instrumentarija smrtnika“ odlučila sam se za još jednu trilogiju koja spada u knjige za mlade (YA).

Al’ to je to, vrlo obična trilogija za osnovnoškolke/srednjoškolke, knjiga za plažu ili za ljetne mjesece na ljetovanju kod bake. U tim godinama obožavala sam čitati Agathu Christie ispod bakine kruške, u hladu. Njezina djela su me privlačila kao med pčele. A danas ne mogu usporediti te dvije autorice.

Od trilogije ne treba puno očekivati. Zaplet je jednostavan, opisi također. Kada je borba vi znate da je tu negdje, i pretpostavljate tko se bori, ali to je sve. Nema opisa, nema detalja. Likovi su baš onakvi kakve sam predviđala – Sophie je školarka sa osobnim problemima, netipična ljepotica, zaljubljena u tajanstvenog i neobičnog, većinu vremena sarkastičnog dečka druge školarke koja je moćnija vještica od Sophie. Rascjepkana obitelj koja je ponovo na okupu, ali radi rata, ne radi ljubavi te mnogi prijatelji i suradnici koji to zapravo nisu.

Proučavajući komentare na internetu, prvenstveno mlađe populacije, trilogija je jako zanimljiva, zabavna, no ja bih rekla da je to sve vrlo slatko. Ali ništa više od toga. Kao što sam napisala, Rachel Hawkins je daleko od mnogih uspješnih spisateljica, a ne mogu se ne zapitati kako bi se proveli današnji pisci da je Marija Jurić Zagorka naša suvremenica. Moje osobno mišljenje je da bi ih sve nadmašila svojom maštovitošću i lakoćom pisanja, intrigom, zapletima i neočekivanim završecima. Ponekad žalim što „Grička vještica“ nema moderno ruho…

S druge strane, jedna od naših modernih spisateljica za koju bih jako voljela da naslijedi Zagorku je Vladimira Becić. Čitajući “Orsiu”, ali i neke njene pripovijesti o zmajevima, vrlo subjektivno tvrdim da je pred njom jako dobra spisateljska budućnost. S nestrpljenjem očekujem drugi dio “Orsie”, grada smještenog podno Medvednice koji nastanjuju vampiri. Teen vampirice pokušavaju pobjeći i upoznati – nas obične smrtnike. Malo je drugačije od ostalih teen knjiga, ponajviše jer je made in Croatia. No ovo nije recenzija “Orsie”, već “Hekatine škole”.

Nije loše pročitati trilogiju, jer svako čitanje je korisno čitanje, no bez velikih očekivanja.

 Antonela