Na krajnjem sjeverozapadu Europe, more je na pješčanu plažu izbacilo onesviještenog muškarca. (Ne)sretnik se uspijeva podignuti na laktove, povratiti slanu vodu i pijesak, otvoriti oči i s olakšanjem utvrditi da je još živ.

No, (ne)sretnik ne zna gdje se nalazi, a ne zna ni tko je on sam uopće.
Jedino što ga nesumnjivo prati jest duboki osjećaj zebnje i panike, kao i čovjek na drugom kraju uvale, čiji je dalekozor nesumnjivo uperen upravo prema njemu.

“Zaboga, gospodine Maclean, što vam se dogodilo?” Postarija žena, očito susjeda, prati ga do njegove kuće. Barem tvrdi da je to njegova kuća. On se ne sjeća tog mjesta. No, ako ga prva susjeda poznaje po imenu i pas kojeg je zatekao u kući mu trči u zagrljaj, onda sigurno mora postojati način da dozna tko je i što mu se dogodilo.

Ipak, u potragu za vlastitim sjećanjima i vlastitim identitetom krenuti će za dan ili dva, kada povrati snagu i osmisli plan.

Međutim, nakon što iste večeri jedva preživi bizaran napad nepoznatog provalnika – od kojeg ga je, da situacija bude još bizarnija, spasio drugi nepoznati uljez, Maclean (još nepoznatog imena) zaključuje da nema vremena za predah.

Netko ili nešto ga sustiže gore škotskim Hebridima i istovremeno će se morati boriti za vlastiti život, kao i za sjećanja na vlastiti identitet.

No, ono malo podataka koje otkriva i povezuje uskoro počne tvoriti nezamislivo uznemiravajuću sliku. Osoba za koju je mislio da on sam jest, točnije identitet koji je počeo polako rekonstruirati, ne čini se kao stvarna osoba…

Tko je on? Za što je odgovoran? Bježi li on od nekoga ili ga netko progoni kako bi ga na vrijeme zaustavio dok je netko drugi u bijegu?

Prije nego se uspije snaći, čitatelj se zajedno sa glavnim likom “Ceste lijesova” nađe u vratolomnoj utrci s vremenom, promatrajući kako se jedan običan čovjek za vlastiti život bori protiv surovog krajolika, misteriozne lokalne prošlosti i legendi te dobro prikrivenih neprijatelja.

I dok jedva nekako nalazi tlo pod nogama, jedna mlada djevojka s druge strane otočja počinje postavljati opasna pitanja, nesvjesno stavljajući na kocku žrtvu kojom je jednom davno upravo njezin život pošteđen.

Kako sam prije nekoliko tjedana, dovršavajući ovu knjigu, napisala na Facebook stranici – ovu knjigu je stvarno dopao zahtjevan zadatak. Prije nje sam, u doslovno dva sjedenja, progutala knjigu “Ona prije mene” koja me je ostavila razrogačenih očiju, ušokiranu i oduševljenu.

Ja sam, kao i mnogi drugi, vapila: “Dajte JOŠ ovoga! Dajte još ovakvih knjiga!”

Ali nema knjiga koje su KAO “Ona prije mene”. Da ima, nitko od book-bloggera danima ne bi objavljivao ništa. Ne bi jeli, ne bi pili, ne bi familiji i prijateljima odgovarali na telefonske pozive. Samo bi sjedili i čitali. 🙂

Dakle, “Cesta lijesova” je imala gadan zadatak. Čak i dva. Prvo, zainteresirati me za radnju. Drugo, ostaviti na mene pozitivan dojam.

A kad netko treba obaviti nekakav mukotrpan i “prljav” posao, teško da će itko to obaviti s toliko dostojanstveno i stoički kao, recimo, Škoti. 🙂

Za razliku od ledeno pedantnih, ljudskom rukom uređenih interijera u knjizi “Ona prije mene”, “Cesta lijesova” nas baca u hladnoću jednog sasvim drugačijeg ambijenta – onu hladnoću sjevernih otoka, čeličnoplavih oceana, raspomamljenih vjetrova, škrte vegetacija i vječitog straha koji vreba iz neizvjesnosti.

Tempo “Ceste lijesova” je puno, puno sporiji, ali podjednako zlokobna melodija svira između redaka.

Rasplet knjige me je malo iznenadio – priča je završila u sasvim nekom drugom pravcu od onoga u kojem je na početku krenula, ali daleko od toga da je kraj razočarao. Naprotiv.

Dok se “Ona prije mene” bavila uskim svijetom poremećenih individualnih odnosa, kraj “Ceste lijesova” razotkrio je poremećene odnose i zaorao po etičkim pitanjima na globalnoj razini koja se tiče svih nas. Osim što je dobrim pripovijedanjem Peter May učinio uslugu čitatelju, izborom teme učinio je uslugu čovjeku kao živom biću i dijelu jednog savršenog, ali osjetljivog ekosustava.

Ljubitelji trilera mogu biti sigurni da ih među ovim koricama čeka zanimljiva avantura, ali ako vam je “Ona prije mene” također na popisu za čitanje, ili je pročitajte NAKON “Ceste lijesova” ili, ako je čitate prvu, ubacite nekoliko naslova (pogotovo nešto malo laganijih :D) prije ove. 😀