Ovaj sam Algoritmov roman iz 2006. godine tako reći naslijedila.  Moja prethodnica ga nije uspjela pročitati do kraja, pa sam uspomenom na nju, započela čitanje.
To je kriminalistički roman o bivšem detektivu Cliff Janewayu koji je napustio službu u najboljim godinama, te se posvetio svojoj trgovini rijetkim i rabljenim knjigama. Nije uspio ni sastaviti svoj prvi katalog knjiga koje posjeduje kao trgovac, a namamljen je u – na oko, vrlo jednostavan slučaj pronalaska odbjegle djevojke kradljivice. Policija je sumnjiči da je u Novom Mexicu ukrala vrlo rijetku knjigu jednom starijem bračnom paru uz upotrebu vatrenog oružja. Cliff uskoro saznaje da djevojka nije toliko važna kao knjiga koju je navodno ukrala: mamac je bio vrlo privlačan – Gavran A.E.Poe-a nakladnika Grayson Pressa iz 1969. godine u izdanju koje službeno ne postoji. Cliff zaintrigiran kreće u smrtonsnu avanturu progonjen zločestim dečkima, spašavajući svoju glavu, trošeći novac na kupnju knjiga i naravno – pomaganje drugima.

“Pojavio se poput bljeska. Trepneš i nestao je, a nisi sasvim siguran da je uopće bio tamo. Bio sam dovoljno siguran: odjednom sam bio napet, naoštren i spreman za borbu. Krenuli smo prema Hiltonu. Sada sam ja vozio, prateći jednim okom u retrovizoru promet na autocesti. Ako mi je i bio za petama dok sam skretao u grad, nisam ga vidio. Bio je mađioničar, dovoljno dobar da posumnjate u vlastite oči. Nevidljiv čovjek, tako ga je Slater nazvao, najbolji uhoda u svom poslu i nije me pratio zato što mu se sviđam. „Tko je Slater?“ Glas Trish Aandahl odjekivao mi je u glavi. Predosjećao sam da ću uskoro otkriti tko je Slater i što želi. Imao je samo pet sati da se pokrene s mrtve točke: ne odigra li Pruitt Slaterove karte do tada, biti ćemo u zraku i sve će biti uzalud.”
Radnja je jednostavna, pisanje još jednostavnije, prava knjiga za pustiti misli neka jednostavno idu i ne previše razmišljati o napisanom. To zapravo s ovom knjigom nije ni potrebno. Za kišno poslijepodne ili večer.
Roman je podijeljen na tri cjeline. Osobno, moj dojam nakon čitanja su da postoje dva djela; prvi dio je monotoniji, radnja se sporo odvija, upoznajemo likove s manama i vrlinama, koji još nisu svjesni zapleta i niza zločina koje trebaju povezati; drugi dio je dinamičan, zanimljiv, raste broj povezanih zločina i broj stradalih. Mnogima može prvi dio biti dosadan i naporan. Sve to nadoknađuje drugi dio gdje strašni ishod lebdi nad svima koji znaju tajnu. Kraj je zadovoljavajući, bez prevelikih šokova –  pisac se odlučio svakom liku dodijeliti neku od sudbina, nekima bolje, nekima lošije.  Tako će i ova knjiga, nekima čitateljima biti bolja, nekima lošija, ovisno da li će ustrajati do drugog djela knjige. Jedino ne možemo osporiti – informacije koje saznajemo o knjigama, kolekcionarima, bibliofilskim izdanjima, tiskanju, motive koje ih pokreću, strasti za knjigama, savršenstvom izrade…
-Antonela-