Prije gotovo mjesec dana sam slagala sebi jednu malu To-Read-For-Halloween listu, i ova knjiga je dospjela u uži izbor. Raya Bradburyja sam upoznala (na žalost) tek prije nekoliko godina kada sam počela čitati na engleskom, iako kod nas već duže vrijeme postoje odlični prijevodi njegovih knjiga. Jednostavno me moj čitateljski interes do sada nije odveo prema njegovim naslovima, niti sam imala nekakvog mentora koji bi mi rekao: “Čitala bi nešto na tu temu? Zašto ne probaš Ovog Pisca/Ovu Knjigu.” Nope. A dok sam bila osnovna i srednja škola, tete po gradskim knjižnicama gdje sam ja knjige posuđivala su bile zaokupljene držanjem bukvice zbog zakasnine (opet) i podsjećanjem na to da mi uskoro ističe članarina. Tako da sam ja (a vjerojatno i dobar dio vas) bila prepuštena sama sebi k’o mala svinjica koja bi iskopavala krumpire i repu, a nije ni znala da negdje postoje i tartufi. Eto, sad sam starija i mrvicu pametnija, pa ću valjda nadoknaditi propušteno s vremenom. 🙂

 

Ova knjiga je tiskana kada je moja majka bila 11-godišnja djevojčica i odlučila sam se za nju iz nekoliko razloga; očito spada među nekakve klasike (barem tog autora, barem za taj uzrast i barem za ovu temu), usko je vezana za temu moje TRF-Halloween liste na zabavan način (da ne moram baš samoj sebi objašnjavati zašto sa skoro 30 godina i dalje imam potrebu spavati s upaljenim svjetlom u hodniku) i, konačno, postoji i crtić snimljen po knjizi! 😀

 

Knjiga govori o grupi prijatelja koji se uzbuđeno spremaju za Noć vještica u jednom američkom gradiću. Kada svi obuku sebe u jednu od sablasti koje nastanjuju horore, odlaze po svog prijatelja, Pipkina, bez kojeg Noć vještica ne bi bila potpuna. Međutim, Pipkin nije maskiran. Pipkin se ne osjeća dobro. Šalje ih do stare, napuštene kuće izvan naselja, s uputom da ga tamo čekaju, da će on doći za njima čim se bude osjećao malo bolje. Zabrinuti za Pipkina, oni ipak odu kamo im je rekao. Tamo nalaze tu mračnu kuću strave, ogromno neobično drvo u njenom zadnjem dvorištu, te upoznaju gospodina koji se naziva Carapace Clavicle Moundshroud. 

 

Gospodin Moundshroud im objašnjava da će ove posebne noći imati priliku otputovati u Prošlost, gdje će kroz sve tradicije starih naroda i civilizacija vezane uz mrtve pokušati spasiti svog prijatelja Pipkina i naučiti zašto, kako i kada su nastali Noć vještica i Dan mrtvih.

 

Prijatelji tako posjećuju pračovjeka u njegovim spiljama. Promatraju stare Egipćane koji su svoje pokojnike zamatali u platnene trake, te na ovu posebnu noć za svoje pokojnike stavljali glinene posude s hranom ispred kućnih vrata.
“O dear sweet dead, come home, and welcome here.
Lost in the dark, but always dear.
Do not wander, do not roam.
Dear ones, come home.”
Gledaju ljude stare Grčke, uče da je nova godina nekada započinjala i slavila se 1. studenog, kada se obilježavao kraj ljeta i početak zime. Drhte pred pjesmom keltskih druida, koji pjesmom i životinjskim žrtvama nastoje odobrovoljiti Boga mrtvih (Samhain) i nagovoriti ga da duše umrlih te godine pusti dalje u raj. Gledaju kako dolaze Rimljani i ruše te stare bogove, a zatim kako nailaze kršćani i pale rimske bogove. Nastupa dugo mračno razdoblje srednjeg vijeka i prijatelji posjećuju srednju Europu i njene katedrale ukrašene grotesknim skulpturama (gargoyles) koje predstavljaju grijehe, gledaju progone vještica i pitaju se što su uopće vještice?
“Wits,” said Moundshroud. “Intelligence. That’s all it means. Knowledge. So any man, or woman, with half a rain and with inclinations toward learning had his wits about him, eh? And so, anyone too smart, who didn’t watch out, was called – “
“A witch!” said everyone.
Konačno, posjećuju Meksiko gdje ljudi vole provoditi svoj El Dia de los Muertos navečer na grobljima, uz večeru, pjesmu, druženje, igru i dijeljenje slatkiša sa svima onima koji se tamo nađu, koji su došli svojim pokojnima praviti društvo. 🙂

“And it all adds up. Four thousand years ago, one hundred years ago, this year, one place or another, but the celebrations all the same…
The Feast of Samhain
The Time of the Dead Ones
All Souls’. All Saints’.
The Day of the Dead.
El Dia De Muerte.
All Hallows’.
Halloween.”

Napokon, Mr. Moundshroud im nudi dogovor; svatko od njih će se odreći jedne godine, one zadnje godine u nizu godina u svom životu, da bi spasili svog prijatelja Pipkina. Hoće li djeca na to pristati?

Divna knjiga! Ja bih je rado imala, i u prijevodu i u originalu, pogotovo ako je bogato ilustrirana. Može se naći i kod nas u knjižnicama (vjerojatno i u knjižarama, iako nisam pitala) pod naslovom “Stablo vještica” u prijevodu Predraga Raosa. ,

A evo i preview clip za crtić. I <3 it! 🙂


Hvala na čitanju!

Iva