Svi koji me poznaju privatno, znaju da sam deklarirana neljubiteljica ovog pisca. Zbog čega? Možda zbog toga što inače nisam ljubiteljica ovog žanra. Možda zbog toga što sam na krivome mjestu započela čitati njegov serijal (iako za ovo ne mogu preuzeti svu krvinju na sebe, mislim da nisu kod nas ni prevođeni onim redoslijedom kojim su pisani) iako mi je jedna draga prijateljica lijepo objasnila odakle trebam početi. 🙂
Kako bilo, s prvom knjigom koju sam pokušala čitati nisam stigla daleko. Tako da je Krv na snijegu, službeno, prva knjiga ovog autora koju sam pročitala do kraja.
Daniel Hoffmann vladar je kriminalnog podzemlja Osla; u jednoj šaci drži svijet prostitucije, a u drugoj svijet heroina. Bavljenje samo jednim od tih svjetova sa sobom nosi brojne probleme, a Daniel Hoffmann, već punih šaka, ne može sve sam rješavati. Zbog toga su tu ljudi kao što je Olav Johansen.
Sam Olav prvi će priznati da je za malo toga sposoban. Jedini je Daniel Hoffmann, čini se, u Olavu prepoznao sposobnost da na određeni način rješava probleme – upravo na onaj način koji Danielu Hoffmannu najviše treba kada sazna da mu je prelijepa supruga nevjerna.
Olavov sljedeći zadatak je riješiti i taj problem – likvidirati Danielovu suprugu. No, kao i svaki put do tada kada je pokušao razmišljati svojom glavom, Olav je napravio jednu naizgled malu pogrešku i odjednom je od nekoga tko rješava probleme postao problem koji treba riješiti.
No, Olav poznaje politiku podzemlja. Hoće li moći zaigrati te munjevite i grube igre moći i višestrukih izdaja? U konačnici, ovoga puta igra za vlastiti život – za rješavanje najozbiljnijeg problema kojeg si je do sada navukao na vrat.
—o—
Ne znam je li ovo tipični Nesbø – gotovo od trenutka kada sam otvorila prvu stranicu osjećala sam se kao da sam kroz portal upala ravno na tračnice vlaka, ustala, otresla se i ugledala svjetla u mraku koja mi se brzo približavaju.
Taj tempo… Iznenadio me tempo. Nemilosrdan i nezaustavljiv; nema čitatelj vremena za pejsaže, razgledavanja, elaborirana promišljanja o sljedećem koraku, složene analize devijantnih karaktera pojedinih likova. Nemaju ni čitatelj ni likovi vremena za okolišanja i aludiranja. Zbog toga ih, valjda, u Nesbøovim romanima i nema. Gotovo svaki odlomak je scena koju kristalno jasno ugledaš prije nego se uopće stigneš obraniti od grube i šokantne izravnosti prizora. Nitko te ništa ne pita, dragi čitatelju. Zbog čega si uopće načinjala sljedeće poglavlje ako nemaš želuca za to, draga čitateljice? Sada izvoli, svjedoči do kraja. 🙂
Osim same radnje, kod mene je najdinamičniji proces tijekom čitanja bio razvoj i mijenjanje osjećaja prema samom Olavu. Nisam ga mogla smjestiti na određenu temperaturu – ovoliko te volim, ovoliko te ne volim. Svaki njegov potez, opažanje i bljesak introspekcije bi me naglo gurnuo ili u “odvratan je” ili u “kako je drag”. Ne znam je li tipično da glavni muški likovi u Nesbøovim knjigama nose toliko kontradiktornosti između sljepoočnica?
Znam da ti je Maria bila sporedni lik, dragi Olave. Znam da ti je Maria bila sporedni lik, dragi Jo. Ali neću vam je oprostiti… Iako znam da drugačije nije moglo.
Iznenadila sam se s koliko me je čistih, nefiltriranih emocija ostavila ova knjiga. Ne mogu reći da me je preobratila. Ne mogu reći da sam odjednom zavoljela ovog autora i poželja pročitati sve njegove knjige, da se iskupim za svoju prethodnu lošu procjenu. Ali reći ću da me iznenadila. Ugodno. Meni je ovo čudno i egzotično štivo; meni su svi ti skandinavski pisci čudni i egzotični. Atmosfere koje oni stvaraju u knjigama su mi jako zahtjevne.
Jasno mi je, barem mi se čini, zbog čega se Nesbø sviđa i muškarcima i ženama. Ja, žena, upijala sam iz redaka Olavovih introspekcija melankoliju, ali i kreativnost i tankoćutnost samog autora. Nešto od njegovih glazbeničkih, čak i pjesničkih, sentimenata curilo je u tekst, bljeskajući između svih onih lokvi krvi; strastveni uzdasi između pucnjeva. Ipak, radnja na tim uzdasima ne posustaje niti trenutka. Nisi, zapravo, siguran jesu li uzdasi koje si čuo zvuk ugode i zanosa ili straha i izdaje…
Ono što ću reći s punom odgovornošću jest da će ova knjiga biti prava poslastica svim strastvenim ljubiteljima Nesbøa.
Primjerak knjige izdavač FOKUS na hit daruje nekome od vas! Zahvaljujem se od srca na recenzentskom primjerku! 🙂
KAKO DO KNJIGE? (***DARIVANJE ZAKLJUČENO***)
Za sudjelovanje u izvlačenju, molim vas da:
a) podijelite Facebook objavu recenzije i darivanja
b) u komentarima napišete zvuči li vam ovo što sam napisala kao tipični Nesbø (ako ste čitali i ako ste fan) ili zbog čega biste voljeli započeti s čitanjem Nesbøa (ako do sada niste pročitali ništa)
Hvala vam na strpljenju i sretno! 🙂
P.S. – Mislim da čitanjem ove knjige križam barem jednu, a možda i dvije stavke, sa svog ovogodišnjeg čitalačkog izazova. 🙂
11 Comments
Katarina
Ovo mi zvuci ko Nesbo jer Nesbo je dinamican, zanimljiv, njegovi opisi vrlo su zivotni i puni boja, a ponekad cak i osjecaja… Veliki sam fan Nesboa, najvise njegovog Harry Hole serijala od, zasad, 10 knjiga, a sam Harry mi je jedan od najdrazih knjizevnih likova uopce. Uzivala sam u svih 10 procitanih knjiga o Harryju, na polici me ceka "Sin", a nadajmo se uskoro i " Krv na snijegu".
Vera Marinovic
Jako bih voljela započeti s čitanjem Nesbøa, do sada nisam, sorry.
Vesna V
Volela bih da procitam Nesboa,nisam do sada imala prilike.Deluje jako zanimljivo.
Leo
Ova recenzija zvuci kao Nesbo! Hrpu knjiga je napisao, pise manijakalno brzo, ali i dalje ne gubi na svojoj kvaliteti. Svaka knjiga ima svoju pricu, nema kopiranja, svaka prica je zasebna, likovi se ponavljaju(Hole), ali nevjerojatno koliko Nesbo ima maste. Citam trenutno Fantoma koji je 8. knjiga po redu Hole serijala i odusevljen sam!
Van tog serijala procitao sam Sina i Lovci na glave koje su isto vrhubsko djelo bez obzira sto ne prate pricu o Harryu Holeu. Nakon te dvije knjige vjerujem da I krv na snijegu kao zasebna knjiga djeluje fantasticno te da je i Nesbo ovog puta pogodio u srz ljudske psihe i okrutnosti.
Kristina Kemešić
Wow, ovo stvarno zvuči odlično! Nisam sigurna koliko je tipično za Nesboa jer ga nikad nisam čitala, no u zadnje vrijeme iskače posvuda, kao iz paštete, pa je nemoguće ne zainteresirati se za njegov rad. I svi su, koliko sam mogla vidjeti, oduševljeni njegovim knjigama. To je poprilično dobar znak, a budući da sam velika obožavateljica tog žanra jer gotovo hipnoički zadržava moju pozornost od prve do zadnje stranice a i imam zeludac za njega 😉 voljela bih pročitati pokoje štivo ovog majstora. 😉
Anonimno
Zamislite kako ležite jedno pored drugoga i čitate knjige. To je u svakom slučaju bolje od gledanja televizije ili igranja igrica na računalu. Ako nikada niste pretjerano čitali, ona će vas motivirati.
Anonimno
Zamislite kako ležite jedno pored drugoga i čitate knjige. To je u svakom slučaju bolje od gledanja televizije ili igranja igrica na računalu. Ako nikada niste pretjerano čitali, ona će vas motivirati.
Marica Opačak
Sanela
Napisali ste “iako mi je jedna draga prijateljica lijepo objasnila odakle trebam početi”. Pls podijelite i s nama odakle da počnemo 🙂 jer se fakat ne prevode redoslijedno. Hvala :).
Iva
Uh, gledam datum, prođe skoro godinu dana od objave recenzije… 😀 Da budem iskrena, ne sjećam se više što to ona meni objasni, ali imat ću na umu. Možda složim jedan zaseban blog-post za sve koji tek kreću s Nesboom. 🙂
Sanela
Bilo bi to super :). Hvala :).
Maja Marić
Počinje sa Šišmišem, zatim ide Žohar, a onda trilogija (Crvendać, Nemeza, Đavolja zvijezda) – to je za početak. Dalje može pomoći wikipedia 😉