I danas se sjećam uzbuđenja koje bi popratilo upoznavanje značenja nove riječi ili nalaženja riječi koja točno opisuje doživljaj ili osjećaj koji bi me povremeno obuzimao, a ni sa kime ga nisam dijelila jer sam bila sigurna da nitko neće razumjeti o čemu govorim.

Čitanje je i dobilo status mojih osnovnih životnih potreba baš zbog toga što sam u knjigama nalazila riječi koje su opisivale sve ono što se događalo oko mene i unutar mene. Čitanje mi je otkrivalo koliko toga već znam, a ne znam kako se zove, a zatim mi za to nešto nudilo naziv.

Putovanje je jedna druga moja životna potreba, postupno stečena i sada nezamjenjiva; kada putujem, postajem svjesna koliko toga zapravo ne znam i moja znatiželja, osobina koju nastojim pažljivo njegovati, je baš tada, ruku pod ruku s mojim neznanjem, najživlja.

Nikada me nije rastuživala spoznaja o tome što sve ne znam, ponajviše zbog toga jer duboko, potpuno uživam u saznavanju, učenju i otkrivanju. Jedino što me i dalje rastužuje jest svijest o tome da je moje vrijeme na ovome svijetu ograničeno i da toliko toga neću moći naučiti, iskusiti, istražiti.

Pa ipak, dok sam ovdje, udovoljavam svojoj znatiželji onoliko koliko objektivno mogu, a kao netko kome riječi predstavljaju poseban izvor zadovoljstva, otkrivati nove dragulje u tom rudniku je neopisivo ugodan osjećaj.

Autorica je u uvodu ove svoje zbirke riječi i izraza navela kako danas posjedujemo toliko mnogo raznovrsnih kanala komunikacije da čovjek nikada ne bi pomislio da se ikada više može dogoditi da se ljudi međusobno ne razumiju. Pa ipak, događa se.

S druge strane, dobrom dijelu nas koji živimo u civiliziranom, tehnološki naprednom svijetu relativno je lako doći u kontakt s drugim podnebljima i kulturama. Nije li neobično kada u nekom trenutku shvatimo da, koliko god nas dijelila geografija, povijest, politika, jezik, spol, dob, rasa ili nešto sasvim deseto, svi smo mi iskusili neke univerzalne osjećaje ili doživjeli neka zajednička iskustva.

Kakvog li tek iznenađenja kada shvatimo, primjerice, da netko na nekom drugom kraju svijeta u svom jeziku ima BAŠ PRAVU riječ za osjećaj ili doživljaj koji poznajemo, ali ga naš materinji jezik ne imenuje, ne izdvaja zasebnim izrazom.

Ova knjiga je upravo jedna mala ilustrirana zbirka baš takvih izraza – riječi koje nemaju prevedenicu u autoričinom (a vjerojatno ni u našem) jeziku, a autorica ne zna ni bi li ih bilo moguće prevesti. Ipak, te riječi opisuju iskustvo koje nam je svima poznato i, tko zna, možda bi bilo zgodno s izrazom se sprijateljiti, ako ga već nismo spremni u neprevedenom obliku potpuno uvrstiti u svoj vokabular.

Sjećam se da smo u posljednjih godinu dana barem jednu takvu riječ uveli u svoje rječnike, barem u onaj pasivni dio svojih vokabulara, a to je – hygge. 🙂

Ova knjiga nam donosi još pedesetak novih riječi. Između ostaloga, tu možemo naći i nizozemski izraz za “hygge”, velški naziv za sarkastičan ili podrugljiv osmijeh, izraz koji znači točno “leptirići u trbuhu kada se zaljubimo”, ime za onaj nostalgičan osjećaj koji nas vuče da se vratimo na mjesto, možda u prošlosti, u koje se više ne možemo vratiti, riječ za šalu koja je toliko loša i toliko ne-smiješna da se čovjek mora smijati od muke. 🙂

Zanima me postoji li naziv za knjigu koju kupiš sasvim neplanirano, onda kada si zapravo tražio neku drugu, pa je ova odnekud iskočila i više nije bilo šanse da je ne odneseš na blagajnu?

Ako takva riječ postoji, u ovoj zbirci je nema, ali bi bilo odlično da je ima, jer bi opisala i ovu knjigu i povijest njezinog dolaska u moj dom. 😀

Sad mi je pala na pamet jedna druga knjiga, “Mala pariška knjižara” Nine George, i glavni lik te knjige, gospodin Perdu… Ako ste čitali, sjetit ćete se možda da je on njegovao ambiciju da sastavi katalog emocija – ne nepoznatih, nego poznatih, koje nemaju specifično ime, ali ih na temelju opisa gotovo SVI možemo prepoznati. Voljela bih kada bi Nina George jednoga dana složila i objavila Perduov katalog.

Sigurna sam da bi onaj osjećaj koji obuzme roditelje kada njuškaju kiselo-slatkaste tabane svoje potomčadi, tamo našao svoje mjesto. 🙂

Padaju mi na pamet i neke druge zbirke koje, obrnuto, daju novo značenje rječnima koje već poznajemo. Voljela bih imati “Đavolji rječnik” Ambrosa Biercea u kojem daje “prave” i vrlo smiješne definicije poznatih riječi. Primjerice:

ANATOMIJA – nešto što ima svaki čovjek, ali ljepše izgleda kod žena
BOLNICA – mjesto gdje se sastaju bolesnikovi prijatelji da mu ispričaju svoje simptome
ČITANJE – razmišljanje tuđom glavom umjesto vlastitom

Jedna od dražih zbirki objašnjenja poznatih nam riječi je i jedna stara koja se zove “Olovka piše srcem”, a sadrži definicije poznatih pojmova iz usta dječice koja još ne znaju baratati perom. 😀 Primjerice:

VUK – vuk menja dlaku, a lisica kokoške
GLAVA – glava od stoke je jedna izdužina na životinju, ona je korisna jer se jede
IZNENAĐENJE – kad oćeš da jedeš kolače a ono ih pojeli razni u kući

Eto ga, toliko od mene za ovaj put. Nadam se da će vas uskoro, u potrazi za nekim novim doživljajima, iskustvima, osjećajima, riječima ili knjigama, obuzeti onaj prekrasni – resfeber. 🙂