Eto vam moj izazov za 2018. godinu: namjeravam čitati samo knjige koje su napisale žene.
Zašto?
Prvo, imam nekakav nejasan osjećaj (a možda je to samo osjećaj i nema veze sa stvarnošću) da se na autorice i dalje gleda kao na nekoga tko može biti jako dobar u području u kojem izvrsnost mogu postići samo muškarci.
Unatrag nekoliko godina i sama sam imala priliku zadivljeno promatrati kako žene ulaze i osvajaju i konačno rasturaju u žanrovima koji su uvijek bili nekako tipično muški – SF i fantasy, urban fantasy, horori, detektivski i kriminalistički romani, da navedemo samo neke žanrove koji ne dodiruju publicistiku.
Želim posvetiti godinu dana istražujući ženske glasove u tim, ali i mnogim drugim, područjima.
Znam da sam na dobrom putu; popis koja koje su me unatrag nekoliko godina oduševile vrvi knjigama koje su napisale upravo žene. Primjer je moja najdraža “Hausfrau” autorice Jill Alexander Essbaum, “Signatura svih stvari” autorice Elizabeth Gilbert, “Nestala” autorice Gillian Flynn, sve živo što napišu Karen Marie Moning, Laini Taylor i Jessie Burton, kao i još uvijek slabije poznate Laura Bates (publicistika), Harriet Lane, itd.
Drugi razlog je taj što i dalje imam jako puno rupa u svom književnom (samo)obrazovanju, pogotovo kada su u pitanju klasici svjetske književnosti, ali i neki suvremeniji kultni naslovi.
Nisam pročitala niti jednu knjigu Maye Angelou ili Toni Morrison, nikada nisam pročitala ni “Heidi” autorice Johanne Spyri, “Male žene” autprice Louise May Alcott, “Ubiti pticu rugalicu” autorice Harper Lee i mnoge druge. Kada vidite popis svega što nisam pročitala, nećete se htjeti družiti sa mnom. 🙂
Treći razlog je taj što želim posvetiti više vremena domaćim autoricama. Unatrag nekoliko mjeseci imala sam zadovoljstvo čitati tako kvalitetne, provokativne i kreativne uratke domaćih autorica, da želim i na blogu i na svojim kućnim policama više mjesta posvetiti upravo njima.
Ali, Iva, znaš li koliko ćeš možda dobrih knjiga propustiti zbog takve odluke?
Upravo u ovakvoj mogućoj reakciji se i temelji ova moja odluka – ne, ne mislim da ću nešto propustiti. Mislim da žene pišu u najmanju ruku jednako kvalitetno, snažno, pronicljivo i zabavno kao i gospoda, a svojim pisanjem dodiruju ogorman broj tema (bitnih i banalnih, baš kao što to čine i autori) i ogroman broj žanrova.
Jedino “propuštanje” koje ću priznati jest isto ono koje prolazi bilo tko tko, recimo, čita ljubavne romane, ali nikada ne dira memoare; netko tko čita samo fantasy, ali nikada ne čita erotske romane, itd. Sigurno ću neke stvari propustiti, ali draže mi je misliti da će moje propuštanje godinu dana biti pod mojom kontrolom i namjerno. 🙂 Uostalom, ako bude sreće i zdravlja, nadoknadit ću u 2019. godini sve ono što neslavno propustim u 2018.
Osim toga, kako sam proračunata mala zvjerčica, odlučila sam si ostaviti prozorčić malo odškrinut, pa slijedi…
Napomena 1: Ovaj izazov se ne odnosi na knjige i slikovnice koje ću recenzirati na blogu Bibliovčica.
Napomena 2: Premda ću u 2018. čitati i recenirati samo autorice, sigurno će se pojaviti i recenzije knjiga koje su potpisali autori, jer je ostala čitava gomila knjiga koje sam pročitala u 2017. godini, a neću stići do isteka ove godine napisati i objaviti recenzije.
Napomena 3: Ostavljam si 10 slobodnih mjesta za časne iznimke kada je u pitanju ovaj moj izazov. Za slučaj da gospoda George R. R. Martin, Brandon Sanderson ili Patrick Rothfuss napišu nešto novo u 2018 godini, za to se mora naći mjesta. Također, želim pročitati par naslova Zorana Žmirića i novu knjigu Valenta Pavlića, kad stigne.
Popis Izuzetih sastavljat ću u hodu i objaviti ga na vidljivom mjestu. 🙂
Također, do kraja godine ću na ovom mjestu objaviti popise prijedloga za čitanje po kojima ću sama birati naslove za narednu godinu. Moći ćete ih besplatno preuzeti ako budete htjeli vidjeti što namjeravam čitati ili se možda, barem djelomično, uključiti u ovaj izazov.”
Za sve objave na Instagramu tijekom 2018. godine koristit ću #samoautorice i #samoautoricemolim, kako bih time izdvojila sadržaje vezane uz sve naslove iz ovog izazova.
Zahvaljujem! Držite mi fige! 🙂