Kako sam se ja jedva načekala ove knjige! Uh! A “Marsovac” je kriv za to što sam, čim sam ugledala najavu novog naslova Andyja Weira, skoro dobila čir na želucu od čekanja. Naručenu knjigu u papirnatom obliku još uvijek čekam. Kasni sada već preko dva mjeseca. Da, tvrdo ukoričena varijanta. Da, ona koja je koštala blizu trideset eura… Hrvatska pošto, molim te, daj se uozbilji malo…

Srećom, postoji Kindle i knjiga je stavljena na pre-order listu čim sam vidjela najavu. Kada mi se neka knjiga svidi, najčešće želim imati i papirnatu verziju na svojim policama; tako se nerijetko dogodi da svaku knjigu koja mi se sviđa platim dva puta. I nije mi žao.

Mislim da sam bila tek negdje na prvom poglavlju ove knjige kada sam shvatila da je to još jednom ljubav na prvo poglavlje. Ovoga puta, romansa između priče i mene kao čitatelja nije se odvijala na Marsu, već na Mjesecu.

Na Mjesecu postoji čitav mali grad, Artemis, u koji je moguće, ako si dovoljno imućan, sa Zemlje doći u turistički posjet. Svaka vrsta luksuza je imućnom gostu na raspolaganju – što poželi to može i dobiti. Međutim, oni koji posjetiteljima omogućavaju udoban i uzbudljiv boravak na Mjesecu – oni se moraju snalaziti. Koliko ti je na Mjesecu dobro ovisi o tome koliko si pametan, snalažljiv, ambiciozan i koliko se dobro skrivaš od onih koji ne žele da si ti snalažljiv i ambiciozan kada je tvoj vlastiti probitak u pitanju.

Jasmine (za prijatelje Jazz) Bashara, naša protagonistica, osoba je koja čitatelju ne maže oči kada su u pitanju njezin karakter, njezino ponašanje i njezini motivi. U trenutku kada je upoznajemo, već je prati određena neprijatna reputacija i Jazz jako dobro zna gdje ju je i zbog čega zaradila i jako dobro zna da takva reputacije nije neopravdana.

Odrastajući uz vrijednog i marljivog oca, nepopravljivo poštenog i religioznog Arapina, Jazz je naučila apsolutno sve što se može naučiti o metalima i zavarivačkom zanatu. Naučila je i da joj pošten i mukotrpan posao nikada neće moći dati ono o čemu je uvijek sanjala…

Da je barem njezin dobri otac dobio drugačiju kćer, onakvu kakvu je više zaslužio, možda njegova čast nikada ne bi bila narušena i možda bi i dan danas još uvijek bili u dobrim odnosima.

No, Jazz nema vremena previše zdvajati nad vlastitim pogrešnim odlukama; uostalom, tko bi ih sve i upamtio…

Ona ima misiju – želi steći licencu neke vrste turističkog vodiča kojemu je dozvoljeno napustiti Artemis. U tom zvanju leži novac, a postoje veliki dugovi koje ona mora podmiriti. Jazz je stoga odlučna da se potpuno preda tom zadatku…

Sve dok joj u krilo ne doleti ponuda poznatog bogataša koji je skovao plan da postane još bogatiji, a Jazz bi za svoju pomoć primila vrtoglavo velikodušnu naknadu.

Simpatičnom bogatašu za provedbu plana treba inteligentna i sposobna osoba koja dobro poznaje Artemis, fiziku općenito te fiziku i kemiju na Mjesecu; treba mu netko tko povrh svega ima vrlo elastične moralne i etičke principe (ako ih uopće ima) i tko se ne libi sve svoje talente staviti u službu onoga tko za njih ponudi najviše novca.

Ladies and gentleman, meet Jasmine, dvadesetineštogodišnjakinju koja će se uskoro uvaliti u vrlo zapetljanu zavjeru… 😀

Tek što su razradili planove za neprijateljsko preuzimanje i tek što je Jazz primila predujam za posao koji je obećala ispuniti, njezin poslodavac je ubijen. Jazz uskoro shvaća da politika i moć na Mjesecu imaju dublje i zamršenije korijene nego što je ikada mogla pretpostavljati i da se ona sama našla u samom središtu unakrsne borbe između nekoliko klanova koji žele vladati na Mjesecu.

Jazzine sposobnosti preživljavanja, njezina snalažljivost i okretnost su stavljeni na kušnju života. Hoće li u borbi za vlastiti život i za neku svoju verziju pravde Jazz pronaći način da sačuva jedini dom koji je ikada poznavala i da ispravi sve nepravde koje je u prošlosti skrivila?

Očito je sada da Andy Weir zna kako sjesti i napisati napet, energičan, zabavan znanstveno-fantastični roman zbog kojeg čitatelj ne jede, ne spava i općenito zapostavlja sve svoje obveze i dužnosti dok ga ne dovrši.

Ako sam se ičemu veselila u novoj knjizi, veselila sam se novom genijalnom protagonistu i nadala sam se da će ga autor obilno obdariti istim onim smislom za humor kojim je obdario i Marka Watneya. I tu me Andy Weir nije razočarao – da je Jazz nekim slučajem zaglavila na Marsu s Watneyem, mislim da bi me čeljust bolila od smijeha. 🙂

Osim toga, u recenziji “Marsovca” sam napisala koliko me oduševilo to kako je Andy Weir tretirao ženske likove u knjizi – u svih četiri stotine i nešto stranica nije bilo ni jednog jedinog slovca kojim bi nam autor opisivao kako su žene u toj knjizi izgledale, što su odijevale, šminkale ili ukrašavale. Jer nije bitno.

Zato me zanimalo kako će se snaži sa ženskim glavnim likom. I snašao se za svaku pohvalu – zaobišao je 99% klišeiziranih načina portretiranja ženskih likova i, na moje opće oduševljenje, na svoj način razmontirao uobičajene predrasude o nekim grupama ljudi.

Primjerice, Jazz je muslimanka, Arapkinja po tati. Ne znam zamišlja li itko od nas pripadnike islamske vjeroispovijesti, pogotovo Arape, kao ljude sa smislom za humor? Ne znam zamišlja li itko od nas djevojke odgojene u islamskoj vjeri kao nepokorne, otresite, ambiciozne, inatljive, prkosne i zajedljive? 🙂 Nije da nam žene iz Saudijske Arabije prve padaju na pamet kada zamišljamo jednu takvu osobu. 🙂 I to su, prijatelji moji, predrasude. 😀

I tako mi je drago da ih je, zajedno sa predrasudama o ženama, Andy Weir u ovoj svojoj knjizi potpuno podrobio.

Treba li uopće posebno napominjati da će biti i filma po ovoj knjizi? Naravno da će biti i filma, samo još ne znam kada točno. 🙂 Baš me zanima tko će glumiti Jasmine… 😀

Ako ste čitali “Marsovca” i ako vam se svidio, ova knjiga vam se ne može NE svidjeti. Ako još niste čitali Weira – što čekate? 🙂

Ja se već veselim i trećoj knjizi! 😀 Ne, nema je još na vidiku, ali se nadam da će je uskoro biti…