Ako je ikoga iznenadilo to što se ovaj naslov našao na popisu najboljih knjiga pročitanih u posljednjoj trećini 2017. godine, onda je iznenadilo – mene.

Premda gajim ozbiljan respekt prema autorima i autoricama koji odlično pišu ljubavne romane (povijesne, suvremene, SF/fantasy, YA/NA i sve ostale koji vam padnu na pamet) – ili barem ljubavne scene u neljubavnim romanima, nekako me spontana radoznalost i okupiranost određenim temama gotovo nikada ne privuče ovom žanru.Ipak, ima tih nekoliko autora – autorICA, da budemo precizni – zbog čijih sam ljubavnih i erotskih scena gubila glavu i živce, dane i noći i vrijeme koje nemam – Laini Taylor je jedna među njima, Karen Marie Moning je još jedna. O, da, Jojo Moyes nas je sve smotala oko malog prsta…

Colleen Hoover, pak, nikada nije ozbiljno došla na moj radar, ali sam zapazila s kakvim žarom je hvale i vole oni koji je hvale i vole.

Gotovo da sam se već bila nameračila (a krasnog li izraza) na knjigu “Opasna ljubav”, kad se počela dizati prašina oko ove, koja je tada tek bila u najavi. Naravno da sam pratila uzbuđenje oko ovog naslova, naravno da sam pratila entuzijazam i oduševljene recenzije čitatelja na Goodreadsu.

Naravno da se nisam mogla praviti slijepa na činjenicu da su je čitatelji izabrali za Goodreadsov ljubavni roman godine. I kada sam je vidjela u izdanju Naklade Neptun, znala sam što mi je činiti – prvo, kupiti knjigu, a drugo – suspendirati sve svoje predrasude (i očekivanja i nagađanja o radnji i likovima) o ljubavnim romanima i samo početi čitati.

Skoro pa me je ime glavne junakinje odmah odvratilo od daljnjeg čitanja. Lily Bloom. Ma daj, pa savršeno je jasno da takvo ime može nositi samo netko malen, sladak, romantičan, blesav, povodljiv i netko tko široko razrogačenih očiju promatra horizont da vidi dolazi li konačno taj netko tko će je oboriti s nogu.

Samo što sam se gadno prevarila – taj netko nije došao s promatranog horizonta i nije, sav blještav i neodoljiv pao ničice pred Lily Bloom i počeo recitirati svoje hvalospjeve njenoj ljepoti i nevinosti i obećanja o blještavoj budućnosti koja je čeka s njim.

Naprotiv, ovaj je uklizao u njen život u sasvim jednom drugačijem stilu – moleći je da se poševi s njim.

I da me Ryle nije u tim prvim stranicama toliko nasmijavao – a zaista je beskrajno šarmantan – i da nisam polako uviđala koliko sam se prevarila kada sam iz ime izgatala osobine ličnosti Lily Bloom – teško da bih nastavila čitati onaj (u pravilu) za mene najbolniji dio ljubavnog romana – udvaranje, razmjenu grandioznih izljeva ljubavi, zemljotresan seks i stereo-orgazme.

No, Colleen Hoover očito ima dobar osjećaj za mjeru i zna kako ljubiteljima ljubavnih romana dati baš ono što traže i zbog čega ih čitaju, a istovremeno ne udaviti nas ostale. Mene je kupio humor, a i kupila me je ona druga priča iz Lilyine prošlosti, ona o neobičnoj, nezaboravnoj prvoj ljubavi koja naprosto nije mogla propupati u okolnostima u kojima se začela…

Prve ljubavi – i sve ono “prvo” što dolazi s prvim ljubavima – rijetko kada ostaju u savršeno dobrom sjećanju, no dogodi se nekim sretnicima i sretnicama da među nekoliko tih prvih ljubavi budu one koje će postaviti visoke kriterije za sve one koje dođu puno godina kasnije.

Ja sam bila jedna od tih sretnica i bilo kome tko me hoće slušati znam ispričati kako mi je danas lijepo, kako pored sebe imam fenomenalnog čovjeka, samo zato što sam jednom davno srela jednoga koji mi je pokazao kako odnos između dvoje ljudi može i treba izgledati.

Jedino što se meni nikada nije dogodilo ono što se dogodilo Lily – nisam morala birati između savršenog čovjeka “sada” i tog savršenog čovjeka iz prošlosti.

Još gore je, pretpostavljam, kada bitne odluke u vezama treba donositi upravo onda kada je veza najvatrenija… A Lily Bloom se odjednom nađe upravo pred tako teškom odlukom.

Ovaj trenutak u knjizi postaje trenutak kada se tlo pod nogama i likovima i čitatelju počinje ljuljati. Čitatelj gotovo kao da zna kamo će priča sada krenuti – vidjeli smo to, uostalom, već desetke puta. To je priča koja nam je poznata ne samo iz knjiga koje smo čitali – ova priča nam je poznata iz života koje smo živjeli, kao i iz života kojima svjedočimo svakoga dana.

Ako je Lily dobra, draga, razumna, poštena, suosjećajna djevojka – znamo što je njezina dužnost u ovoj situaciji, znamo koja je to gotovo refleksna reakcija koju žene čine u ovakvim i sličnim situacijama i istovremeno sa strepnjom i tugom iščekujemo (poznati?) kraj.

Ovoj priči znamo početak, znamo tijek, znamo krizu i znamo kraj.
Znamo li doista?

Premda sam bila uvjerena da znam – one ključne naslovne riječi čitala sam poprilično iznenađena, a zatim oduševljena. Ne, nisu značile ono što sam mislila da će značiti i ne, nisu razmijenjene između onih likova između kojih sam očekivala da se razmijene.

Ovih nekoliko riječi dobilo je snagu mantre i obećanja – jedne žene drugim ženama koje su joj važne, jedne žene samoj sebi – i upravo zbog ovih riječi je ova knjiga našla svoje mjesto na onom popisu najboljih pročitanih krajem 2017. godine.

Sviđa mi se jer je, unatoč svim mojim predrasudama, knjiga uredno zaobilazila mnoge klišeje u formiranju likova u ljubavnim romanima, kao i u njihovim međusobnim odnosima; sviđa mi se jer dodirnula mnoge druge osjetljive teme koje nisu ostale u sjeni centralne priče o ljubavi; sviđa mi se zbog humora i predivnog pisanja i odličnog prijevoda.

Sviđa mi se jer me podsjeća na nekoliko žena koje imam čast nazivati prijateljicama, a koje kao da su bile inspiracija za lik Lily Bloom; koje su me oduševile i iznenadile svojom snagom i hrabrošću onda kada bi im bilo oprošteno i da je nisu iskazale; koje su bile, i koje ostaju, žene kojima se divim – jer su našle snage da na neke duge, zamršene i složene priče postave nezaobilaznu točnu, a onda vlastitim životima počnu pripovijedati jednu sasvim drugačiju…

Znate koje ste. Volim vas. <3

Ovu knjigu bih preporučila svim ženama, bez obzira u kojoj fazi života se nalazi njihova ljubavna priča – da nas nauči da, kakva god ta priča bila, treba trajati samo onoliko koliko smije trajati, samo onoliko koliko se u njoj osjećamo ugodno i sigurno. Ni trenutka više.