Da započnem recenziju ove fenomenalne knjige najboljim savjetom koji vam u vezi nje mogu dati – ovdje, sada i odmah, prestanite s čitanjem i pođite si nekako nabaviti (kupiti, posuditi, ukrasti) ovu knjigu. Sve drugo što ću od sada nadalje pisati u recenziji ionako će se svesti na to, pa da ne gubite vrijeme. 🙂

Ako ste novi na Bibliovci, i ako ne znate da ja rijetko za koju knjigu ovog žanra (kojeg inače ne čitam jer ga ne volim baš pretjerano) dajem ovakav savjet, onda vjerojatno još nemate povjerenja u moje preporuke. TO je u redu, onda nastavite čitati i sami procijenite je li ova knjiga za vas. Sve živo u meni urla: “NE PIŠI TE DIPLOMATSKE GLUPOSTI, RECI IM DA ODU PO KNJIGU!”, ali sam fina, pa ne mogu baš tako s vama ako ste novi… Stari čitatelji su navikli na ovakve moje ispade. 😀

Alicia Berenson nikada ne bi naudila svojem suprugu. Duboko ga poštuje i zaista ga voli i ne može zamisliti da mu itko ili išta nanosi bol. Svaka riječ koju zapisuje u svoj dnevnik svjedoči upravo o tome…

Uskoro, jedne vruće ljetne večeri, Alicia će u supruga iz neposredne blizine ispaliti pet metaka.

Kada policija konačno pristigne, zateći će je okrvavljenu, mirnu i odsutnu. Alicia će šutjeti za vrijeme uhićenja, za vrijeme boravka u bolnici, za vrijeme oporavka u kućnom pritvoru, za vrijeme suđenja. Neće progovoriti ni riječi kada je smjeste u psihijatrijsku bolnicu zatvorenog tipa.

Prošlo je šest godina otkad je Alicia Berenson osuđena i poslana u psihijatrijsku ustanovu. Svi su već zaboravili na tu neobičnu, krhku mladu ženu i na zločin koji je bio toliko krvav da ga nisu mogli povezati s njom. Već su svi zaboravili na suđenje koje je punilo novinske stupce mjesecima, na nadljudsku, nadnaravnu tišinu u koju je propala sama Alicia.

Svi, osim Thea Fabera.

Theo Faber poznavao je sve kolege koji su godinama, potpuno bezuspješno, pokušavali pomoći Aliciji Berenson da progovori i koji su na koncu digli ruke od nje. No, Theo je do dana današnjega živio u uvjerenju da, zbog svoje privatne i profesionalne povijesti, on posjeduje posebne terapeutske vještine i saznanja kojima bi mogao doprijeti do Alicije.

Čim je pročitao oglas da je otvoreno radno mjesto u psihijatrijskoj bolnici u kojoj je već šest godina boravila Alicia Berenson, Theo se bez razmišljanja prijavio.

Njegov entuzijazam iskusniji kolege dočekali su s dobronamjernim sažaljenjem. On nije imao šest godina iskustva boravka u neposrednoj blizini njihove pacijentice. Što je on to mogao pokušati, a da oni već nisu? Nitko nikada nije uspio iz Alicije izvući ni glasa, kamoli informaciju o tome što se doista dogodilo one večeri…

No, Theo zna da je Alicia komunicirala na svoj način. Za vrijeme kućnog pritvora prije samog suđenja, Alicia je slikala i to jednu jedinu sliku. Nazvala ju je “Alcestis”; misteriozan autoportret nazvala je po ženi iz grčke mitologije koja se vratila iz mrtvih, ali potpuno nijema…

Nešto je, Theo je uvjeren, pokušala reći tom slikom. Nešto duboko uznemirujuće, neshvatljivo, tajanstveno. Bi li to mogao učiniti netko tko je psihički potpuno slomljen, zauvijek izgubljen?

No, Theovi susreti s Aliciom uskoro počinju ozbiljno potresati njegov početni entuzijazam i samopouzdanje. Alicia, kad je konačno susretne, nije ono što je očekivao da će biti. Njegovo uvjerenje da on jedini može doprijeti do nje ga, međutim, ne napušta. Ne može odustati od nje, i nije mu jasno zašto ne može odustati od nje…

Vrijeme koje mu je dano s Aliciom brzo prolazi; jednom kada prođe, više nikada neće dobiti ovakvu priliku da dopre do nje, da iz nje izvuče tko je ona, i zašto je učinila to što je učinila. Njezina šutnja i njezina tišina dolaze iz dubine u koju nitko prije njega nije mogao zaviriti, iz dubine u koju se on, sada već mora i sebi priznati, možda i ne usudi zaviriti…

U što se to upustio Theo Faber? Prilika poput ove, prilika o kojoj je sanjao preko šest godina, nikada mu se više neće pružiti – da upravo ON, on koji toliko zna o boli i patnji i životu s vlastitim mrakom, bude taj koji će iz te lijepe žene izvuči riječi koje će objasniti strahotu koju je počinila? Koliko toga je spreman žrtvovati zbog tog jednog jedinog odgovora, zbog te intrigantne žene, zbog tog svog suludog uvjerenja da jedini on može doprijeti do nje riskirati apsolutno sve što ima?

Uzeti u ruke ovu knjigu znači pozdraviti se s realnošću na nekoliko turbulentnih sati – samo iskustvo čitanja ove brilijantno jezive knjige tako savršeno dočarava Theovu krajnju opsjednutost potrebom da iz Alicije Berenson izvuče ne samo što se točno dogodilo tog kobnog dana, već i uzroke te njezine nadnaravne šutnje.

Mislim da se ovako grozničavo nisam listala stranice još otkad sam čitala Delaneyevu “Ona prije mene” – mislim da stranice mog primjerka knjige i dalje imaju one valovite dijelove gdje se papir smočio od znojnih pristiju, a ne bih se čudila, koliko sam je grčevito držala i nisam dala da mi je oduzmu dok je ne dovršim, da netko na koricama pronađe i brazde koje sam izdubila noktima.

Autor Alex Michaelides studirao je engleski jezik i psihoterapiju, a kako je rođen na Cipru, u te njegove profesionalne i kreativne interese oduvijek se miješala bogata mitologija s kojom je odrastao. Sam priznaje da ga mit o Alcestis progoni već više od 15 godina; ona kao da je njegova uporna, ali šutljiva muza, o čijoj priči – i to onoj neispričanoj – on ne može prestati razmišljati.

Do koje mjere je ova knjiga j*** dobra nešto može reći i činjenica da će produkcijska kuća “Plan B”, kojom upravlja i glumac Brad Pitt (i koja stoji iza Oscarom nagrađivanih filmova “12 Years a Slave” i “Moonlight”), uskoro početi raditi na filmu koji će se snimati po ovoj knjizi, kao i to da ju je još u nastanku pratila glumica Uma Thurman, koja je autoru pomogla zaokružiti karakterizaciju lika Alicije Berenson.

Znači, da se vratimo na prvu misao s početka ove recenzije – nemate što čekati, zaista, trk u potragu za ovom knjigom. Kod nas nije prevedena, i ne znam hoće li je tko prevoditi, pa nemam skrivenih razloga (i tajnih dogovora s nekim nakladnikom) da vam ovu knjigu toliko zapjenjeno preporučujem. Jednostavno je dobra. J*** dobra. Ako me “The Whisper Man” Alexa Northa jače ne obori s nogu kad dođe, onda će ovo lako moći biti najbolji psihološki triler koji ću pročitati ove godine.

Jedva čekam saznati tko će glumiti Thea i Aliciu!