Kristin Hannah je vrlo popularna američka spisateljica ljubavnih i obiteljsko-povijesnih romana, te su neka njena djela kod nas prevedena. No kako ja rijetko čitam ljubavne romane, nisam prije čula za nju, kao i za mnoge autore/ice istih. Kod nas su prevedeni “Zimski vrt”, “Posljednji ples leptira” i “Boje istine”.

Ne mogu se pohvaliti da sam pročitala puno djela ratne tematike, čak ne volim ni filmove o Drugom svjetskom ratu, no nakon što sam progutala “Svjetlo koje ne vidimo” htjela sam pročitati bar još jednu knjigu. Goodreads mi je ponudio još neka djela koja bi mi se mogla svidjeti, i među njima je “The Nightingale” imao najveću ocjenu čitatelja. Kako naknadno nisam mogla pronaći tu listu, navodim ovu za NY Times najprodavanija djela fikcije, ispod svakog naslova je ocjena čitatelja Goodreadsa:

 

 

Hannah je odabrala ratnu temu i priča o odnosu dvije sestre prije početka i za vrijeme Drugog svjetskog rata, te o njihovom odnosu prema događajima oko njih.
Nakon Prvog svjetskog rata, obitelj Mauriac počela se raspadati. Otac se vratio iz rata sav duševno slomljen, a majka je preminula od bolesti. Djevojčice Vianne i Isabelle otac šalje na selo, u seoce Carriveau. Nije im brisao suze i tješio ih, ostavio ih je dadilji da se brine za njih. Predao se piću i to je jedino, uz njegovu knjižaru, što mu je bilo važno. Vianne se udala sa šesnaest, silom želeći da je netko voli i prihvaća, jer ni jedna od sestara nije mogla razumjeti postupke vlastitog oca. Isabelle je isto to htjela, ali ne samo od oca, već i od sestre koja ju je odgurnula i formirala svoju obitelj. Uvijek je bila problematična, impulzivna, bježala iz škola, internata ili je bila izbačena. Uvijek se vraćala ocu želeći njegovo prihvaćanje i ljubav, ali je uvijek nailazila na zid i ponovno odbacivanje.
Godina je 1939. Viannin suprug odlazi u rat, a ona i dalje ne vjeruje da Nijemci mogu nauditi Francuskoj, te da će ih njihova vlada zaštititi. On će se brzo vratiti i to je zapravo ono što je drži nakon njegovog odlaska. Voljela je sve oko tog čovjeka, osmijeh, kako mumlja u snu, kako pjeva dok se tušira… Zaljubila se u njega prije 15 godina, bio je njezin prvi poljubac, prva ljubav, prvi ljubavnik. Bio je poštar, i u trenu se pretvorio u vojnika! Nije bilo bitno što je bio prije toga.
Isabelle ima 18. godina i ponovo bježi iz škole i vlakom stiže u Pariz gdje je dočeka nezadovoljan otac, ne znajući što da radi s tom djevojkom. Traži od nje da se zaposli i ona obećava kako će raditi kod njega u knjižari. Primijetila je kako vlasti u žurbi sele vrijednosti iz muzeja Louvre. Grad se uzbudio. Nije prošlo puno do prvih bombi koje su pale na Pariz! Njemačka je napala Francusku! Otac ju prisiljava na bijeg, šalje je k sestri na selo iako protiv Isabelline volje. Bježala je djelomično u autu, a ostatak pješice, bez novca, vode i hrane. U jednoj od šuma u okolici Carriveaua, susrela je muškarca Gaetana, koji joj je dao večeru i pratio je do sestrine kuće. On se želi prijaviti u vojsku i pomoći Francuskoj, želi biti koristan. Isabelle želi otići s njim, nakon što se uvjeri da su Vianne i nećakinja Sophie dobro. Želi napraviti više od samog bježanja. Ne može poreći kako joj je taj čudnovati muškarac iz šume vrlo privlačan…
Isabelle nije očekivala da će ju Gaetano ostaviti ranjavanu i iscrpljenu u sestrinom dvorištu i otići! Ona se užasavala napuštanja, svi su odlazili i to je na njoj ostavilo posljedice. Kako to nije bilo sasvim dovoljno za njen mladi život, Francuska vlada se predala, a Carriveau su preplavili Nijemci. Čak su naselili njemačkog kapetana u njihovu kuću. Dok Vianne trpi želeći zaštititi kćer i nadajući se da će se njezin suprug vratiti doma nakon predaje Francuske, Isabelle svakodnevno pokazuje svoj prkos i nekontrolirano se ponaša pred okupatorima. Želeći napraviti nešto više od pokornog slušanja naredbi, pridružuje se pokretu otpora te počinje dijeliti letke s informacijama koje su Nijemci zataškavali, prije njezinih odlazaka u redove po hranu. Ubrzo je otpor šalje u Pariz gdje ima veće šanse sudjelovati u spašavanju Aliansinih vojnika i pilota. Postaje uglednija agentica zvana “The Nightingale” i njezina ruta spašavanja preko Pirineja vrlo popularna među otporom.
Za vrijeme rata Vianne saznaje kako je suprug u njemačkom logoru, suočena je s glađu, nedostatkom struje, zimi za ogrjev koristi kućni namještaj, a i bolesti nisu zaobišle nju i njezinu kćer. Suočena je i s brutalnim ponašanjem Nijemaca prema Židovima, prema njenim suseljanima i najboljoj prijateljici Rachel, kojoj starija kćer ubijena dok je pokušala pobjeći iz sela. Rachel odvode u logor, a njen najmlađi sin je u opasnosti samo zato jer je Židov. Kako je pomaganje Židovima bilo kažnjivo smrću, Vianne se svim silama trudi sakriti dječaka i nabavlja falsificirane dokumente o njegovom posvojenju od rođaka iz Nice. Kako je bilo jako puno židovske djece bez roditelja, počela je surađivati s lokalnim sirotištem, krivotvoriti njihove dokumente kako bi ih spasila, dok joj je opasnost stalno visila nad glavom jer je bila prisiljena kuhati i prati okrutnim Nijemcima koji su se uselili k njoj u kuću. Uskoro će otkriti da je trudna…
“The Nightingale” je predivna priča o odnosima u obitelji, o tim istim odnosima nakon što se dogode velike promijene u svijetu, nakon što međusobno upoznaju koliko mogu pomoći drugome. Ovo je priča o ženama u ratu, koje su iako ne na bojišnici, podnijele veliki teret, za obitelj, za prijatelje, koje su gledale kako im susjedi bivaju uništavani- cijele obitelji, morale su se suočiti s glađu, zimama, samoćom i okrutnim neprijateljima u vlastitim posteljama.
Hrabe žene natjerat će vas na suze zadnjih 100 stranica, dirnut će vas njihove sudbine, sanjat ćete likove i samu priču. Hannah je pokazala kako rat može promijeniti čovjeka, koliko brzo djeca mogu odrasti, koliko se sve može brzo promijeniti. I da su žene koje nisu bile na ratištu kao muškarci, proživjele pakao, da su htjele pomoć pa makar i na najmanji mogući način. Fantastična priča s razlogom ima bolje ocjene od “Svijetla koje ne vidimo” jer je brutalnije prikazan rat, sudbine Francuza i Francuskinja, realistično je opisan život u logoru.  Obzirom na tako sumornu priču uživat ćete u pripovijedanju, nizanju opisa i događaja,  čak i ako ne volite povijesnu fikciju, a ni ratne teme. Ako ova priča ikada bude prevedena, želim ju imati na svojoj polici obavezno.