Znanje je poslalo ovu knjigu na Ivinu adresu, pa je knjiga našla put do mene. Mnogi su je već pročitali, a meni je bila na listi za čitanje, stoga nije bilo razloga za gubiti vrijeme. Odmah ću napisati, moje mišljenje je vrlo podijeljeno. U nastavku ću objasniti zašto.
Na koricama same knjige ispisano je ovo:
“Sestre Meredith i Nina Whitson sušta su suprotnost. Dok jedna vodi obiteljski biznis i posvećena je obitelji, druga putuje svijetom želeći postati poznata fotoreporterka. Kada njihov voljeni otac padne u postelju shrvan bolešću, dvije otuđene sestre opet se zbližavaju. Na samrti, otac izusti obećanje – majka će im ispričati cijelu istinu. Počinje tajanstvena ljubavna priča i uzbudljivo putovanje u prošlost. Ninina opsesija da sazna istinu dovest će je do šokantnog otkrića koje će potpuno promijeniti njihove živote…
Obiteljsko-povijesna drama koja će vas dirnuti u srce i izmamiti vam suze.”
Bila sam u nedoumici da li da napišem ili natuknem kako je ovaj sadržaj totalno neupotrebljiv. Sam za sebe me nikada ne bi privukao. Ako se radi o Kristin Hannah, tu mora biti nešto skriveno. I to jako dobro skriveno. Početak mi je bio težak, jako teško čitljiv. Nakon sedamdesetak stranica sam već bila vidno razočarana te je knjiga stajala na stoliću u dnevnom boravku par dana i vagala sam hoću li je uopće uzimati ponovo u ruke. Mnogim čitateljima je bila fenomenalna, fascinantna, tugaljiva i plačljiva, a meni je bila odbojna. Zašto? Možda je bio problem u meni? Možda ovo životno razdoblje u kojem se nalazim nije idealno za ovakvu vrstu tematike? Bilo mi je sporo i dosadno i više je knjiga mene mučila nego što bih mogla reći da sam uživala. Ma mora da je problem u meni! Pa radi se o Kristin Hannah!
Moram priznati, tih prvih stranica nisam se mogla povezati ni s jednim jedinim likom. Svi likovi su me doslovce živcirali. Hormoni? Možda. Meredith, starija sestra, vodila je obiteljski posao, uvijek je bila tu za roditelje, opsjednuta čistoćom i kontrolom zbog čega bi najčešće propuštala obiteljske trenutke koji se pamte i uvijek imala izgovor da se zatvori u sebe ili što je gore, digne zid oko sebe kako nikoga ne bi pustila do svojih osjećaja. Mlađa sestra, Nina, vječno je bježala po svijetu, tražila pustolovine, svojim fotoaparatom bilježila najcrnije događaje u svijetu, snažne žene koje brinu za obitelj i posebno djecu u situacijama prestrašnim za opisivanje. Njihova majka Anja, porijeklom Ruskinja, bila je hladna i emocionalno nedostižna, koja je mrvu ljubavi pokazivala prema suprugu, a nimalo prema kćerima koje su joj to cijelo vrijeme zamjerale. Odgajala ih je, ali njima je nedostajalo ljubavi.
“Tvoja majka je hladnija no bilo koja poljana vječnog snijega.”
I naravno, njihov otac Evan kojeg su sve tri voljele i obožavale, koje je on htio pomiriti i zbližiti. Neobično je da tri osobe obožavaju četvrtu, ali se njih tri međusobno uopće ne podnose. Obiteljski odnosi stvarno su zamršeni do krajnjih granica.
Majka je godinama pričala lijepe bajke koje su kao djevojčice obožavale, posebno o Crnom vitezu u Snježnom kraljevstvu, Veri i njezinom princu… No one nikada nisu čule završetak te bajke. To je za njih bila velika nepoznanica.
I dok kratki sadržaj najavljuje zbrkane obiteljske odnose, ja bih rekla da je suština svega upravo ova bajka. Oko nje se sve okreće i od nje sve počinje. Rekli bi da smo malo preveliki za bajke, ali ova bajka nipošto nije za djecu. Valjda im zato majka nije htjela ni ispričati. Vjerujem da bi ostala neispričana da otac na samrtnoj postelji nije inzistirao na cjelovitoj bajci i da Nina nije bila uporna. Jer bajka je upravo ono što je bilo skriveno, ono što je bilo drugačije i ono što nije navedeno u sadržaju! Njihovi obiteljski odnosi uopće nisu ni bili zanimljivi, svaka obitelj ima takve ili slične. Iako su mnogi obiteljski odnosi zamršeni i vrlo dobro ispričani, odnosi obitelji Whitson su meni potpuno neinteresantni.
Sasvim polako, majka je pričala bajku. U nastavcima. Nakon svakog nastavka saznavali smo i nastavke u životu Nine i Meredith. Nina je htjela ljubav, ali se nije htjela smiriti i osnovati obitelj. Meredith je imala ljubav i obitelj, ali se sve počelo raspadati. Kako je bajka sve više poprimala i neke stvarne elemente, tako su se njihovi životi raspletali u neke druge, usamljenije priče. I konačno, čitanjem sam došla do toga da nisam knjigu ispuštala iz ruku. I tu sam rekla – ma to je prava Kristinina priča, to sam čekala ¼ knjige!
Gornji citat se bez problema može zamijeniti s nekim citatom iz “Slavujeve pjesme”. I ta sličnost tematike o hrabrim ženama koje će sve napraviti za svoju djecu, obitelj, uzimati od sebe da bi dale njima, ta tema stradanja i boli radi gubitka su ono što me osvojilo, podsjetilo na “Slavujevu pjesmu”. Toliko sličnosti između tih priča, a toliko različit pristup u pisanju, pa eto čak i konačni rezultat je drugačiji. Da nije, nikome ni ne bi bilo zanimljivo čitati.
Kad izgubiš ljubav to je strašna nepravda koju je teško preboljeti, ali ako joj sam okreneš leđa, onda ju nisi ni zaslužio. Ne okrećite leđa ljubavi, jer će vas život natjerati da izgubite puno toga.
0 Comments